DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ISTINA O DUHANSKOJ MAFIJI (4)
 
Borka Vučić otkrila tajne veze TDR-a i Slobodana Miloševića
Autor/izvor: Domagoj Margetić
Datum objave: 11.06.2012. - 14:11:25
KOLUMNA - Kada sam 2007. godine razgovarao sa, danas pokojnom, Borkom Vučić, upravo zahvaljujući informacijama i dokumentima koje mi je ustupila mogao sam do kraja složiti mozaik veza i odnosa unutar kriminalne infrastrukture onoga što danas nazivamo duhanskom mafijom.
Najvrjedniji podaci kojima je raspolagala Vučić, bili su ipak oni o povezanosti režima Slobodana Miloševića i TDR-a, odnosno o zajedničkom duhanskom kriminalnom biznisu ratnog Zagreba i Beograda. Borka Vučić bila je Miloševićev povjerenik u svim tim poslovima, pa je time bila jedan od rijetkih insajdera. Potkraj života smatrala je da su joj mnogi okrenuli leđa, te je bila voljna govoriti o onome što je znala. Bila je opasan svjedok funkcioniranja tranzicijske balkanske mafije i ratnih kriminalnih veza političkih i kriminalnih elita u Hrvatskoj i Srbiji.

Sa Borkom Vučić pokušavao sam stupiti u kontakt još od 2004. godine, preko raznih veza u Srbiji, ali je Borka gotovo tri godine odbijala moje pozive i prijedloge za sastanak. Nakon što je u proljeće 2007. godine pristala na naš prvi razgovor, morao sam joj obećati kako dok ona ne odluči drugačije neću objavljivati ništa od naših razgovora, osim tek onih informacija za koje će mi dati izričito dozvolu da ih mogu objaviti.

Tijekom našeg dvogodišnjeg druženja i više desetaka razgovora, Vučić mi je ustupila brojne dokumente koji su upotpunili mozaik informacija kojima sam do tada raspolagao, međutim, htjela je dobro tempirati trenutak u kojem će dati „intervju života", kako mi je to često govorila. Taj je intervju obećala upravo meni, dok sam se ja obvezao da do tog interjua neću objavljivati informacije i dokumente koje mi je do tada ustupila. Desetak dana prije kraja srpnja 2009. godine, nazvala me: „Domagoj, odlučila sam, mislim da je sada najbolji trenutak za onaj intervju. Možete li doći, gdje da se nađemo, u Beogradu ili Vam odgovara negdje drugdje?", rekla mi je Borka u tom, kako se kasnije pokazalo našem posljednjem razgovoru. Kako sam se tada već nalazio izvan Zagreba predložio sam joj da razgovor odgodimo za početak rujna, kada se možemo vidjeti u Beogradu.

„Dogovoreno onda. Početkom devetog mjeseca vidimo se u Beogradu. Pripremiti ću Vam do tada i sve one ostale dokumente o kojima sam Vam govorila, a Vi možete pripremiti pitanja za intervju pa ih poslati ranije da se ja što bolje pripremim", odgovorila mi je Borka.

Samo desetak dana kasnije, 1. kolovoza 2009., kolega iz Beograda javio mi je da je Borka Vučić poginula u teškoj prometnoj nesreći na autocesti Beograd – Niš, pod do danas nerazjašnjenim okolnostima. Dejan Blagojević, vozač automobila u kojem je poginula Borka Vučić, a koji je prošao praktički bez ikakvih ozbiljnijih ozljeda, izjavio je kako je „kada je prešao OMV pumpu kod Lapova, na autoputu Beograd - Niš, nešto puklo i vozilo se potom više puta prevrnulo, uslijed čega su svi putnici, i poginuli i povrijeđeni, ispali iz automobila". Drugim riječima, i sam vozač automobila tada je policiji u iskazu rekao kako se nesreća nije dogodila slučajno, nego je „nešto puklo", nakon čega se vozilo u kojem je bila i Borka Vučić prevrnulo. Iako je službena verzija smrti Borke Vučić do danas ostala ta prometna nesreća, detalji ove nesreće nikada nisu do kraja istraženi i razjašnjeni, jer je očito mnogima u Srbiji, ali i Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, ali i SAD-u najviše odgovarala upravo činjenica da Borke Vučić više nema. Nezgodna i neugodna svjedokinja tajnih balkanskih tranzicijskih dogovora i poslova konačno je zauvijek ušutkana.

Iako je u javnosti bila poznata uglavnom kao jedna od ključnih osoba u mreži za međunarodno pranje novca, kojom je u vrijeme svoje vladavine u Srbiji upravljao bivši srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, manje poznato ostalo to kako je Borka Vučić bila jedan od glavnih „igrača" duhanske mafije na Balkanu, odnosno kako je upravo ona bila glavni koordinator financijskih operacija pranja novca stečenog međunarodnim krijumčarenjem cigareta preko Srbije, Crne Gore, ali i Hrvatske.

