SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
PROBLEMI
 
Izgledan demografski kolaps Hrvatske
Autor/izvor: SEEbiz / Glas Slavonije
Datum objave: 30.07.2017. - 17:51:39
ZAGREB - Za 33 godine, 2050., Hrvatska će imati 728.000 stanovnika manje nego sada, a broj hrvatskoga stanovništva do kraja stoljeća mogao bi se smanjiti za čak 1,67 milijuna! Alarmantne su to prognoze Ujedinjenih naroda, koji u svojoj najnovijoj publikaciji o demografiji daju procjene kretanja stanovništva u svijetu.

Prema UN-ovim podacima, Hrvatska sada ima 4.189.000 stanovnika. Demografske projekcije stručnjaka UN-a pokazuju da će se broj stanovnika naše zemlje već 2030. smanjiti na 3.896.000, a sredinu stoljeća dočekat ćemo s 3.461.000 stanovnika, što znači da će do 2050. broj stanovnika Hrvatske pasti ispod 3,5 milijuna. Drugim riječima, broj stanovnika Hrvatske u odnosu na ovu godinu smanjit će se za 17,4 posto.Hrvatska po tome ulazi u krug europskih zemalja kojima prijeti pravi demografski kolaps. Naime, pad broja stanovnika do 2050. prijetnja je za 51 zemlju svijeta, no samo njih 10 suočava se, pokazuje UN-ovo izvješće, s prijetnjom pada broja stanovnika za više od 15 posto. Još su mračnije prognoze za kraj stoljeća. Projekcije UN-a, naime, pokazuju da bi Hrvatska 2100. mogla imati samo 2.518.000 stanovnika. Ili gotovo 40 posto manje nego sada!

- To je, na žalost, naša realnost. Projekcije UN-a treba shvatiti kao upozorenje da je krajnji trenutak da se kreira prava demografska politika, koju danas nemamo - upozorava demograf Anđelko Akrap, piše Glas Slasvonije.

Akrap upozorava i kako su projekcije UN-a možda čak i povoljnije od stvarnog stanja na terenu. Naime, Hrvatska sada, ističe Akrap, nema oko 4,2 milijuna stanovnika, kako stoji u UN-ovu izvješću, već je ta brojka znatno manja i iznosi, prema njegovim procjenama, 4,050.000. No, dodaje, još više zabrinjava dobna struktura u kojoj je sve veći udio starijih ljudi, a sve manje onih koji su u radnoj dobi, posebno mladih. Negativni demografski trendovi, dodatno potaknuti sve većim iseljavanjem stanovništva, znak su za uzbunu. Oni će, upozoravaju ekonomisti, imati negativne posljedice na gospodarstvo u cjelini, a posebno na održivost mirovinskog i zdravstvenog sustava, kakve danas imamo.

- Dugoročne posljedice još su negativnije. Osim nedostatka radne snage, koji će dovesti do većeg rasta plaća od produktivnosti i pada konkurentnosti, posljedice smanjivanja broja stanovnika bit će i manja štednja, kao i manja potrošnja. Sve bi to u konačnici moglo dovesti i do manjih ulaganja i izvoza te sporijeg gospodarskog rasta - napominje makroekonomist Zdeslav Šantić.

Izlaz iz takve situacije Šantić vidi u kreiranju demografskih mjera koje će poticati ljude da ostanu ovdje, zatim u većoj fleksibilnosti tržišta rada, koje će omogućiti brže i jednostavnije zapošljavanje, posebno mladih, ali i u uvozu radne snage, do čega će, kaže, prije ili kasnije doći.

- Negativni demografski trendovi već sada ograničavaju oporavak gospodarstva. Nedostatak radne snage osjeća se u nizu djelatnosti, posebno u građevinarstvu i turizmu, zaključuje Šantić.

Nadalje, prema istraživanjima stručnjaka, u Hrvatskoj je urbano 60 posto stanovnika, 18 posto ih je u Zagrebu, a očekuje se da će gradskog stanovništva u budućnosti biti i više. Stoga je zanimljivo pitanje kako će hrvatski gradovi izgledati 2050. No teško je povjerovati da ćemo u novim neboderima uzgajati vrtove i da će sve stare zgrade biti energetski obnovljene.

Prof. dr. sc. Tihomir Jukić, voditelj Kabineta za urbanizam Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, tvrdi da je budućnost hrvatskih gradova teško predvidjeti iz više razloga, a najvažniji je - nedostatak vizije.

- Mnogo je varijabli koje će utjecati na promjene u gradovima: razvoj novih tehnologija, povećanje ekološke osviještenosti, gospodarski razvoj, demografski prirast, migracije... Do 2050. preostale su 33 godine, a možemo se zapitati kolike su se promjene u gradovima dogodile u posljednja tri desetljeća. Nisu bile baš toliko radikalne da bi iz temelja promijenile naše gradove i život u njima. Najveće promjene u urbanizmu i planiranju prostora dogodile su se povratkom vlasništva nad zemljištem početkom 90. godina prošlog stoljeća. Tad je većina krivo shvatila pojam demokracije - i to na način da svatko može raditi i graditi što mu je volja na svom zemljištu - kaže između ostaloga Jukić, ističući da se danas ne može govoriti o urbanizaciji gradova jer pojam “urbanizacija” podrazumijeva zauzimanje novih prostora, često poljoprivrednih ili napuštenih, na račun širenja grada.

S obzirom na smanjeni demografski rast i gospodarsko zaostajanje smanjen je intenzitet širenja gradova. U tijeku je tzv. sažimanje, odnosno urbana preobrazba zapuštenih i preskočenih dijelova grada.

