SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
PREDVIĐANJA
 
Analitičari: Đukanović izvjestan pobjednik crnogorskih predsjedničkih izbora
Autor/izvor: SEEbiz / Al-Jazeera Balkans
Datum objave: 09.04.2018. - 08:33:46
PODGORICA - Crna Gora je članica NATO-a, a pred vratima je Evropske unije, što znači da ima veliku važnost u regionalnim odnosima, bez obzira što bi neki rekli da je teritorijalno i po broju stanovnika mala država.

Zavisi li o izboru predsjednika, bilo da se radi o Mili Đukanoviću ili nekom od kandidata opozicije, nastavak euroatlantskih integracije Crne Gore, ali i podrška drugim državama na evropskom putu, za Al Jazeeru su govorili su analitičari i vanjskopolitički stručnjaci iz regije.

U istinskoj demokratiji su izbori uglavnom nepredvidivi. Rezultat zavisi od mnogo čega, od izlaska glasača i izborne kampanje, do momentalnog raspoloženja u društvu. Agron Bajrami, urednik prištinske dnevne novine Koha Ditore, navodi da je u nestabilnijim društvima teže predvidjeti pobjednika, pošto i najmanji incident može preokrenuti situaciju.

"U Crnoj Gori je, izgleda, jasnije ko ima najviše šansi za pobjedu, a to je kandidat vladajuće Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. Ako su ispitivanja javnog mnijenja u Crnoj Gori tačna, Đukanović bi trebao biti pobjednik, uprkos tome što je više od tri desetljeća na vlasti", procjenjuje Bajrami.

Stručnjak za međunarodne odnose Zlatko Hadžidedić iz Sarajeva kaže da predstojeći izbori u Crnoj Gori ne mogu donijeti značajnije političke promjene, s obzirom na stabilno glasačko tijelo, fiksirano na temelju plemenskih i regionalnih pripadnosti.

"Dakle, ako smo do sada, zahvaljujući postojećoj konstrlaciji, imali Milu Đukanovića kao crnogorskog predsjednika, vjerujem da se to – kada već Ustav dozvoljava takvu opciju - može ponavljati sve dok je to po volji samom Đukanoviću, navodi Hadžidedić.

Politički analitičar iz Novog Sada Duško Radosavljević smatra da velike neizvjesnosti u Crnoj Gori nema. Kako kaže, bit će po crnogorskoj doskočici "Bilo kako bilo, pobijedio Milo", mada bi, dodaje, drugog kruga izbora moglo biti.

"Neizvesno je da li će se to desiti u prvom krugu, što bi ojačalo DPS, a bacilo crnogorsku opoziciju u stanje dubokog amoka, ili u drugom krugu, što bi značilo da DPS mora da ponudi određene tantijeme bliskim partijama i grupacijama. Međutim, tu se i Đukanović, i DPS snalaze kao 'riba u vodi'. Dakle, Đukanović ponovo jaše na čelu kolone", govori Radosavljević.

Politolog iz Zagreba Davor Gjenero navodi da bi očuvanje Đukanovićeve vlasti, koje, na prvi pogled, šteti autonomiji državnih institucija, također ima "državotvorno" značenje, a njegov bi se poraz tumačio kao odustajanje od independitizma i početak državnog povezivanja sa Srbijom, odnosno kao odluka o napuštanju euroatlantizma i početak procesa približavanja Crne Gore euroaijatizmu ruskog predsjednika Vladimira Putina.

"Temeljni problem demokratske tranzicije u Crnoj Gori činjenica je da do danas nije obavljen 'drugi prijenos vlasti'. Činjenica da je DPS, na čelu s Đukanovićem, pobjeđivao na svim izborima i nakon svakih izbora formirao izvršnu vlast dovela je do toga da su neke osobe, prije svega vođa DPS-a Đukanović, snažniji od političkih institucija", smatra Gjenero.

Radosavljević navodi da se ishod crnogorskih predsjedničkih izbora neće bitno, odnosno nikako, promijeniti odnose Srbije i Crne Gore.

"Đukanović i [predsjednik Srbije Aleksandar] Vučić su uspostavili sadejstvo vrlo slično onome koje smo gledali u prvoj fazi AB [anti-birokratske] revolucije. Cvetaju ljubav, poslovi i prijateljstvo. Očigledno je da određeni kanali komunikacije Zapada i 'svetskih igrača' prema Vučiću idu preko Podgorice i Đukanovića. To se neće dovoditi u pitanje", kaže Radosavljević.

Bajrami navodi da, ma ko pobijedio, bitno je da Crna Gora održi dosadašnji kurs dobre politike prema susjedstvu.

