Želi li netko brodom putovati od Zadra do Splita, brodske linije i to barem sezonske, koja bi povezivala ključne dalmatinske gradove, na žalost nema šanse. Želi li netko organizirati kružno putovanje hrvatskim arhipelagom s nekom stručnom tematskom konferencijom i dovesti stotinjak sudionika, bit će mu to gotovo nemoguća misija. Prepoznaje li Hrvatska gospodarski potencijal Jadrana ili će taj potencijal prije prepoznati brojne europske tvrtke koje će s našim skorim ulaskom u EU temeljem slobode kretanja kapitala, ljudi i osnivanja tvrtki upravo na predivnom Jadranu pronaći svoj idealni prostor poslovanja?

Koliko Hrvatska može profitirati od  nordijskog iskustva, posebno u korištenju potencijala Baltičkog mora, bez obzira koliko je Baltik u odnosu na Jadran zagađen i neatraktivan?

Baltičko more i poslovni model efikasne pomorske orijentacije

Baltičko more  proteže su duljinom od 1,300 km, vrlo je plitko (60m), a prosječne temperature mora kreću se od 4 do 13 stupnjeva celzija, pri čemu je nekoliko mjeseci tijekom zime more zaleđeno i ograničeno samo za plovidbu velikih brodova uz pomoć ledolomaca. Baltik je vrlo zagađen i niti približno ne nudi turističke mogućnosti koje krase Jadran. No, suradnja baltičkih zemalja na zajedničkom pristupu koji nudi optimum gospodarskog, turističkog i ekološkog pristupa Baltiku, od raspada Sovjetskog Saveza zaista je primjer odlične međunarodne suradnje.

”Organizacija baltičkih luka” osnovana je krajem 1991. godine u Kopenhagenu, okuplja 40 glavnih luka u 9 zemalja, a ukupno kroz njih godišnje proputuje oko 90 milijuna putnika. Glavni cilj organizacije jest ojačati kompetitvnost pomorskog prometa  na Baltiku, povećanjem efikasnosti upravljanja lukama, zajedničkim marketingom Baltičke regije kao strateškog logističkog centra, te jačanjem infrastrukture i suradnje između pojedinih luka. Projekt ”Blue Maritime Highway” ima za cilj pozicionirati Baltičku regiju kao najbrže rastuće tržište u svijetu. Slijedeća opća skupština Organizacije baltičkih luka održava se u finskom gradu Turku početkom rujna ove godine, a glavna tema jest jačanje suradnje s Rusijom.

Sve zemlje Baltičkog mora sustavno se prikljanjaju modelu održivog razvoja. U tome ipak predvode Finska i Švedska koje su najdalje otišle u kreiranju integralnog modela upravljanja Baltikom. Pomorski promet u Finskoj izimno je razvijen, a samo kroz putničke luke u Helsinkiju godišnje putuje oko 10 milijuna putnika, što Helsinki pozicionira kao 1. baltičku i 7. europsku putničku luku. Na prvom mjestu uvjerljivo je britanska luka Dover sa 13.4 milijuna, a među prvih 20 je čak 7 baltičkih luka, a 15. je i Tallinn sa čak 7,5 milijuna putnika. Polovica vodećih europskih luka je na Mediteranu, no hrvatske luke nisu na toj ljestvici. Split godišnje ostvaruje nešto preko 4 milijuna putnika, dok je npr. luka Rjeka u 2011. godini imala promet od 179 tisuća putnika.

Finska je ujedno i primjer zemlje koja vrlo vješto kombinira vlastitu brodogradnju s potrebama finskih brodarskih tvrtki i širenjem mreže brodskih i trajektnih linija. Sve što je moguće izgraditi će se u finskim brodogradilištima.

Baltičko more ujedno nosi i specifičnost statusa Alandskog otočja koje je pod suverenosti Finske, ali s vrlo visokim stupnjem političke autonomije. Naime,  tijekom pregovora o pristupanju Finske Europskoj uniji, finski pregovarači uspjeli su izboriti poseban status tog otočja i mogućnost bescarinska prodaja na trajektima i brodovima koji plove Baltičkim morem i uplovljavaju barem na kratko na Alandske otoke. To je, naravno, veliki poticaj brodarima, a od značaja je i za gospodarski razvoj Alanda.

