DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
G20
 
Kina, SAD, Sjeverna Koreja: Koloplet sve zamršeniji
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 01.07.2019. - 20:19:00
Zadnja izmjena: 01.07.2019. - 21:00:35
KOLUMNA - Summit G20 bio je vrlo dinamičan i zanimljiv. Medijski, politički i poslovni svijet najviše je čekao—i dočekao—sastanak Donalda Trumpa i Xi Jinpinga. Unatoč mizernim očekivanjima, strane su se ipak dogovorile o privremenom primirju u tarifnom okršaju. 

SAD za sada neće uvoditi dodatne tarife na preostali kineski uvoz vrijedan oko 300 milijardi dolara. Pregovori koje je Trump prekinuo početkom svibnja kada je optužio Kinu za pokušaj promjene uvjeta nacrta sporazuma (nakon čega je promptno uveo tarife na 200 milijardi dolara vrijedne proizvode) će se nastaviti. Unatoč tome što je sastanak načelno poslao pozitivan signal, problemi i dalje ostaju neriješeni.

Pozitivna nula

Rezultat sastanka možemo nazvati „pozitivnom nulom“. Unatoč dobrom signalu, realno se ništa nije promijenilo: uvedene tarife i dalje  ostaju na snazi, a temeljnog razumijevanja oko toga kako bi trebao izgledati konačni sporazum i dalje nema. Na prošlom summitu G20 u Buenos Airesu strane su se dogovorile oko konkretnog tromjesečnog razdoblja primirja. Osaka pak nije rezultirala nikakvim vremenskim okvirima osim Trumpove kriptične fraze da se uvođenje novih tarifa odgađa „do daljnjega“. 

SAD nije povukao ili revidirao ni jedan zahtjev ili prigovor iz pregovornog procesa. Uzimajući u obzir fundamentalne razlike u vizijama uređenja odnosa, i nepromijenjene zahtjeve SAD-a, predloženo neodređeno primirje ne sadrži nikakve kvalitativne promjene.

Kineska taktika je ostala bez većih promjena. Peking kombinira obećanja većeg uvoza američkih proizvoda uz paralelno provođenje zakonodavnih reformi na području stranog ulaganja i zaštite intelektualnih prava. Netom prije summita u Osaki, Kina je u pokušaju da udovolji američkog predsjednika drastično povećala uvoz američke soje.

Nakon sastanka, Trump se pohvalio da će Kina kupiti „ogromne količine“ američkih proizvoda s ciljem smanjena deficita. Za usporedbu, nakon prošlogodišnjeg G20 u Buenos Airesu, Trump je najavio da će Kina kupiti „značajne količine poljoprivrednih, industrijskih i energetskih proizvoda“. No, izvoz poljoprivrednih proizvoda, usluga i ostalih proizvoda je ove godine pao. Izvoz energenata, posebno nafte je porastao ali ne zbog predsjedničkih intervencija već zbog trenda povećanja kineskog uvoza.
Trump je spominjao i kineske studente u SAD-u, što je očito rezultat lobiranja američkih prestižnih sveučilišta.

No od konkretnih dogovora – ništa. Strane nisu objavile ni zajedničku izjavu. Čemu onda sve? Svaka strana ima svoje razloge.

Za Kinu, primirje je potrebno da stabilizira tečaj juana koji je od prekida pregovora u stalnom padu. Kineska narodna banka već je intervenirala kako bi zadržala tečaj ispod psihološki bitne važne razine 7 juana za dolar. Nakon završenog sastanka, juan je ojačao. 

Kini treba pomno konstruiran sporazum, makar i s velikim ustupcima (ali ne i kapitulacija). Dobiveno vrijeme Kina iskorištava za reformiranje svojeg zakonodavstva koje bi poboljšalo kinesko gospodarstvo i investicijsku privlačnost, a koje bi uz malo pompe Peking mogao predstaviti kao nešto što je učinjeno ekskluzivno za Washington. 