- Svi su veliki gradovi još potkraj 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća započeli veliku rekonstrukciju gradskih središta, ali taj proces još je slabog intenziteta u hrvatskih gradovima. Očito nisu stvoreni kvalitetni preduvjeti. U većini naših gradova, nažalost, uprave i planeri bave se legalizacijom i točkastom gradnjom zanemarujući viziju razvoja gradova i strategiju kako je provesti. Nedostaje nam dogovoreni koncept i cilj kojem težimo - ističe Jukić.To može biti pogubno za gradove i trebat će mnogo vremena da se ti procesi isprave.

Prema Jukićevim riječima, općenito je prisutna bezidejnost na svim područjima - od ekonomije pa do planiranja gradova - na što arhitekti mogu neznatno utjecati.

- Arhitekti na najbolji način nastoje u projekte ugraditi nove tehnologije. Naravno, potrebna je i dodatna edukacija kako bi se pratili novi trendovi i nova iskustva u području gradnje. No to ne znači da time gradnja, osim što postaje kvalitetnija, postaje i jeftinija. Nove su tehnologije u načelu skuplje od tradicionalnog načina gradnje, ali dugoročno, gledajući održavanje i potrošnju energije, na kraju donose uštedu - kaže Jukić.

Hrvatska komora arhitekata i Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, ističe Jukić, nastoje uskladiti zakonsku i ostalu stručnu regulativu s preporukama EU-a, no to je dugoročan i postupan proces. Zasad je najveći pomak napravljen na polju energetske obnove i energetski učinkovite gradnje.

I Goran Granić, predsjednik Hrvatskog energetskog društva (HED), zalaže se za drukčije organizirano tržište energijom u Hrvatskoj, donošenje dugoročne energetske strategije do 2050. godine bazirane na energetskoj učinkovitosti, uvođenje novih tehnologija, značajnije iskorištavanje obnovljivih izvora energije i sjedinjavanje ministarstva energetike i okoliša.

Zauzeo se za uvođenje promjena u hrvatsku energetiku i predstavio viziju do 2050. godine. Temelj je te vizije energetska učinkovitost, kaže u razgovoru za TPortal.

U referatu predstavljenom na jednom forumu Granić tvrdi da se radi o novoj platformi koja će omogućiti razvoj znanosti i gospodarstva. Osim toga, tvrdi, potrebno je uvesti konkretne promjene na tržište energije.

- Dugoročno, tržište energije u Hrvatskoj ne možemo razdvajati na povlaštenu i nepovlaštenu proizvodnju - ustvrdio je Granić.

Podupirući razvoj projekata iskorištavanja obnovljivih izvora energije država sada građanima i tvrtkama omogućava stjecanja statusa takozvanog povlaštenog proizvođača električne energije. Ispunjavanjem određenih tehničkih i administrativnih uvjeta svatko može primjerice krov kuće pretvoriti u malu solarnu elektranu i dobivenu struju prodavati HEP-u, ali uz povlaštenu cijenu koju omogućava država... Na ovaj način destimuliramo druge investitore i onemogućavamo pravilan razvoj projekata u području obnovljivih izvora energije. Dugoročno to nije dobro, jer cijene energije treba određivati tržište - upozorio je Granić.

Kao i brojni drugi stručnjaci, Granić smatra da će promjene u energetici sigurno dovesti do poskupljenja.

- Cijene danas regulira Vlada. U tu cijenu nije uključena zaštita okoliša i klime. Međutim, energetsko gospodarstvo danas ne možemo promatrati izvan politike zaštite okoliša, jer se problemi i rješenje isprepleću. Zato se zalažem za sjedinjavanje ministarskih resora energetike i okoliša, ističe.

Upravo zbog vjerojatnih poskupljenja energije, javnost i vlast morat će osvijestiti pitanje energetske učinkovitosti. Za njezino poboljšanje u Hrvatskoj je danas najveći potencijal u zgradarstvu.

Prema najnovijim podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar, u zgradama danas potrošimo 42,3 posto ukupne finalne potrošnje energije u Hrvatskoj, što je u stalnom porastu.Prekomjerna potrošnja toplinske energije u stambenim i nestambenim zgradama dijelom je rezultat vrlo loše toplinske izolacije. Propise i norme o toplinskoj izolaciji iz 1987. danas ne zadovoljava 83 posto naših zgrada. Istovremeno troškovi energetike rastu zbog zahtjeva za boljom zaštitom okoliša i nestabilnih tržišnih uvjeta.Govoreći o pojedinim izvorima energije, Granić smatra da će prilikom provođenja hidroenergetskih projekata ubuduće presudna biti zaštita okoliša. Ne isključuje nuklearnu energiju.

- Povjerenje je važnije od cijene. Eventualni razvoj nuklearne energije u Hrvatskoj ima perspektivu u kontekstu suradnje sa susjednim zemljama, Mađarskom i Slovenijom, mišljenja je Granić.

Na kraju, prema predviđanjima mnogih ekonomskih stručnjaka, Hrvatska će se u sljedećih nekoliko godina nalaziti u ozbiljnim problemima. Ili će spoznati svoje grijehe i propuste te se okrenuti rješavanju društvenih i gospodarskih problema, ili će završiti među nerazvijenim zemljama koje potpuno ovise o svojim vjerovnicima.

- Za 20-ak godina Hrvatska bi mogla postati poželjna destinacija. Ali nastavimo li igre kojima smo bili skloni posljednjih 20-ak godina, postat ćemo kupljena zemlja u kojoj nećemo sami donositi odluke i bit ćemo prirepak u svakom pogledu, predviđa i ekonomski analitičar Guste Santini.

Nimalo optimistično, rekli bismo, što bi u konačnici moglo značiti i to da do 2050., također prema ozbiljnim i stručnim analizama, teško možemo dostići, primjerice, njemački standard.