Europska unija, Hrvatska i pomorski promet kružnih putovanja

Osim što se 90 posto svjetske trgovine obavlja morem, pomorski promet iznimno je značajan i pri prijevozu putnika. Sve luke unutar EU u 2010. godini imale su ukupni promet od 396 milijuna putnika, a čak 88 milijuna imala je vodeća Italija.

No, osim redovnih brodskih linija, europsko tržište kružnih putovanja godišnje bilježi oko 6 milijuna putnika, uz dvostruki porast ostvaren u sedam posljednjih godina.  Od toga 60 posto europskih turista kao destinaciju izabire Mediteran, oko 20 posto Sjevernu Europu, te jednako toliko Karipska otočja. Kruzere najviše preferiraju britanski turisti (1,7 milijuna godišnje), ali odmah iza njih slijede i ostale zapadne zemlje.

U 2011. godini ukupno 830 stanih brodova na kružnim putovanjima uplovilo je u neku od hrvatskih luka, od čega njih čak 85 posto u Dubrovnik i Split. Iako su oni barem na dan ili dva doveli nešto preko milijun putnika, uvjerljivo najveći dio zarade ostao je, naravno, brodarskim tvrtkama. Broj hrvatskih brodara koji svojim brodovima nude barem kraća kružna putovanja jadranskim otocima i gradovima i dalje je relativno mali, a brodarska flota isuviše stara i daleko od potrebnog komfora koji  nude strane kompanije.

Iako su namjere onih koji su smišljali reklamni slogan za hrvatski turizam ”Mala zemlja za veliki odmor” vjerojatno bile najbolje, čini se da nisu osobito vodili računa o jednostavnoj činjenici da je duljina hrvatske obale bez otoka čak 1,777 km, a s otocima skoro 6 tisuća km. To sigurno nije mala obala i poruke o ”maloj zemlji” je marketinški prilično teško razumjeti.  Znamo li da EU trenutno ima ukupno nešto ispod 4 tisuće km obale, ulaskom u EU hrvatski dodatak od gotovo 1,800 km sigurno nije beznačajan. U svakom slučaju, promicanje kružnih putovanja hrvatskim Jadranom sigurno je značajni potencijal u budućnosti hrvatskog turizma. Ljepota Jadranskog mora, razvedenost obale, bogato kulturalno i povijesno nasljeđe i vrlo povoljna klima ključni su faktori koji sugeriraju znatno veće poslovne ambicije u tom segmentu turističke ponude.

Mediteran  čini trećinu ukupnog svjetskog pomorskog prometa, a uz njegove obale živi 150 milijuna ljudi. Oko 250 milijuna turista provodi godišnje odmore na Mediteranu, što čini oko 30 posto svjetskog turizma. Bez sumnje radi se o iznimnom potencijalu koji Hrvatska, na žalost, još nije dovoljno prepoznala.

Koristi li Hrvatska svoje pomorske i nautičke potencijale?

Hrvatska sa akvatorijem od preko 31 tisuću km2 te gotovo 6,000 km obale, računajući i otoke, prema podacima Ministarstva turizma ima samo 162 putnička broda na redovnim linijama s ukupnim kapacitetom prijevoza od 28 tisuća putnika. Od toga Jadrolinija ima 52 broda od kojih su samo 4 mlađa od 5 godina, a njih čak 37 starijih od  20 godina. Najveći ”Marko Polo” s kapacitetom od 1,500 putnika sagrađen je još 1973. godine. Pozitivno je ipak pri tome da je Program obnove putničke flote Jadrolinije od 2004-2008. predvidio ulaganje od 130 milijuna eura  u izgradnju novih deset brodova i obnovu većine postojećih. No, da li je sve to dovoljno za zemlju strateške pomorske orijentacije?