Tako je Xi Jinping još jedanput naglasio skoro stupanje na snagu Zakona o stranim investicijama i obećao kompenzaciju za žrtve intelektualne krađe preko posebnog kanala podnošenja žalbi.  

Ministarstvo trgovine Kine je odmah nakon sastanka predstavilo novi „negativni popis“ zabranjenih područja za strane investicije. Popis je smanjen sa 48 na 40; strancima su sada olakšani uvjeti i/ili ukinute restrikcije na logistiku, toplovode i plinovode u krupnim gradovima, kina, telekom s dodanom vrijednošću te istraživanje i razvoj nalazišta plina i nafte. Posebni negativni popis za strane investicije u zonama slobodne trgovine također je smanjen sa 45 na 37 područja. 

Trik je naravno u tome što se Kina odmiče od izvoza prema domaćoj proizvodnji i potrošnji, a stoga je logično da se domaći izvoz i industrija neće morati štititi kao nekoć.

Kinesko tržište je u određenim granama, slučajno gotovo u svima s popisa, već toliko snažno da se strane kompanije teško mogu nositi s konkurencijom, čak i ako nemaju apsolutno nikakvih ograničenja. 

Kina se nada da će u ovakvim fazama „kriza-primirje“ dogurati do trenutka kritičke faze predizborne kampanje kada će za Trumpa nužnost bilo kakvog sporazuma prevagnuti mišljenje njegovih savjetnika. A tamo tko živ tko mrtav.

Za Washington, ovakvo primirja je psihološki važna stvar: jer ipak Amerika, ne Kina uvjetuje kada se i gdje razgovara i hoće li biti mira ili rata. No, bitnije je drugo. Krajem svibnja Pentagon je predstavio Kongresu plan smanjenja ovisnosti o uvozu kineskih rijetkih metala. Prvenstveno se radi o mjerama povećanja domaće proizvodnje ali sigurno se žurno razmatra i povećanje uvoza (i proizvodnje) iz drugih zemalja poput Australije, Japana ili Brazila. Zato primirje za Kinu ne nosi ništa dobro. Ako se situacija pogorša a SAD u neko dogledno vrijeme stvori privremene pomoćne zalihe i uvozne kanale rijetkih metala, Trump će ponovo udariti. 

Teatar sjena

Sve bi to bilo suhoparno i neinventivno da nije Sjeverne Koreje. Kako se ona uklapa u sve ovo? Formalno nikako. No, ispod površine ovog doista nesvakidašnjeg susreta s Kim Jong-unom na sjevernokorejskom tlu krije se pomno pripremani spektakl. 

Trump je nakon summita G20 u nedjelju 30. lipnja trebao posjetiti Južnu Koreju i razgovarati s predsjednikom Moonom.  Dan ranije, Trump je objavio čudan tweet u kojem je napisao da bi se rado susreo s Kimom u demilitariziranoj zoni „ako predsjedavajući Kim pročita ovo“, napisao je američki predsjednik. I stvarno, nakon slijetanja u Seoul i bilateralnog razgovora, predsjednici Moon i Trump su se nonšalantno uputili prema granici sa Sjevernom Korejom. Moon Jae-in je rekao da je prenio Kimu Trumpov twitterski poziv, a Kim ga prihvatio.

Ne treba biti dugogodišnji suradnik državnog protokola i predsjedničke službe sigurnosti da vam bude jasno kako se pripremaju takvi susreti. Slijed događaja u kojem unutar jednog dana Trump piše, Moon čita, zove Kima, a ovaj brzo sjeda u limuzinu, vozi se dva sata do granice (i to sa svim savjetnicima koji inače sudjeluju u pregovorima) je nemoguć.

Inicijator spektakla očito je bila Kina. U siječnju ove godine, Kim je tijekom svog posljednjeg posjeta Pekingu pozvao Xi Jinpinga u uzvratni posjet. Sjevernokorejska agencija je tada pisala da je Xi prihvatio posjet. Kasnije je SCMP pisao da bi Xi mogao posjetiti Sjevernu Koreju u travnju dok je agencija Yonhap spekulirala o lipnju ili srpnju.  