Borka Vučić, zapravo je, od samog početka bila jedna od ključnih osoba u izgradnji balkanske mreže duhanske mafije, i to od trenutka kada je 1990.-ih godina preuzela ulogu koordinacije inozemnih financijskih operacija za režim Slobodana Miloševića.

Operacije koje je Vučić organizirala preko Anglo Yugoslav Bank u Londonu, ujedno su i glavna do sada neotkrivena poveznica kriminalnih operacija režimske mafije u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori 1990.-ih godina.

Naime, bez obzira na ratne sukobe na prostoru bivše SFRJ, cijelo vrijeme rata srbijanski režim i političko, obavještajno, kriminalno podzemlje u Zagrebu bili su zajednički suvlasnici te banke u Londonu i zajednički investitori kod osnivanja Anglo Yugoslav Bank u Londonu i to upravo preko Zagrebačke banke d.d. Zagreb, koja je formalno bila suvlasnik ove londonske banke, preko koje je Borka Vučić, između ostalih, organizirala pranje novca za balkansku duhansku mafiju.

U isto vrijeme, Zagrebačka banka d.d. Zagreb preuzela je kontrolu nad duhanskom industrijom u Hrvatskoj, nezakonitim preuzimanjem kontrolnog paketa dionica Tvornice duhana Zagreb d.d., u dogovoru s tadašnjom Vladom Franje Gregurića.

Dakle, u trenutku kada Borka Vučić preuzima upravljanje mrežom za pranje novca, između ostalog novca duhanske mafije, Zagrebačka banka d.d. je suvlasnik stranih banaka preko kojih Vučić obavlja svoje financijske operacije za Beograd i Podgoricu, te upravo Zagrebačka banka kontrolira u tom trenutku duhanski biznis u Hrvatskoj i odlučuje tko će u privatizaciji preuzeti vlasništvo nad Tvornicom duhana Zagreb d.d. i njezinim duhanskim proizvodima i robnim markama nekih od najpoznatijih cigareta na Balkanu.

Međutim, upravo je to preuzimanje dionica TDZ-a od strane Zagrebačke banke, bio ključan moment za zajedničke duhanske kriminalne poslove Zagreba i Beograda. Borka Vučić tada mi je otkrila kako je došlo do podjele interesa u duhanskom biznisu između Zagreba i Beograda, odnosno otkrila mi je dogovore u kojima je i sama sudjelovala kao Miloševićev punomoćnik. Naime, kako Zagreb i Beograd formalno nisu riješili pitanje suvlasništva Srbije nad dionicama Zagrebačke banke, te su dionice prema tajnom dogovoru Miloševića i Tuđmana prebačene na tajne skrbničke račune, kojima je upravljala Borka Vučić kao osoba koju je za te poslove ovlastio Slobodan Milošević, te su tako kontrolu nad proizvodnjom duhana, osobito u Hrvatskoj, i dalje su zadržali tajni suvlasnici Zagrebačke banke d.d. Zagreb, preko kojih su elite u Zagrebu i Beogradu godinama kontrolirale duhansku mafiju i osiguravale se kako bi im duhansko podzemlje redovito isplaćivalo dio prihoda od ovog kriminalnog biznisa.

Upravo zbog tih tajnih dogovora bilo je moguće da Miloševićev režim, usprkos ratu s Hrvatskom, odobri TDR-u osnivanje povezanih poduzeća u Srbiji i na Kosovu, koja su služila kao paravan za međunarodno krijumčarenje cigareta. Mreža tih poduzeća bila je osnovana na cijelom Balkanu, kao organizacijska logistika i mreža TDR-ovog međunarodnog krijumnčarenja cigareta. Dio te mreže bila su poduzeća: Rovita Mitrovac, na čijem je čelu bio izvjesni Mirko Boić; Rovita Sarajevo, kojoj je na čelu bio Muamer Hadžić; Rovita Beograd, kojoj je na čelu bio Maroje Nikoletić; Rovita Ljubljana, koju je vodio Jože Bevc; Rovita Vaduz, koja je služila za pranje novca i prikrivanje šverca na međunarodnoj razini, koju su vodili Vlahović, Cuccurin ali i Princ Mihael Von Liechenstein; te Rovita Tuzla.

„Ja sam tajna punomoćnica skrivenih suvlasnika Zagrebačke banke, ali i tajnih suvlasnika Adris grupe u ime obitelji Milošević i njima bliskih bivših predsjednikovih suradnika", otkrila mi je u privatnom razgovoru u jesen 2007. godine Borka Vučić.

„Ja sam, da tako kažem, predstavljala Miloševićev klan među tajnim suvlasnicima duhanske industrije u Hrvatskoj. Vlasništvo osoba koje ja predstavljam danas je skriveno na desetak skrbničkih računa kod različitih banaka, koji glase na različite povjerenike, koje pak kontroliram našim povjereničkim ugovorima, kojima raspolažem samo ja i povjerenik pojedinog skrbničkog računa. Periodično mijenjamo i banke i skrbničke račune, a i povjerenike", dodala je Vučić. Podaci iz 2006. godine, koje sam imao o tajnim suvlasnicima Adris grupe, potvrđivali su ovakve Borkine informacije.

