SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
 
NEUSPJESI
 
Drama ekonomskog neuspjeha: Prigrlili ono najgore i odbacili ono najbolje
Autor/izvor: Velimir Šonje, Arhivanalitika
Datum objave: 05.08.2018. - 12:38:14
KOMENTAR - Nakon što je objavljeno da gospodarstvo SAD-a raste po stopi od nevjerojatnih 4,1% (u EU se rast iznad 2% smatra vrlo dobrim rezultatom), u petak je objavljena i stopa nezaposlenosti od 3,9%. To je oko najniže stope nezaposlenosti u proteklih pola stoljeća u Americi. 

Preliminarni podaci o novom zapošljavanju izvan poljoprivrede (157,000 u srpnju) bili su nešto slabiji od očekivanja, ali je činjenica da zaposlenost u SAD-u izvan poljoprivrede raste za gotovo 2,5 milijuna radnih mjesta na godinu, ili više od 1%.

Ukupan broj zaposlenih dosegnuo je 156 milijuna u srpnju. U SAD-u približno polovica populacije radi. To je povijesni rekord za najveće gospodarstvo svijeta.

Ono je i ranije pokazivalo izvanrednu sposobnost uključivanja novih radnika. Malo je poznato da se američko gospodarstvo od 1976. do danas udvostručilo mjereno brojem radnika (povećanje mjereno BDP-om je nemjerljivo veće): s nešto manje od 80 milijuna do sadašnjih 156 milijuna zaposlenih.

Iako mnogi misle da se 2008. desila kriza čije posljedice do danas nisu prevladane, brojke govore da u SAD-u danas radi oko 10 milijuna ljudi više nego prije krize. O tome se malo govori, jer na društvenim mrežama i u glavnim medijima uglavnom prevladavaju priče o: (1) nejednakostima, kao da samo «gornjih 1%» ima koristi od gospodarskog rasta, (2) financijalizaciji i informatizaciji, kao da samo enormno profitabilni financijski i IT sektor u SAD-u rastu zahvaljujući izvedenicama i drugim «sumnjivim» financijskim proizvodima i Appleovim iPhone-ima, i (3) Trumpovom protekcionizmu.

Međutim, ni jedno ni drugo ni treće ne oslikava trenutačnu stvarnost američkog tržišta rada:

Nejednakosti u SAD-u su veoma velike, ali one su jednim dijelom rezultat dinamičnog gospodarstva – brzog odumiranja neodrživih i još bržeg rasta perspektivnih proizvodnji.

Nejednakosti su manji problem u gospodarstvu koje je u stanju brzo otvarati nova radna mjesta, jer to znači da ljudi lakše dobivaju priliku i da je manje siromašnih.Iako su financijski i IT sektor veoma važni za američko gospodarstvo, oni ni izbliza nisu bitni generatori stvaranja novih radnih mjesta koja nastaju vrlo disperzirano po branšama, osobito unutar uslužnog sektora.

Protekcionizam jest tema, i to iz dva razloga.

Prvo, još uvijek ne znamo kako će i kada ta opasna igra u kojoj jedan potez provocira drugi bez vidljivoga kraja, završiti.

Drugo, protekcionističkim mjerama treba neko vrijeme da počnu djelovati, a trgovački rat je tek na početku. Dakle, pravo pitanje glasi hoće li Trumpova porezna reforma (tamo se radilo o ozbiljnom rasterećenju, a ne kao kod nas) ubrzati rast, i kako će i kada trgovački rat utjecati na rast. Slika pokazuje da je Trump, kao i mnogi sretni političari, naslijedio čvrsto profiliran, linearno rastući trend broja zaposlenih.

Sve što je uspio do sada je zadržati takav trend, ali bez vidljivih ubrzanja ili usporavanja (pri čemu treba uzeti s rezervom tu uvriježenu metaforu da političari nešto uspijevaju – veoma često uspijevaju ljudi koji čine gospodarstvo kao poduzetnici, proizvođači i potrošači, a politika uspijeva utoliko što ne smeta).

