DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
REALNO
 
Analitičari: Nema razloga za oduševljenjem javnim financijama
Autor/izvor: SEEbiz / Deutsche Welle
Datum objave: 10.01.2018. - 13:03:50
ZAGREB - Hrvatski ministar financija Zdravko Marić, a nakon njega i premijer Andrej Plenković, objavio je da je proračun u prošloj godini ostvario suficit, dakle, da se potrošilo manje nego što se uprihodilo. 

Odlična vijest reklo bi se, zbog koje je ministar Marić 2017. nazvao „povijesnom godinom“, a premijer najavio nastavak reformi, ne ulazeći u detalje. Ekonomisti, međutim, ne dijele takvo oduševljenje. Ekonomski analitičar, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Luka Brkić za Deutsche Welle komentira kako nije fasciniran tim tipom izjava, mada razumije da ministri moraju podizati optimizam i veličati vladu kojoj pripadaju, „pogotovo jer u Hrvatskoj godinama nismo vidjeli suficite“.

Naime, ekonomisti s kojima smo razgovarali upozoravaju da je smanjenje deficita, te suficit, ako ga je bilo, svakako dobra vijest, no da je prvenstveno posljedica rasta prihoda koji su nam se „dogodili“ zbog izvrsne turističke sezone i s njom povezane potrošnje, a da su rashodi ostali jednaki. Pravih reformi nema.

Vedran Recher s Ekonomskog instituta Zagreb naglašava da je mogući suficit posljedica povoljnog ekonomskog okruženja, odnosno uzlazne faze ciklusa. 

„Gledajući javno dostupne podatke za prva tri kvartala 2017. vidi se da su rashodi gotovo stagnirali, dok su prihodi proračuna rasli po stopi od oko 2%. Međutim, rast prihoda generiran je pretežito rastom prihoda od PDV-a, dakle potrošnjom. Na rashodovnoj strani, stagnacija je uglavnom posljedica smanjivanja rashoda za kamate, a ne primjerice smanjivanjem rashoda za kompenzacije i plaće zaposlenika itd“, ističe Recher.

Prof. Brkić ističe da znamo izvore rasta BDP-a, no da je potencijal rasta bez strukturnih reformi iskorišten, jer rast nije rezultat naših vlastitih politika.

„Imamo sve bolju turističku sezonu, koja je rezultat geopolitičkih događaja, a ne rezultat nove turističke politike i privrede kod nas“, ističe Brkić i dodaje da je to ono što je presudno.

Prof. dr. sc. Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu u komentaru za DW ističe da još nisu objavljeni podaci pa ne znamo je li suficit posljedica odgođenih rashoda u 2017. koji će se možda pojaviti u 2018. godini ili se od njih odustalo, no kaže da se prihodi definitivno dižu, zahvaljujući rastu u drugim zemljama.

„Ekonomija i na nacionalnoj i globalnoj razini funkcionira po principu spojenih posuda između kojih se prelijeva novac, a više novca pokreće ekonomiju i ubrzava rast u svim njezinim segmentima - što kroz rast oporezivih osnovica (potrošnje, dobiti, dohotka itd.) posljedično pridonosi i rastu prihoda države - u Hrvatskoj posebno najvažnije stavke prihoda od PDV-a zbog veće potrošnje“, kako građana tako i turista. 

„Veće kolanje novca potiče potrošnju, pomalo investicije i zapošljavanje te rast plaća.“

Ivanov ističe da je osim turizma za to zaslužno i bolje povlačenje sredstava iz EU-fondova, kao i devizne doznake koje hrvatski iseljenici šalju svojim obiteljima u Hrvatskoj, te dodaje da je rast potrošnje u 2017. potpomogla i porezna reforma koja je povećala plaće osobama s visokim dohocima i time potaknula rast potrošnje. 

„S druge strane danas smanjenoj sklonosti štednji pridonose i niske kamatne stope uz nisku ali pozitivnu inflaciju pa se bilježi i blagi rast potražnje za zaduživanjem“, kaže Ivanov.

Višak u proračunu nije posljedica sustavne politike, smatraju stručnjaci.

„Građani i poduzeća danas ipak jesu u nešto boljoj ekonomskoj situaciji, pa se bilježi rast poslovnih očekivanja kod poduzeća i rast optimizma potrošača“, smatra Ivanov.

„Bolje stanje u javnim financijama stoga se ne može pripisati boljem upravljanju javnim rashodima ili konsolidaciji, nego prvenstveno pozitivnim cikličkim kretanjima, a tim više što strukturne reforme kojima bi se uklonila birokratiziranost sustava i povećala efikasnost nisu provedene - i prilično vjerojatno se neće ni provesti“, zaključuje profesorica s Ekonomskog fakulteta. Bez toga, nova recesija značit će novi pritisak na stvaranje deficita i rast javnog duga, a rizici su u hrvatskom gospodarstvu brojni, od neizvjesnosti oko Agrokora, koji će „u svim scenarijima imati negativne učinke na velik dio hrvatske ekonomije. Osim toga i brojna druga poduzeća su prezadužena i morat će se restrukturirati“, što znači smanjenje broja zaposlenih za koje je neizvjesno hoće li se uspjeti zaposliti. 

„Reforma u javnoj upravi i smanjenje broja neaktivnih osoba koje koriste socijalne transfere države stoga je i dalje malo vjerojatna, dok je održivost mirovinskog i zdravstvenog sustava u postojećoj formi prilično upitna.“

Upravo to ističe i profesor Brkić kao glavni problem, jer kaže, ništa se novo ne događa pod kapom nebeskom. 

„Svi znamo, vi novinari morate pitati, ali mi stručnjaci više nemamo što novo reći. Naši su problemi u izvozu, konkurentnosti, slijedom toga u inovacijama, slijedom toga u obrazovanju i tržištu rada. Dodajte tome i stare rane poput mirovinskog i zdravstvenog sustava… Naši su problemi strukturni i daj Bože da nas čeka reformska godina, ali pesimizam kod mene stvara to što godinama slušamo te priče.“

Ističe da se prave reforme moraju planirati, objaviti, mora se imati redoslijed i jasan plan, a ne „jurišati po cijeloj dužini fronte“ jer to pokazuje ili nepoznavanje stvari ili to da je riječ samo o retorici.

„Bez toga neće biti ništa, mi moramo ovo društvo promijeniti.“

Izgledno je da će se Hrvatskoj smanjiti rashodi za kamate na obveznice, a izgledan je rast kreditnog rejtinga, no i dalje ćemo ostati u zoni neinvesticijskog rejtinga uz nastavljeni jaz gospodarskog zaostajanja za drugim novim članicama EU-a te strukturu ekonomije koja na dugi rok ne može generirati veće stope rasta, kaže prof. dr. sc. Ivanov.

Na građane smanjenje deficita neće imati većeg utjecaja, barem ne kratkoročno, kaže Vedran Recher s EIZG-a.

„Naravno, to je pitanje za nositelje politike – žele li iskoristiti pozitivno okruženje i trend da povećaju potporu biračkog tijela ili žele stvoriti zdrave javne financije koje mogu izdržati potencijalnu novu krizu bez da se ona otegne na šest godina kao prethodna?