Prema Izvješću tadašnje Središnje depozitarne agencije od dana 21. travnja 2006. godine, većinski vlasnici Adris grupe d.d. bili su: Skrbnički račun ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb; Skrbnički račun ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb; Skrbnički račun HVB SPLITSKA BANKA d.d., Split; Skrbnički račun PBZ d.d., Zagreb; Skrbnički račun PBZ d.d. /HSBC SECURITIES LUXEMBOURG s.a., Zagreb; Skrbnički račun PBZ d.d., Zagreb; Skrbnički račun HVB SPLITSKA BANKA d.d., Split; Skrbnički račun PBZ d.d./THE BANK OF NEW YORK AS CUSTODIAN, Zagreb. Prema Komisiji za vrijednosne papire dana 25. travnja 2006. godine, deset najvećih dioničara društva ADRIS GRUPA d.d. bili su: Ante Vlahović, Rovinj, 12,74 %; Plinio Cuccurin, Rovinj, 7,8 %; Branko Zec, Rovinj, 4,3 %; Antoin Pokrajac, Rovinj, 3,28 %; Ivan Lokmer, Rovinj, 2,73 %; Tomislav Budin, Velika Ludina, 1,83 %; Marica Šorak-Pokrajac, Rovinj, 1,68 %; Josip Etinger, Rovinj, 1,46 %; HVB SPLITSKA BANKA d.d./Enskilda/Šv. rezident, Split, 1,27 %; PBZ d.d./HSBC SECURIETES SERVICES, Zagreb, 1,25 %. Međutim, ovih deset „najvećih vlasnika" dionica Adris grupe, bili su vlasnici svega 38,17 posto dionica Adris grupe, dok su stvarni većinski vlasnici Adris grupe bili i ostali skriveni iza tajnih, skrbničkih računa. Dakle, upravo onako kako mi je to objašnjavala i pokojna Borka Vučić. Kockice mozaika o duhanskoj mafiji slagale su se jedna po jedna.

Borka mi je vrlo detaljno opisala i način na koji je za ovaj posao sa tajnim srbijanskim suvlasnicima bio nagrađen predsjednik Uprave Zagrebačke banke Franjo Luković, bez kojeg bi realizacija cijele ove kriminalne sheme dogovorene između Zagreba i Beograda bila nemoguća.

„ZABA je imala iznimno visoka rizična potraživanja od poduzeća u Srbiji, kao i od poduzeća sa okupiranih hrvatskih područja. Ta su potraživanja 1993. godine prelazila iznos od ukupno 226 milijarda tadašnjih hrvatskih dinara. Po odlukama tadašnje Uprave Zagrebačke banke navedena potraživanja nisu knjižena niti vođena u redovnim financijskim izvješćima Banke, nego su knjižena u posebnoj tajnoj dokumentaciji, točnije paralelnom knjigovodstvu", opisala mi je Vučić.

Prema njenim riječima, sredinom 1994. godine posredovala je u organizaciji prvog sastanka Franje Lukovića i brata Slobodana Miloševića, Borislava Miloševića u Parizu, kako bi dogovorili model naplate ili prijeboja tog duga. „Kasnije sam na temelju Borinog dogovora s Lukovićem osobno izdala nalog za isplatu tog iznosa preko naših računa kod Banque Franco Yugoslave, na osobni tajni račun Franje Lukovića u Parizu", otkrila mi je Borka rezultat pregovora Luković – Milošević. Ubrzo sam došao i do tajnih dokumenata same Zagrebačke banke, koji su potvrdili vjerodostojnost ovih Borkinih informacija. Trag o ovim transakcijama pronašao sam u Izvješću Upravnog odbora Zagrebačke banke d.d. o poslovanju banke u 1993. godini, od 27. travnja 1994. godine, označenom kao „službena tajna", a osobno u posjedu imam primjerak tog izvješća označen brojem „2", obzirom da je zbog kontrole mogućeg „curenja" informacija svaki primjerak dostavljen određenom članu Uprave ili Nadzornog odbora bio označen posebnim brojem.

Bio je to tranzicijski rulet na kojem su političke i kriminalne elite Balkana, ratnih 1990.-ih godina zaradile svoja multimilijunska bogatstva, a na tajnim dogovorima Zagreba i Beograda izgrađeno je moćno TDR-ovo duhansko poslovno carstvo. Pripadnici duhanske mafije, tako su, s vremenom postali tranzicijski duhanski tajkuni. Borka Vučić bila je autentičan, vjerodostojan svjedok tog vremena, insajder, koja je zbog svoje želje da i javno progovori o tranzicijskim mafijaškim dilovima očito morala biti ušutkana pod svaku cijenu. Osim toga, zanimljivo je da je upravo šutnja Borke Vučić osigurala i politički uzlet Miloševićevog nasljednika Ivice Dačića, kao i bivšeg potpredsjednika srbijanske Vlade Mlađana Dinkića.

Nastavlja se ...