SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
DESNICA BEZ PAMETI
 
Hrvatski ekstremni desničari nisu pretjerano opasni zato jer su - polupismeni
Autor/izvor: Ivan Brodić
Datum objave: 13.04.2012. - 20:10:00
Zadnja izmjena: 14.04.2012. - 06:26:07
KOLUMNA - U Nizozemskoj živo pratim eskapade kontroverznog parlamentarnog zastupnika i ksenofoba Geerta Wildersa. Čovjek promovira bespatni telefon na kojemu će pošteni Nizozemac, dakako samo onaj germanske uzvišene rase, moći prijaviti stranca ako mu se isti ne sviđa. 

"Ja domovinu imam, tek u srcu je nosim,

I brda joj i dol;

Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,

I...gutam svoju bol"

Silvije Strahimir Kranjčević

Ovakve se stvari obično događaju u ekonomskim krizama. Nizozemska je shvatila da je u krizi kada je prešla sedam posto nezaposlenih. Ne čude me stoga pojave nacionalističkih marševa u Hrvatskoj koja je valjda od stoljeća sedmog u konstantnim krizama. Hrvatska čista stranka prava trebala je biti domaćinom međunarodne nacionalističke konferencije. Nakon raznih komentara i peripetija skupu je dobrodošlicu otkazala Matica hrvatska a zabranio ga MUP.

Naravno, frankovci, kakvo su ime u prošlosti nosili pripadnici HČSP-a po najgorem Starčevićevom učeniku Josipu Franku, a na kojem je imenu inzistirao i dr. Ivan Gabelica, obnovitelj modernih frankovaca, su nezadovoljni i najavljuju sudu u Strasbourgu. Ugroženo im pravo zazivanja Boga i nacije te prebrojavanja krvnih zrnaca svekolike nacije.

Neki su mi poznanici ukazali na fotografije predsjednika mladeži Frankovaca s nekih foruma pretpostavljajući kako je isti homoseksualac. Nisam psihijatar, sjećam se samo onih Freudovih razmišljanja kako su najveći homofobi uglavnom prikriveni homoseksualci. Nisam na tim fotografijama vidio homoseksualca, valjda sam to trebao vidjeti pomoću fizionomije lubanje ili čega već, no iz tih fotografija iskače nešto drugo i to je mnogo dominantnije. Ovaj je mladić opsjednut vlastitim tijelom, a ta navada u politici me podsjeća na vrijednosti Benita Mussolinija.

Istražujući cijelu priču naletio sam na prijateljstvo naših Frankovaca sa strankom Jobbik i mađarskim Pokretom 20 županija. U redu, nije toliko čudno to što kameradi Frankovci pojma nemaju o mađarskom jeziku, neznam ga niti ja, stoga vjerojatno nisu mogli vidjeti u njihovom programu svojatanje Baranje, Međimurja i Rijeke no, ono što je čudnije, iz cijele se priče nameće kako kameradi Frankovci pojma nemaju niti o hrvatskom jeziku. Jer, kad bi imali pojma o hrvatskome jeziku zasigurno bi znali pročitati Političku povijest Hrvatske autora Josipa Horvata. U toj se knjizi nalazi detaljno opisan Lajos Kossuth i njegov program Mađarske od Karpata do Jadrana.

Ne razumijem ni što nas slijedeće očekuje iz radionice naših Frankovaca, možda bratimljenje s četničkim pokretom ili s pokretom koji se zalaže za talijansku Istru i Dalmaciju, počasno članstvo Zmaga Jelinčiča i Joška Jorasa u HČSP-u? Zapravo, svi oni i nisu toliko različiti. Kao čovjek koji se školovao u Hrvatskoj ne mogu se ne zapitati gdje su svi ti ljudi zapeli na putu od kuće do škole, tko im je uopće omogućio da politički djeluju ako nisu izvukli pouke iz nastave povijesti ili, recimo, lektire?

Kao kršćanin vrlo sam zabrinut kada bilo koji nacionalist zaziva Boga, jer još je u prvim poglavljima Svete nam Knjige zapisano kako Bog ne voli idolopoklonstvo, a postavljanje jedne nacije iznad drugih nije ništa drugo nego postavljanje vlastite nacije u rang božanstva. Ne moramo daleko u povijest ići i tražiti uzore ovoga ponašanja. Utemeljitelj Frankovaca Josip Frank uzdizao je hrvatstvo, a zapravo je bio židovske i srpske pozadine, Vojislav Šešelj je promotor velikosrpske ideologije, a vuče hrvatsko podrijetlo, Adolf Hitler je rastao u židovskom okruženju, a smatrao je superiornim njemački narod.
Kao Hrvat sam također zabrinut njihovim pozivanjem na čistoću nacije kojoj pripadam. Ne razumijem potpuno što bi ta čistoća značila? Zar oni misle kako bi se trebali ženiti sestrama ne bismo li ostali čiste krvi?

Otac moderne hrvatske nacije Ante Starčević u svojim je djelima objašnjavao kako se moderna nacija ne sastoji od pripadnika koji imaju istu "krvnu grupu", moderna se nacija sastoji od sviju pripadnika koji prihvaćaju zajedničku kolektivnu svijest, danas bismo rekli bez obzira na rasu i vjeroispovjest. U tome nije bio prvi u Europi u 19. st. O tome je pisao i Mancini, ideolog talijanskoga ujedinjenja, na toj su platformi djelovali i Vigovci i Torijevci u Velikoj Britaniji, uostalom na toj platformi djeluju i sve normalne i moderne nacije koje poštuju načelo integracije. Vlado je Gotovac govorio o naciji kao bazi za ljubav i poštovanje prema drugome. Isti nam je jednom rekao kako mu je teško razgovarati s nepristojnim ljudima, onima kojima su puna usta Hrvatske i Hrvata, smatrao je kako je nepristojno verbalizirati ljubav prema Domovini, ta ona se podrazumijeva.

A podrazumijeva se i bol koju čovjek osjeća čitajući i prateći ovakve vijesti. Ne izaziva bol to što postoje ljudi i organizacije koje streme tom krilu političke misli, bol izaziva društvo koje na te stvari reagira tek ogradama i zabranom političkog skupa. Svako normalno društvo na ovakve pojave reagira prisilnom mobilizacijom militantnih momaka, povećanim stupnjem opismenjavanja i edukacije stanovništva kako njihov gnjev izazvan teškom gospodarskom situacijom ne bi završio nekakvim ozbiljnijim mimohodom. Sjetimo se Italije 20-tih godina prošlog stoljeća. Završilo je krvavim mimohodom na Rim. Jer, čemu, inače služe sigurnosne agencije?