"Ne očekujem promjene. Poslije konačnog zatvaranja demarkacije [granice], kao problema koji se nepredviđeno pojavio u odnosima Kosova i Crne Gore, ali koji je između dvije države prebrođen na za Balkan neočekivano miran način, mislim da odnosi dvije zemlje moraju krenuti u pravcu poboljšanja. Zbog toga je za Kosovo važno da Crna Gora održi dosadašnji kurs politike prema susjedstvu, koji je, bez obzira na sve primjedbe koje se mogu čuti od opozicije u Podgorici, ipak doprinio stabilnošću i miru u regiji. Naravno, to ne znači da mi na Kosovu 'navijamo' za bilo kog kandidata. Na to, uostalom, nemamo pravo. Niti mi, niti iko drugi sem građana Crne Gore. Izbori su unutrašnja stvar i odluka glasača Crne Gore", rekao je Bajrami.

Signali koje Đukanović dobija sa Zapada

Crna Gora se značajno distancirala od agresivne politike kakvu je, zajedno sa Srbijom, prema Bosni i Hercegovini vodila tokom 1990-tih, iako je u njoj na vlasti u osnovi ostala ista oligarhija.

"Naravno, Đukanović je veoma pragmatično shvatio šta od njega Zapad očekuje u 2000-tim i napravio taj zaokret, iako moram reći da Crna Gora s Bosnom i Hercegovinom, zapravo, nije uspostavila istinske dobrosusjedske odnose i saradnju, već samo neku vrstu sporazuma o nenapadanju. S obzirom na njihovu geografsku povezanost, ti odnosi i saradnja bi mogli i morali biti na znatno višem nivou i vjerujem da za to postoje određeni ekonomski potencijali. Naravno, pretpostavljam da i to ovisi o signalima koje Đukanović dobija sa Zapada: kada na Zapadu prevlada ubjeđenje da Bosna i Hercegovina ima budućnost, tada će i njenim susjedima dati signale da se ponašaju u skladu s takvom vizijom. Sve dok je Bosna i Hercegovina pod znakom pitanja, dok se, s vremena na vrijeme, ponovo iznose inicijative o njenoj konačnoj podjeli, nije realno očekivati ni da će njeni susjedi prema njoj zauzimati konstruktivan stav", poručuje Hadžidedić.

Dobri odnosi Hrvatske i Crne Gore, od početka njene nezavisnosti 2006. godine, zasnovali su se na zajedničkim političkim prioritetima.

"Temeljni hrvatski interes na Balkanu širenje je Europske unije, a Crna Gora je trenutno jedini ozbiljni kandidat za proširenje. Boreći se za novi predsjednički mandat, Đukanović brani položaj Crne Gore kao lidera pristupnog procesa na zapadnom Balkanu. Njegova pobjeda osigurala bi da otvoreno pitanje razgraničenja na moru kod Prevlake ni u buduće ne predstavlja ozbiljnu prepreku za razvoj bilateralnih odnosa, a eventualna pobjeda suprotnoga svjetonazorskog bloka, što ga, prije svega, predstavlja Mladen Bojanić, porušila bi ono što su Hrvatska i Crna Gora izgradile u prethodnom razdoblju uspješnih bilateralnih odnosa", navodi Gjenero.

Kao najsvježija članica NATO saveza, država bez puno otežavajućih faktora na putu u Evropsku uniju, Crna Gora se sve češće spominje kao regionalni faktor stabilnosti na Balkanu. Crna Gora, kao država sama, i uopće niti jedna država, ne može biti stvaran faktor stabilnosti, navodi Hadžidedić.

'Balkanizacija' nije prirodna pojava

"Nestabilnost na Balkanu nije, kako to vole reći oni koji koriste termin 'balkanizacija', nikakva prirodna pojava, niti posljedica nedostatka civiliziranosti. U pitanju je, jednostavno, posljedica dugoročnih politika nekoliko velikih sila, prije svega Velike Britanije i Francuske, koje spadaju u širi kontekst njihove geopolitike u Evropi i ostatku svijeta, a tu su marginalno prisutne i druge velike sile, poput Rusije, koje također svoje interese nastoje promovirati preko destabilizacije prostora Balkana", kaže Hadžidedić.

"U takvom kontekstu niko ne može biti pravi faktor stabilnosti, nego samo igrati onu ulogu koju mu dodijele pomenute dominantne sile. Eventualno može zauzeti neku poziciju gdje se ukrštaju silnice djelovanja pomenutih velikih sila te tako osigurati vlastitu stabilnost i donekle utjecati na stabilnost čitavog prostora. Ali, naravno, to ne znači biti suštinskom faktorom stabilnosti."

"Crna Gora, kao i sve ostale države u njenom okruženju, ima velikih problema u ekonomiji, borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, mnoge problema povezane s još uvijek nedovoljnim nivoom demokratije i vladavine prava, pa je stoga za promjene možda još važniji utjecaj Evropske unije, koja bi morala iskoristiti činjenicu da je evropski put jedina realna strateška opcija koju svi mi na Balkanu imamo", zaključuje Hadžidedić.