SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
STRATEŠKE IGRE
 
Europska unija daleko najslabiji igrač u priči oko Ukrajine
Autor/izvor: Ivan Brodić
Datum objave: 02.03.2014. - 20:58:19
KOLUMNA - "Nova ruska vanjskopolitička doktrina zapravo je početak policentrične faze u međunarodnim odnosima u kojim će vladati tenzija između velikih sila" rekao je na Russia Today jedan vojni analitičar. 

Glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen u tome vidi prijetnju miru, u prvome redu u Europi. Europska unija izražava zabrinutost. Obama se telefonski ljuti na Putina, vjerojatno zato što je Putin plagirao američku vanjskopolitičku doktrinu. No, koja je stvarna moć EU-a i Zapada, u ovome trenutku, zaštititi svoga saveznika, Ukrajinu, te odgovoriti na rusku želju za zaštitom svoje Crnomorske flote na teritoriju druge suverene države?

Dr. Neven Šimac ističe kako je ova kriza pokazala da Europska unija, iako još uvijek tržišni i ekonomski gigant, u političkom smislu nije drugo nego li patuljak koji nema snage zaštititi svoje saveznike. Iako bi, kako kaže, ona željela biti snažna politčka unija, ona to više nije! Pravo je pitanje je li takva Europska unija ikada postojala ili je to bio samo propagandni mit prilikom nekoliko faza proširenja?

Kako je to samo bio mit uvidjet ćemo ako krenemo na samo ishodište ideje Unije, na doktrinu Roberta Schumana o dugogodišnjem miru na europskom kontinentu ako se zajedničkim tržištem i drugim ekonomskim povlasticama "uškopi" velikonjemačka i velikofrancuska vanjska politika te njihov sukob. Razvijajući se u političkom smislu iz zajednice u uniju EU je postala iznimno kompliciran sustav djelovanja, djelotvoran u prvom redu glede zajedničkog tržišta, a vrlo ograničen u bilo kojem političkom djelovanju gdje postoje oružane krize. Sjetimo se samo ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zajednička vanjska politika još je uvijek tek ideja. 

Vratimo se Ukrajini. New York Times danas donosi analizu o spemnosti ukrajinske vojske u obrani zemlje te kaže kako je ona mnogo spremnija od gruzijske i sposobna obraniti teritorij zapadno od Dnjestra. Implicirajući otcjepljenje teritorija istočno od Dnjestra sa Odesom te stvaranje proruske paradržave priznate samo od Rusije implicira slabu moć EU za zaštitom formalne cjelovitosti Ukrajine. Europska unija u toj situaciji vrlo teško može pomoći ičime osim logističkom podrškom u naoružanju. 

Naravno, pojedine velike sile, stalne članice Vijeća sigurnosti, članice Europske unije, nuklearne sile, Francuska i Britanija, i dalje imaju  snagu djelovanja,  no djeluju uglavnom pod NATO-vim kišobranom i uz snažnu vanjskopolitičku inicijativu SAD-a. U situaciji kada je, zbog prijetećeg bankrota središnje države, potonji smanjio vojni proračun na razinu obrambenog djelovanja, teško je očekivati kakvo samostalno djelovanje ove dvije sile u Ukrajini. 
Možemo reći kako je želja za političkom unijom, tj. želja za političkom, ekonomskom, pa i vojnom zaštitom svake članice i svakoga saveznika kula od karata koja će se raspasti u novom policentričnom svijetu koji je na pomolu. Jer koja je garancija kako će države poput Britanije i Francuske, pa i Njemačke, mirno gledati jačanje međunarodne moći Rusije, a vrlo vjerojatno u budućnosti i Kine?

Ovakvo razmišljanje baca novo svjetlo na analize koje smo donedavno smatrali neozbiljnima. Jedna od njih pojavila se i na Stratforu prije nekoliko mjeseci. Radi se o predviđanju diferencirane Europske unije na barem dvije interesne skupine država, one okupljene oko Francuske i one okupljene oko Njemačke. Tu je konstelaciju snaga, čini se, prepoznala i vanjska politika Davida Camerona koji već mjesecima obilazi države britanskoga Commonwealtha pokušavajući ojačati  utjecaj Velike Britanije u njima.  Odgovor na krizu u Ukrajini ključan je za sudbinu Unije. Hoće li ona ostati samo ekonomska tvorevina ili će prerasti u političku uniju? Nove geopolitičke konstelacije snaga čini se političku uniju isključuju. 

Kako je u sadašnjoj situaciji malo vjerojatno da će Britanija ili Francuska djelovati bez SAD-a, uopće  ne bi čudilo kada bi njemačka politika odlučila izdvojiti koji euro za zapadnjačke privatne vojne zaštitarske formacije kao pomoć ukrajinskoj vojsci. 

U tom scenariju moglo bi doći do istih onih tenzija, kao prije stotinu godina, kada su upravo djelovanja, među ostalima, Rusije i Njemačke dovele do neravnoteže uoči Prvoga svjetskog rata. Ili – obistinit će se namjera njemačke velike koalicije o podjeli gospodarskih sfera s Rusijom u Europi te će sve proći mirno. Kako bilo, Europska unija kakvu smo zamišljali u novoj je konstelaciji snaga najmanje vjerodostojan igrač.