SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
 
IMOVINA
 
Priča o Žužićevoj imovini odavno poznata DORH-u
Autor/izvor: SEEbiz / Večernji list
Datum objave: 08.01.2014. - 09:19:00
ZAGREB - Velikogorički tajkun Željko Žužić, čije tvrtke imaju više od 100 milijuna kuna godišnjeg prihoda, prije desetak dana uhićen je, a potom i otpremljen na mjesec dana u istražni zatvor. Sumnjiči ga se da je na sebe, a uime nevraćenih pozajmica, prepisao čak 373 milijuna kuna vrijedne nekretnine tvrtki koje kontrolira.
Ta priča, međutim, nije nova – spominje se i u studioznoj kaznenoj prijavi protiv Žužića, na 140 stranica i sa 168 priloga, koju je početkom 2009. podigao Daniel Šimac iz Velike Gorice, a koju je USKOK odbacio u studenome 2013., četiri i pol godine kasnije. Šimčeva se prijava odnosila uglavnom na način na koji je Žužić, preko stečajnog upravitelja Marinka Paića, kupio tvornicu namještaja Šavrić u stečaju i na njenom mjestu podigao Trgovački centar Solidum, kršeći pritom cijeli niz zakona i propisa, piše Večernji list.

Među ostalim, TC Solidum – koji je otvorio tadašnji predsjednik RH Stipe Mesić, a čije je kampanje Žužić velikodušno financirao – izgrađen je bez građevinske dozvole. Odnosno, korištena je dozvola koju je još prije četrdesetak godina dobila tvornica Šavrić, tako da je nadležna inspekcija donijela i rješenje za rušenje onoga što je Žužić podigao. Kako je rekao Šimac, iz USKOK-a mu je odgovoreno da su oni "provjerili u gradskom Uredu i tamo je rečeno da su dozvole za Solidum u redu", a nisu vidjeli ništa sporno ni u više od stotinu rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima, iako ih Šimac smatra krivotvorenima. Dakle, USKOK je donio zaključak nakon razgovora s osobama koje Šimac u prijavi optužuje za kriminalno udruživanje! Nije to sve – odgovor je potpisao zamjenik ravnatelja USKOK-a, isti onaj kojeg Šimac također u svojoj prijavi iz 2009. proziva jer je navodno opstruirao prethodnu, kraću prijavu iz 2008. protiv Žužića.

Nakon što je tako iscrpno obradio Solidum – koji i danas radi bez uporabne dozvole, a Žužiću tih 40.000 iznajmljenih kvadrata navodno donosi prihod od 400.000 eura mjesečno – Šimac je podnio još nekoliko kaznenih prijava protiv Žužića. Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu je 2010. podnio kaznenu prijavu zbog načina privatizacije tvrtke Dom, o čijoj sudbini ništa ne zna. Do sada je imao uspjeha samo u jednom slučaju – Državno odvjetništvo u Velikoj Gorici promptno je postupilo nakon dviju njegovih prijava iz 2010. i 2011. te je u roku od mjesec dana započelo postupak oduzimanja upravne zgrade tvrtke Poljoprivredna stanica, vrijedne oko pola milijuna eura, kao i pripadajuću zgradu ekonomije.

Odvjetništvo je ustanovilo da se Žužić nije imao pravo upisati te sada izričito traži prijepis tih nekretnina na Republiku Hrvatsku. A taj bi se rasplet trebao odraziti i na aferu Bankomat jer je Žužić te zgrade dao u zalog za višestruko vredniji, 11 milijuna kuna težak kredit HPB-a... Trebao bi se odraziti, ali ipak neće, i to zato što Žužić nije na popisu optuženih poduzetnika u aferi Bankomat, iako su svi oni na istovjetan način poslovali s HPB-om. Šimac je 2012. podnio kaznenu prijavu i zbog afere Bankomat, na 60 stranica i sa 80 priloga, na koju također još nema odgovora.

U zadnjoj kaznenoj prijavi iz siječnja 2013. Šimac optužuje Žužića za ratno profiterstvo te prilaže i zahtjev za oduzimanje "protupravno stečene imovinske koristi od najmanje milijardu kuna". Prijava je sročena na ukupno 222 stranice i potkrijepljena sa 190 priloga.

"Kad sam se već zapleo u Žužića, jedan materijal je vukao drugi, pa sam kroz javno dostupne izvore istražio i njegove prve poslove. Nevjerojatno, ali gdje god sam zagazio, našao sam neki kriminal", kaže Šimac, koji svoju kaznenu prijavu zbog ratnog profiterstva od milja zove 'Željko Žužić - rani radovi'. Tvrdi da je na prvo bezakonje naišao 1991., kad je Žužić kupio tadašnje društveno poduzeće Agroposavlje, i to skupa sa zemljištem, što po tada vrijedećem Zakonu o poljoprivrednom zemljištu nije smio učiniti bez suglasnosti Skupštine općine Velika Gorica. Potom je u skladištu otvorio pilanu. Žužić ju je opremio prodavši 130.000 DEM vrijedne hrastove trupce koje mu je povjerio na čuvanje poduzetnik Miro Kuharić. Šimac kaže da je čak i svoju obiteljsku kuću Žužić stekao prijevarom. A onda je, založivši tu kuću i pilanu, Žužić podigao prvi kredit od šest milijuna maraka i krenuo u veće izazove.

"Napisao sam o Žužiću sve što se moglo, a država nije reagirala iako je sve stekao na kriminalan način", kaže Šimac.