To mi djeluje kao da biraš između električne stolice ili dugotrajnog trovanja arsenom, a svijet je, uvjeren sam, u stanju eutanazije. Alat, prevladavajuća gospodarska doktrina. Lijek, eh da, u očekivanju lijeka ovi nas gulamferi truju tzv. Ljudskom stranom neoliberalizma.

U svom eseju "Platonova dvojba" Jacques Derrida dao je teoretsku potku homeoterapiji označavajući dvoznačnost grčke riječi pharmakon kao lijek i kao otrov. Upravo mi je ova kontradikcija pala na pamet kada sam čitao sadržaj novog Batmana: Povratka viteza tame. Nisam pogledao film, no sadržaj me podsjeća na lažnu alternativu koja nam se daje na globalnoj razini tijekom ovih poslijednjih vremena kako naše vrijeme nazivaju Žižek i Fukuyama, svaki iz svoje ideje.

Jer, koja je razlika između ekonomske doktrine Karla Poppera i neokonzervativaca oko Busha? Koja je razlika između politike Blaira i Camerona, između Busha i Obame i na kraju između Šukera i Linića? Koja je razlika između neoliberalizma Ratka Čačića i protuprirodnmog bluda milanovićevske socijaldemokracije s najkrupnijim kapitalom? I konačno, koja je razlika između Friedmana i filantropa poput Georga Sorosa? Tako uronjen u te dvojbe stadoh se živcirati oko lika i djela najpoznatijeg svjetskog spasitelja Sorosa. Stari su ljudi govorili, onaj tko se nameće ili je lud ili to čini po tuđem poslu! Čovjek stalno nudi neke alternative, podržava okupacijske prosvjede, financira oporbe širom svijeta, istupa protiv divljega kapitalizma, a cijelu tu mu je situaciju osigurao upravo ovaj poredak. Bi li George Soros postojao bez blagonaklonosti američke vanjske politike, bi li postojao bez špekulacija na burzama kojima je, među ostalim, nastao taj nerealni balon ulijed puknuća kojega je pak nastala aktualna kriza?

No, paradigma zvana George Soros nije ništa drugo nego paradigma iskonskoga grijeha, paradigma je to poklona kao sredstva porobljavanja i strahovlade. Baš poput Zloga u knjizi postanka koji je jednostavnim poklonom, jabukom, zavladao čovječanstvom, neoliberalni gulamferi krajem 20. i početkom 21. stoljeća više ne koriste samo ratove i prisilne privatizacije. Kombiniram, David je Rockeffeler svojedobno nazvao našeg posrnulog mađarskog junaka na razgovor. Upoznao ga je sa činjenicom kako sve što ima može zahvaliti sustavu koji je osmislila njegova obitelj i kako je sada vrijeme ponešto i vratiti sustavu. Ta, mnoga su još prostranstva nepokorena. Pritisnut tim iznenadnim napadom filantropije naš je junak osnovao Otvoreno društvo. A tamo u nekoj Hrvatskoj na vlasti su bili friedmanovci staroga kova poput Borislava Škegre, stvari su sasvim dobro tekle, no narod je bio vidno nezadovoljan. Vrijeme je za akciju, pomislio je naš junak i koordiniranom akcijom s Bijelom kućom stvorio oporbu po mjeri poretka. Nije poznato? Promislite ponovno, koja je razlika između Škegre i Linića, suštinski?!

Čovjek prepun povlastica i blagoslova neoliberalnog poretka kao pronositelj rušenje istoga? Potpuno je razumljiva ideološka pomoć koju pseudoumjetnost zvana Hollywood daje cjelokupnoj operaciji, potpuno je razumljivo i to što se  mnogi pod tim utjecajem svrstavaju u antineoliberalni tabor neoliberalizma, no sasvim sigurno nas ovakva homeopatija neće spasiti globalne eutanazije. Bit će potrebna radikalna antiakcija grupe pojedinaca kojima je stalo do ovoga svijeta. I da parafraziram Vladu Gotovca, u iste uopće ne sumnjam jer jedino takvi su u povijesti mijenjali stvari.