SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
TURISTIČKI PROMAŠAJI
 
Istina o hrvatskom turizmu: Želje astronomske, ponuda siromašna
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 14.07.2019. - 20:13:00
Zadnja izmjena: 14.07.2019. - 20:17:22
KOLUMNA - Statistika je oduvijek u službi države. Ako zakaže glavna sezona, onda se zbrajaju kruške i jabuke i friziraju rezultati. 

Koliko god jamrali na slabu sezonu, brojke i nisu tako loše kako se čine. No, zašto onda mislimo da je sezona slaba? Prošlu jesen, u kultnom rapskom kafiću Moderato caffeu okupili su se lokalni poznavatelji turističkih kretanja, vrsni intelektualci, koji su, onako uz pivu, raspravljali o budućnosti turizma na Rabu, a ujedno i u Hrvatskoj.

Krenulo se od ministra turizma Garija Cappellia i njegove najave o ekskluzivnom turizmu i težnji za bogatijim ulovom od sezone. Naravno, kako većina Hrvata živi od turizma, itekako su nam bitni realni podaci o rezervacijama, dolascima i samom plasmanu Hrvatske na svjetskom tržištu. Dani sreće su bili potrošeni i sad se trebalo vratiti u realne okvire. Ekipa u kafiću dobro je predvidjela da će iduća sezona biti daleko ispod očekivanog rasta koji su najavljivali iz Vlade. 

I dogodilo se. Probni baloni o povećanju cijena turističkih taksi te paušala iznajmljivačima potakli su iste da podignu cijene i tako nadoknade eventualne gubitke zbog poskupljenja države. Kako državi nikad dosta, tako ni mali čovjek više ne zna od kuda bi izvukao koju kunu viška da si Vlada može priuštiti luksuz u kakvom uživaju bogatije članice EU. Eto, za početak sezone sad smo imali barem cjenovni uvjet za elitni turizam. Cijene, nažalost, nisu pratili izvanpansionski sadržaji, ali ni kvaliteta smještaja. 

Na Rabu je nekolicina privatnika uložila novac dižući velike kredite u obnovu smještaja. Sve je više bazena. Prijatelj je uredio kuću tako da ima uvjete za smještaj najprobirljivijih turista. Bolje je opremljen od NASA-e. I što potom? Dođu mu bogati gosti, plate astronomsku cijenu za noćenje, a kad dođu u grad dočekaju ih štandovi s kineskom bižuterijom, sladoledom s nogu, a nedostaju bogate zlatarnice, kockarnice, butici i mjesta na kojima će utući ''džeparac'' za ljetovanje. I o svemu tome govorilo se u kafiću u kojem se bolje poznaju prilike nego na Markovu trgu. Nu, tu kraj problemima ne staje. 

Izrabljuju se ugostitelji u turističkim sredinama, nabijen im je porez i cijene su neminovno išle gore. Uz skupoću ponude, barem za naše ljude i goste koji su skucali novac za noćenja nauštrb odlaska u kafiće i restorane, ugostitelji odustaju od samoinicijativnog osmišljavanja programa kojim bi dodatno privukli goste i zabavili ih. Štedi se na svakoj sitnici, tu je i nedostatak radnog osoblja, a i sve to košta uz povećanu cijenu rada koja pomalo zatvara restorane i kafiće na obali. 

Dosegnut je limit. Da, skupi smo. Skupi smo uobičajenoj turističkoj struji koja je dolazila na Jadran i desetljećima hranila naš narod. Sad bi htjeli nešto više, ali ne možemo. Više nam srednji sloj Čeha, Slovaka, Mađara, Talijana, Nijemaca nije dobar. Iznajmljivači su ušli u dodatni problem jer je došlo do saturacije ponude. Kako na Rabu, tako i u cijeloj Hrvatskoj, sve više je novoponuđenih smještajnih jedinica pa se čini da je sezona slabija nego inače. 

Negdašnja tromjesečna sezona, zbog velike ponude, zbila se u mjesec i pol do dva aktivna mjeseca. Nekoć se tražila soba viška u lipnju i srpnju. Danas više te potrebe nema jer si gost uvijek može pronaći nešto u atraktivnim mjesecima u vrhuncu ljeta. Ima bolji izbor i po cijeni i po kvaliteti smještaja. 

Prije nekoliko dana sjedim u istoimenom kafiću i promatram štekat. Na trgu tek nekoliko stolova popunjeno. Bio sam u vrijeme kad je inače špica i Rab bi trebao biti krcat. Čak ni na promenadi nema ljudi. Srednja ulica kojom se nekoć jedva moglo proći, prazna kao da je središte Černobila. Možda je razlog u skupoći, a možda u velikoj ponudi apartmana. Ako je ovo drugo onda će Grad biti krcat od polovice sedmog do polovice osmog mjeseca. 

Šećemo obalom. U jednom velikom restoranu s ogromnom terasom svira gažer na sintesajzeru dok ga pjesmom prati, malo je reći, ispodprosječna pjevačica. Zabava iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Restorani, kafići, noćni barovi poluprazni. 

Ponuda siromašna, želje nam astronomske. 

Cjelokupnu sliku popravljaju Rapske glazbene večeri, poneka privatna koncertna manifestacija, Kantuni i džez festivali diljem obale. Tu su i podsjećanja na tradicionalne zanate i autohtone proizvode koje čuvaju udruge od zaborava. 

Cappelli se izgubio u brojkama, mi skupa s njim u očekivanjima, a realnost je vidljiva na svakom kutku. Jednostavnim rječnikom, za cijenu koju tražimo ne dajemo odgovarajuću ponudu i tu je naš problem. Da država sjaši s ugostitelja i iznajmljivača zasigurno bi došlo do promjena; od onih u smještaju do onih u izvanpansionskoj ponudi i sadržajima za zabavu.