SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
TRAGEDIJA
 
Kako sam proživio krvavu rapsku nedjelju
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 02.07.2017. - 20:11:00
Zadnja izmjena: 02.07.2017. - 20:25:39
KOLUMNA - Između refula bure začuje se pjesma cvrčaka. Naleti su sve jači, a život ide dalje. Usprkos tragediji koja se danas dogodila na Rabu. 

Turisti se kupaju, gliseri plove, sunce sjaji, a more je primamljivo tirkizne boje. Bio sam na 500 metara od talačke krize u kojoj je bivši branitelj ubio poznatog rapskog psihijatra, a na kraju i sebe. Gledam snimke puteljka po kojem sam nekada hodio u obližnju trgovinu. Slike bezbrižnog djetinjstva isprepliću se sa slikom puste stazice zapriječene policijskom trakom.

Ni u najgoroj noćnoj mori nisam mogao zamisliti da će netko biti ubijen na mirnom Kaštelu, ribarskom seocetu u kojem se prave najbolje ribarske fešte. Bivši branitelj ubio je doktora. Generacijski su si potpuno blizu. Kusali su zajednički ovu noviju hrvatsku povijest. Dok se Srđan Smojver borio u ratu, Siniša Rakić se borio za živote upravo branitelja koji psihički nisu mogli podnijeti strahote koje rat donosi. Mnogi se pitaju kako jedan takav vrstan psihijatar nije prepoznao Srđanovu rastrojenost.

Navodno mu je liječnik oduzeo poslovnu sposobnost i otud je krenulo ono što je kulminiralo nedjeljnim dopodnevnim ubojstvom kad mnogi domaći ljudi idu u crkvu na misu. Prijateljica je desetak minuta ranije prošla tim putem. Desetak minuta prije tragedije. Kasnije joj je bilo čudno otkud tolike sirene u uvijek mirnom zakutku Raba.

Kola hitne, policijska kola, helikopteri nadlijeću, zbunjeni turisti pijuckaju piće u obližnjem kafiću. Tajac. Pucnjevi prema policiji i naklapanja tko je i što je. U ovom trenutku, dok su nam svima grudi stisnute od šoka, pokušavamo razumjeti nešto što je nerazumljivo i najvećim stručnjacima. Zašto? Zašto miran čovjek, netko tko se toliko brinuo o životinjama, držao mačke u svom domu i brižan je, zašto uzima ilegalnu strojnicu i ubija jednako tako dobrog čovjeka, liječnika koji bi ti dao vlastiti stan, a ne sporio se oko komadića zemlje? Pokušavamo razumjeti jedni druge no ljudski mozak je kompliciraniji od svemira.

Sinišu su zaposlenici Psihijatrijske bolnice zvali ''Praxiten''. Bio je savršeno miran i tu mirnoću je prenosio na osoblje i pacijente. I kako sad povezati sve te činjenice? Znamo reći; tko ne voli životinje taj ne voli ni ljude! No, ispada da nije tako. Što je okidač za ubojstvo? Posjedovanje ilegalnog oružja? Zar ga na tone nisu zaplijenili u Australiji? Društvo u kojem živimo je bolesno. Bivši branitelji su zaboravljeni. Zaboravljena je njihova žrtva. Njihova krv je prekrivena koncesionarskim betonima, arbitražama i medicinskom nebrigom.

Koliko ih se ubilo od kraja Domovinskog rata? Okidač može biti Savudrijska vala, Sveta Gera, krivo natočeno gorivo, oduzeto parkirno mjesto, bilo što. Sjetimo se zbog čega su sve počinjena ubojstva.

Gledam svoj otok, gledam Rab na kojem je umjesto jedne barem desetak udruga hrvatskih ratnih veterana Domovinskog rata.

Kakav je Srđan doista čovjek u dubini sebe zna samo on. Ni susjedi, ni njegova majka niti psi o kojima je brinuo.

Ubio je velikog čovjeka zbog kojeg je u crno zavio ne samo otočane već i sve one ljude kojima je za života pomagao i pomogao. Sad će svi špekulirati o krivcu ili krivnji koju treba nekome pripisati. Dok je Srđan cijelo poslijepodne kao taoca držao jednu malu kuću u kaštelanskoj uličici, ovaj narod, nažalost postaje taocem agresivnih manipulacija Drugim svjetskim ratom, Domovinskim ratom i korumpiranom državom koja koristi zakonske rupe da bi prevarila vlastite građane. Hrvatski građani su izdani, mnogi prijete okidanjem obarača što preko interneta, što u stvarnosti.

Što mislite, koliko je jednom prevarenom čovjeku koji posjeduje oružje i nema što izgubiti stalo do svog ili nečijeg tuđeg života?

Na Kaštelu se čula eksplozija i sirene, ubojica je na kraju ruku digao i na sebe.

Život je jeftin. Lako ga je oduzeti, a koliko vidimo s Markova trga, lako se i igrati s njime.

Foto: CROPIX