SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
POST FESTUM
 
Interesantan požar i umiruća država
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 23.07.2017. - 19:25:00
Zadnja izmjena: 23.07.2017. - 19:25:52
KOLUMNA - Kalmalo je sve pa su generali poslije bitke mogli izaći iz svojih skloništa. 

Uvijek je to tako s bitkama, bilo onim političkim, ratnim ili s vatrenim stihijama. Punte bi valjalo zbrojiti no nema punata, sve je palo u lišo; i karig i mala. Vatreni zid u Dalmaciji doveo nas je do zida smisla ove države koja je sama sebi svrha. Piromanski je ovaj požar postao ''interesantan'' vrhušci i pojava nad kojom rone krokodilske suze.

Povod za samopromociju i statuse na društvenim mrežama zbog kojih bi oni trebali završiti na istrazi, ne zbog vrijeđanja nedodirljivih na vrhu već zbog vrijeđanja naše inteligencije. Novinarski val koji je krenuo s osudom nesalomljivih uhljeba, a počeo je od mog dragog kolege Marina Vlahovića, razotkrio je svo licemjerje dušobrižnih političara čije su frizure na požarištima bile postojanije od one Duška Lokina. 

Ako se Milanović utopio u poplavi svog stana, onda je Plenković definitivno izgorio u svojoj lakrdiji premijera kojemu nije bitno. On bi radije pažnju preusmjerio na brojanje valova u Savudrijskoj vali nego izgorjelih borova koji su otvarajući pustopoljinu razgolitili sav jad i bijedu ljudske neljudskosti u najtežim trenucima po Hrvatsku u ovoj dekadi. S jedne strane imamo prepametne vlastodršce koji zbog glasova prebacuju političku i zapovjednu odgovornost s jednih na druge, a s druge strane imamo hrvatski narod koji je opet pokazao svoju pravu vrijednost. Koliko god nas dijelili na sjever i jug da bi se prodala karta više, krv nije voda. Kao što reče ona stara: ''Jebeš Purgera koji nema rodbine u Splitu!'' 

Uistinu, Hrvati su oduvijek pokazivali solidarnost i empatiju u ovim elementarnim katastrofama. Ujedinjeni navijači pomagali su u poplavama, humanitarnim akcijama, a sad i u požarima. Uz nadljudsku snagu vatrogasaca, Hrvatska se ujedinila da bi spasila Hrvatsku. Istina, pomoć se nudila od vatrogasaca iz BiH te Srbije, no koordiniranost i srce zaustavilo je na vrijeme ovu strašnu stihiju. Možemo sad prebacivati odgovornost s jednih na druge.

Na tisuće je napisanih novinarskih analiza. Svi su u pravu i svi griješe. Ova vatrena stihija poziv je na odgovornost nadležnih ne za prošli požar nego za budući. Ukoliko se ne napravi inventura vatrogasne opreme i promijeni obrana od požara te prevencija, za buduće posljedice bi trebala taj čas vlada dati kolektivni otkaz jer nam oni ionako nisu trebali.

Što nam treba interesantni Plenković na zgarištu? Da se pomokri na vatreni plamičak i time da svoj snažan doprinos u obrani od požara? 

''Teče i teče jedan slap, što u njemu znači moja mala kap...'' 

Apsolutno ništa. Niti jedna kap lažnog znoja i lažne suze uhljeba nama ne znače ništa. Od svega doživljenog i proživljenog možemo samo zaključiti: ''Uzdaj se u se, a na državu ne računaj!''

Hrvati, običan puk je dokazao da kad zatreba diše kao jedno i gasi kao stotinu kanadera. Netko je kanader ovoj zemlji, a netko kranader. 

Istina je da nitko ne odgovara nikome, a dok ta bezbrižnost potraje dotle će nam se vatrogasci voziti u spašenim fićekima sa smetlišta dok će si dužnosnički uhljebi kupovati limuzine i glumatati pijane milijunaše na naš račun. 

Kako je Marin rezimirao: ''Selo gori, a Plenković se češlja!''