Evo, MMF prognozira kako će u sljedećim desetljećima cijene hrane rasti rapidno što će imati čudne posljedice po svjetsku ekonomiju. To se događa uslijed rasta cijena gotovo svega za što je potrebna nafta, a iste je kako kaže Michael Klare sve manje. Istodobno, o njoj smo sve ovisniji jer dok je u ranijim konfliktima trebalo 15 litara nafte po vojniku, danas je potrebno 60 litara. Ne pomaže u tome niti potraga za alternativnim gorivima zato što su za proizvodnju alternativnih goriva potrebni strojevi koji imaju pogon na naftu, a i napravljeni su, kao uostalom i oružje, od materijala dobivenih iz nafte. Čini se kako Pentagon i njegovi saveznici postaju najveći ovisnici o nafti i stoga postaju sve nervozniji. Pustinjska oluja je, kaže Klare, bila ishodište i odredište upravo te nervoze.

Iran, svjestan globalne ovisnosti o nafti razmišlja zatvoriti Perzijski zaljev i uvesti embargo na izvoz vlastite nafte na "zapadnu polutku". Zvecka se oružjem na sve strane, SAD pojačavaju flotu u i oko Perzijskog zaljeva, pregrupiraju se vojne snage iz okupiranih zemalja prema Iranu. Situacija u Siriji i možebitna intervencija u istoj je ulaznica u Iran kako piše ne tako davno na ovom portalu Domagoj Margetić. Situacija podsjeća na onu s početka 20. stoljeća koja je bila ishodište za dva velika sukoba koja će dovesti do velikog globalnog smanjenja stanovništva. Ne želim ovdje ulaziti u komplotističke teorije no svakako dvije situacije tome idu u prilog, kao što su potraga za alternativnim izvorima hrane poput GMO-a koji dokazano negativno utječe na plodnost stanovništva te svjetske prehrambene asocijacije koje već godinama upozoravaju kako nas je globalno previše.

Francois Feto, mađarski teolog i povjesničar židovskoga podrijetla u svojoj knjizi "Bog, čovjek i njegov đavao" govori kako su ovakve pojave vrlo pogodne za pojavu ili obnovu ideologija zla poput komunizma, nacionalsocijalizma, fašizma ili neke druge nove doktrine koju još ne poznajemo. Nije možda stoga čudno što su globalno sve populariniji ideolozi poput Karla Marxa. Kako piše Guardian, isti je sve popularniji među mladima koji u njemu nalaze odgovore na velike izazove nastale uslijed globalne krize 2008. godine. Isti je slučaj s nekim desničarskim ideolozima, no činjenica jest kako svjetska ekonomija sve više ovisi o Komunističkoj partiji Kine. Tamo je borba za radnička prava, imanentna komunistima, evoluirala u neregulirani sustav u kojem radnici rade i po 16 sati na dan uz šaku riže ne bi li proizveli iPhone koji će završiti na globalnom tržištu. Svi naravno šute jer ovise o obveznicama koje je kupila Kineska narodne banka i državni kineski fondovi. Tako SAD širi demokraciju militarizmom, a Kina se bori za komunizam kroz kapitalističke metode 18. stoljeća.

Kako vidimo dvije, trenutno najveće sile, ovisne su da ovisnije ne mogu biti. SAD o svojim naftom bogatim protektoratima, a Kina o brojnom stanovništvu čiji je jeftini rad čini globalnom silom. Dakako, i Kina je sve ovisnija o nafti jer i njena vojna mašinerija ovisi o 60 litara nafte po čovjeku. Neznam kada, ali u posljednjih mi dvadesetak godina sve smrdi, ne na naftu, ali veliki svjetski konflikt. Naime, nafte je sve manje, a populacija raste vrlo bahato. Ostaje samo pitanje oko čega ćemo ratovati. Kladim se na vodu!