Od 1993. do 2002. broj prevezenih putnika u hrvatskim lukama povećan je za dvije trećine, a broj brodova za četvrtinu. Vodeća hrvatska luka Split godišnje preveze 4.1 milijuna putnika, Zadar i Šibenik po 2.7 milijuna, Dubrovnik 800 tisuća, a Rijeka 220 tisuća putnika. Iako ovi brojevi mogu djelovati impresivno, ne treba zaboraviti da samo Tallinn, glavni grad Estonije kao države od samo 1.2 milijuna stanovnika, ostvari godišnji pomorski promet od 7.5 milijuna putnika.

Promatramo li hrvatsku nautičku infrastrukturu i usporedimo li to sa realnim potencijalom Jadrana, vidjet ćemo da Hrvatska s ukupnom obalom od 6,000 km ima samo 54 marine sa ispod 12,000 vezova. U čestim razgovorima s finskim kolegama, glavna primjedba je kako u Hrvatskoj nema slobodnih vezova gdje bi kroz godinu mogli vezati svoj brod. Imajući u vidu da se zbog hladne klime i zaleđenog mora u Finskoj može ploviti tek tri do četiri mjeseca, naravno da bi oni vrlo rado koristili mogućnost plovidbe kroz cijelu godinu, osobito uz sve više direktnih letova koji povezuju Helsinki s Dubrovnikom, Splitom i Pulom od travnja do kraja listopada. Sigurno da su nautičari i ostalih nordijskih zemalja zainteresirani za hrvatski Jadran te suočeni s istim problemom.

Prošle godine 35 tisuća Finaca posjetilo je Jadran što je povećanje za oko 27 posto, odnosno tri puta više nego prije četiri godine. Finska je u 2011. godini organizirala 4 kružna putovanja po Jadranu dovodeći tako preko tisuću finskih turista na svojim vlastitim brodovima. Jadran zaista postaje sve zanimljivija destinacija nordijskim turistima. No, konkretne ponude hrvatskih brodara za neka organizirana kružna putovanja po Jadranu i dalje su vrlo rijetke.

Prema podacima Ministarstva turizma, od 11 milijuna stranih turista koji godišnje posjete Hrvatsku i provedu preko 55 milijuna noći, njih preko 85 posto dolazi na Jadran. Njih 64 posto dolazi individualno, a 36 posto organizirano. Od toga, njih gotovo 40 milijuna dolazi u srpnju ili kolovozu. Naravno da bi potencijal povoljne klime Jadrana uz adekvatni marketing i organizaciju omogućio da broj stranih gostiju koji dolaze i u drugim mjesecima bude značajno veći. No i već dostignutih 11 milijuna stranih turista godišnje predstavlja iznimni gospodarski potencijal za povećanje pomorskog putničkog prometa, bilo kroz učestalije i raširenije redovne brodske linije, kraća ili duža kružna putovanja hrvatskim brodovima, jednodnevne izlete i slično. Finski brodari kroz cijelu godinu organiziraju različite tematske konferencije koje kombiniraju s kružnim putovanjem uz ponudu razgledavanja baltičkog arhipelaga.

Prošle godine ukupni prihod od kružnih putovanja u svijetu iznosio je preko 30 milijardi US dolara, a preko 19 milijuna putnika izabralo je taj vid turističke ponude. Hrvatski udio u tome jest, na žalost, zanemarivo mali. Iako su Dubrovnik i Split sve češće prolazne destinacije velikih svjetskih kruzera, prihod od toga u pravilu ostaje brodarima. S 500 milijuna građana EU, ili s barem 11 milijuna koliko godišnje dolazi na Jadran, gospodarski potencijal korištenja plavog jadranskog autoputa i predivnog arhipelaga s impresivnim povijesnim i kulturalnim nasljeđem sigurno je značajno veći od realnog korištenja.

Nadajmo se da će taj potencijal biti uskoro bolje prepoznat kao stvarni strateški nacionalni gospodarski interes. U vrijeme kada globalni izazov stalne kompetitivnosti i konkurentnosti prisiljava i bogate zemlje i vodeće svjetske tvrtke na sustavne inovacije i poboljšanja usluga i proizvoda kao uvjet gospodarskog opstanka, ne iskoristiti sav ponuđen potencijal Jadrana zaista bi bilo nedopustivo.