Usporedbe radi, u EU je zaposleno više ljudi nego u SAD-u (221 milijun što je manje od polovice populacije koja prelazi pola milijarde ljudi, a što je mnogo više od SAD-a s 326 milijuna stanovnika). Međutim, gospodarstvo EU pokazuje mnogo slabiji dinamizam nakon krize: u EU je na kraju prošle godine zaposleno svega 2,5 milijuna ljudi više nego 2008. (četiri puta manji rast broja zaposlenih nego u SAD-u u razdoblju od gotovo cijelog desetljeća)). Slabija inovativnost, veći porezi, veći i neefikasni državni sektori i hiper-reguliranost mnogih oblasti gospodarstva (između ostaloga i tržišta rada) često se spominju među glavnim razlozima postojanja značajnih razlika između EU i SAD-a. Druga strana te medalje je mnogo veća oscilacija zaposlenosti u SAD-u kada izbije neka kriza. Gornja slika pokazuje da je od 2008. do 2010. u SAD-u nestalo desetak milijuna radnih mjesta (metafora za smanjenje broja zaposlenih) ili oko 7,5%. U EU je nestalo oko 8,5 milijuna, ili oko 4%, ali kroz dulji period od četiri godine jer je kriza duže trajala.

EU je, dakle, prostor veće stabilnosti i s njom povezane tromosti. To se vidi kroz to što se zadnja kriza slabije reflektirala na radnike, ali je dulje trajala ostavivši mnoge, naročito mlade, za neko vrijeme izvan tržišta rada. S druge strane, SAD je prostor kreacije i destrukcije; sve se mnogo brže mijenja. To je kao s nejednakostima; gospodarski i društveni dinamizam ima svoju cijenu. Kada je riječ o tržištu rada, ta cijena se odražava u mnogo većim kolebanjima u Americi.
Na tržištu kapitala je slično. Samo u SAD-u je mogla nastati prva kompanija u povijesti s tržišnom kapitalizacijom većom od bilijun dolara, što je postignuto prošlog tjedna (Apple). Najveća europska kompanija, britanski Shell, osim što posluje u tradicionalnoj industriji (što je ilustracija nepostojanja velikih novih kompanija), ima oko četiri puta (!) manju tržišnu kapitalizaciju od Apple-a. Uzmemo li u obzir Brexit, i potražimo najveću kontinentalnu kompaniju, to je njemački Allianz, s oko deset puta (!) manjom tržišnom kapitalizacijom od Apple-a.

Hrvatska sve to promatra sa strane. Naše gospodarstvo nema sposobnost kreacije-destrukcije poput američkog, samo na manjoj skali, niti uživa stabilnost manjih kolebanja, tipičnih za kontinentalnu Europu. Dugoročni rast zaposlenosti nakon 2008. u Hrvatskoj je mnogo sporiji nego u EU, točnije – nema ga. Još se čeka kvartal u kojem će službene brojke izjednačiti brojke iz istog kvartala 2008. A smanjenje broja zaposlenih u krizi je bilo dramatično, mnogo veće nego u SAD-u – oko 13%, razvučeno kroz pet godina.

Drama neuspjeha u kojem smo prigrlili ono najgore iz oba svijeta i odbacili ono najbolje, prikriva se nazivanjem svake redovne odluke vlade «reformom», pretjeranim slavljem sportskih rezultata, širenjem floskula o tome da je nekakvo zajedništvo neophodno za ekonomske uspjehe i nastavkom robovanja starim ekonomskim idejama. SAD i EU su izrazito razjedinjena društva i turbulentne političke tvorbe (kao i mnoge države unutar EU), ali unatoč tome svaka na svoj način ostvaruje i neke ekonomske uspjehe; primjer reforme koja to nije je najnoviji zahvat u porezni sustav; a pregled robovanja lošim ekonomskim idejama uzeo bi previše prostora od jednog običnog teksta. Možda je stoga prigodno podsjetiti čitatelje da ne postoji niti jedna moderna država koja se razvila kombinacijom poljoprivrede i turizma, od polja do stola?

Na današnji dan proslave završetka Domovinskog rata odnosno Oluje treba podsjećati na realne neuspjehe. To se čini jako rijetko, i iz takvih se podsjećanja najčešće uče pogrešne stvari. Dok je tako, treba podsjećati na neuspjehe. Osobito na uzroke tih neuspjeha.

http://arhivanalitika.hr/blog/amerika-europa-hrvatska-pravovremeni-podsjetnik-na-gospodarske-neuspjehe/