Trumpov posjet Južnoj Koreji nakon G20 bio je službeno najavljen još 15. svibnja. Sudeći po svemu, Politbiro je tada odlučio munjevito reagirati i iskoristiti mit o kineskom utjecaju na Sjevernu Koreju u razgovoru sa Trumpom. 

Peking je imao dovoljno vremena da dogovori državni posjet. Tako, 20. lipnja, tjedan dana prije početka summita G20, Xi Jinping, koji je tijekom svih ovih godina izbjegavao razgovor o posjeti Sjeverne Koreje ipak putuje u Pyongyang. 

Iza zatvorenih vrata, Xi je dao do znanja Kimu da su bilo kakve raketne provokacije tijekom nadolazećeg summita nepoželjne; da može pomoći u dijalogu između njega i Trumpa te vjerojatno natuknuo da bi Sporazum o uzajamnoj pomoći iz 1961. mogao biti prolongiran. 

U javnosti, Xi je rekao da podržava američko-sjevernokorejski dijalog i razvoj ekonomskih veza između Sjeverne Koreje i Kine. Xi je pohvalio Sjevernu Koreju za suzdržanost u procesu nuklearnih pregovora i rekao da Pyongyang nažalost nije dobio adekvatan odgovor „zainteresirane strane“, odnosno SAD-a.U pripremi terena za sastanak s Trumpom, kineska je strana očito predstavila plan improviziranog susreta. Taj je plan bio usuglašen i s Južnom Korejom i Washingtonom – nastavak dijaloga s Kim Jong-unom potreban je apsolutno svim stranama. Neuspješan sastanak u Hanoiu je stavio sve u neugodan položaj: politički vrh Sjeverne Koreje nije bio zadovoljan rezultatima; javnost nije vidjela pobjedonosnog vođu koji donosi olakšanje sankcija. Protivnici Moon Jae-ina i Trumpa su zabilježili poraz. 

Spektakl odnosno iluzija improvizacije bila je potrebna da se pokaže kako su osobni kontakti predsjednika dobri; da granice i protokoli nisu presudni, da susreti mogu biti lagani—pače nonšalantni, da Kim nema problema sa puštanjem Trumpa na svoj teritorij i da da Moon Jae-in nema problema sa puštanjem Kima u Južnu Koreju. Iluzija veselih i opuštenih političara koji unatoč nedaćama veselo kroče naprijed. 

Kina se vratila u sjevernokorejsku igru, a to znači da Peking može s vremena na vrijeme u kritičkim trenucima glasnije ili tiše trubiti o vezama s Pyongyangom i predlagati pomoć SAD-u. Naravno, u kontekstu carinskog okršaja.

Trumpova odluka da dozvoli američkim kompanijama poslovanje s Huaweijem samo je potvrdilo političku podlogu svega. Istovremeno, koliko god je očita ta politička motiviranost, Trumpov potez nije dobar. Naime, tom je odlukom diskreditirao pojam nacionalne sigurnosti. Bez obzira na političku konotaciju, ako je deklarativno zabrana poslovanja kompanija s Huaweijem bila motivirana nacionalnom sigurnošću, onda se trebalo držati te odluke sve do formalnog potpisivanja sporazuma ili neke procjene koja bi pokazala da Huawei nije prijetnja. Na ovaj način, kao što sam pisao prije, Trump poručuje svim drugim stranim investitorima da se nacionalna sigurnost može primjenjivati vrlo selektivno i nadasve angažirano.

U konačnici, slika kinesko-američkih odnosa i perspektiva dostizanja konačnog sporazuma nije dobra jer sada ima previše varijabli - uvjeta, domaćih političkih igara, vanjskopolitičkih okolnosti, ekonomskih računica koje strane trebaju konsolidirati, filtrirati i urediti da bi našli najmanji zajednički višekratnik.