DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
VLASNIK HRVATSKE
 
Beščašće
Autor/izvor: Stjepo Martinović
Datum objave: 20.03.2017. - 10:32:39
KOLUMNA - Posve očekivano, ono što smo nekoć zvali novinama – a što se srozalo na promo-listine trgovačkih lanaca – ne mogu se ovih dana zatvoriti od ljigavo-srcedrapateljnih „članaka" o „dječaku iz Božjakovine", vlasniku Hrvatske kojem se potrgao lanac na onom biciklu pedaliranjem kojeg se jedino ostaje u sedlu. 

Njegovi lustratori, bulumenta nadri-propagandista, natječu se u smišljanju hagiografskih sapunica ne bi li nam jednu pohlepnu, bešćutnu i sirovu bitangu prikazali kao skrbna oca obitelji, dragoga „jednog od nas" koji je samo marljiviji i pronicljiviji od većine lijenih i tupih 'rvata, pa je eto stvorio trgovačko i poljoprivredno-industrijsko carstvo (PPK!) koje se sada klima pod udarima moskovske vjerovničke anticiklone... a nigdje jedne jedine riječi toga istog profitera kaosa i režimskog miljenika nalik nekakvoj isprici tisućama bijedno plaćenih radnika po „njegovim" trgovinama, tvornicama, uslužnim firmama što ih je navukao u bijedu, strah za sutrašnjicu i gubitak ljudskog ponosa!

Ta riječ objašnjenja koja zvoni svojim izostankom u situaciji u kojoj bi i legendarni Franjo Tahi osjetio potrebu da svojim kmetovima kaže: Zajebao sam, upropastio godine vašega truda i lišavanja, hohštaplerski se razbahatio po vilama, jahtama i helikopterima dok vi rujete po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama u kojima vam prodajem vodu što je crpim iz vaše zemlje... govori sve o mentalitetu, karakteru i osjećaju časti novokomponovane hrvatske predatorske kaste. Taj mûk najbolja je zvučna kulisa hrvatske gubitničke drame, autentična jeka „nacionalnog jedinstva" iz mašte opskurne spodobe na Pantovčaku, savršeno uglazbljenih četvrt stoljeća „moje domovine".

Stoga samo povraćanje izaziva medijski pressing sračunat na ekskulpiranje čovjeka koji je stvorio imperij na prijevari i pljački, deranju kože dobavljačima i radnicima u njegovim pogonima, obilatom podmićivanju partitokratske gamadi koja mu je omogućila vitlanje zakonima i ustanovama, nadasve na pretvaranju Hrvatske narodne banke u čuvaricu umjetnog tečaja „nacionalne valute", ključnog agensa njegova bogaćenja na uvozu svakojakoga smeća kojim truje potrošače i bezočno zgrće čak i žicarski otete lipe cijenama što završavaju legendarnim 0,99 kn.

Istodobno, panika u Banskim dvorima i geopolitičke implikacije prodora ruskog kapitala blaženo poništavaju dogmu o tržišnoj ekonomiji, jednakošću privrednih subjekata pred institucijama, neutralnosti državne uprave u pitanjima (ne)uspješnosti privatnih poduzeća: braneći kompaniju koju je vlasnik doveo na rub propasti, „država" ne samo da pokazuje čija je zapravo, nego tko joj je – i čiji interes – na prvomu mjestu... ne, nije dobrobit građana, nego glavnog sponzora!

Nije prvi put da se incestuozna sprega agro-koncerna i parazitske nakupine na Markovu trgu p(r)kazuje u pravom svjetlu: zar i prošetavanje kadrova iz mega-tvrtke u državne ustanove i natrag, a posebice ministara i bivšega guvernera HNB, nije ilustracija jednačenja po mjestu profitiranja, s tim što ime toj pojavi nije sibilarizacija ni palatalizacija, nego asimilacija! Što god se dogodilo sljedećih tjedana, jedan se zaključak neće moći poništiti: osobni projekt utemeljen na bezdušnoj eksploataciji (doslovce – što zaposlenih, što dobavljača, kupaca, indirektno oštećenih) milijuna ljudi urušava se ne samo zbog nevjerojatne gramzljivosti ključnog aktera, nego i zahvaljujući uvjetima poslovanja oblikovanim „kulturom pogodovanja".

Netko će reći da ni njemačkoj kancelarki nije svejedno drma li se tržišna pozicija koncerna VAG, ali nema tu nikakve osnove za usporedbu: Berlin napušta sveta načela tržišne ekonomije i pribjegava državnoj intervenciji kad je riječ o strateški primarnoj izvoznoj industriji koja okuplja golem broj proizvođača sirovina, dijelova, opreme... onoj koja zapošljava milijune radnika i nosi tehnološki razvoj. A što je Hrvatskoj, svih proteklih godina, donijelo ostvarenje sna „dječaka iz Božjakovine"? Neokolonijalizam lažno zaogrnut nacionalnim bojama i turbo-prijevaru pod sloganom „kupujmo hrvatsko"! I kupili smo - glembajevštinu par excellence, s pljačkom kranjskog trgovca teškom početnih 6 milijuna DEM, „nacionalistički" zamračenih u PPK Zagreb!