SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
POTENCIJAL BEZ REALIZACIJE
 
Ljekovito i aromatično bilje: Veliki hrvatski izvozni potencijal koji nije prepoznat
Autor/izvor: Damir Kušen, veleposlanik Hrvatske u Finskoj
Datum objave: 22.02.2012. - 19:18:37
KOLUMNA - Globalni trend promocije zdravijeg života i prehrane stvorio je posljednjih godina novu snažnu industriju ljekovitog i aromatičnog bilja koja godišnje na svjetskom tržištu ostvaruje prihod od preko 25 milijardi eura. Kakve su moguće perspektive Hrvatske da iskoristi te izvozne potencijale?
Trend jačanja popularnosti aktivnog i zdravijeg stila života posljednjih godina prisutan je u sve većem dijelu svijeta. Nakon dominacije industrijskih sintetičkih lijekova od rata do 1970-ih godina, prirodni lijekovi ponovo dobivaju na značaju, a primjena ljekovitih bilja u prehrani i kozmetici širi se na sve veći dio svijeta. Interes za aromatično bilje i začine drugih kultura i kuhinja na globalnoj razini sve više raste. „International Trade Center“ predviđa da će tržište biljnih lijekova i aromatičnog bilja rapidno porasti sa 19.5 (2008) na čak 32.9 milijardi USD u 2013. Sve to naravno ukazuje koliki je veliki gospodarski potencijal uzgoja i izvoza ljekovitih trava i aromatičnog bilja.

Ljekovito bilje postaje tako novi visoko-profitabilni izvozni proizvod za kojeg je relativno lako naći tržište. Uzgoj ljekovitog bilja u pravilu je jednostavniji nego uzgoj brojnih drugih poljoprivrednih kultura. Za većinu kultura potrebne su velike površine zemlje kako bi proizvodnja bila isplativa, dok se pri uzgoju ljekovitog bilja i na relativno malim površinama može dobro zaraditi, što je naravno prilika obiteljskim gospodarstvima. No, za veću i konkurentnu proizvodnju te veće izvozne ambicije, optimalna površina zasađena ljekovitim biljem trebala bi biti iznad pedesetak hektara.

Ljekovito bilje i znanstvena potvrda zdravstvenih učinaka
Sve brojnija medicinska istraživanja ukazuju na značajne prednosti biljnih lijekova, no snažna farmaceutska industrija sintetičkih lijekova i lobi koji je predstavlja intenzivno umanjuju njihov značaj i ukazuju na njihovu znanstvenu neutemeljenost.

Iako su ljekovita svojstava biljaka prepoznata još od vremena prvih ljudskih zajednica, a sve dosadašnje kulture i civilizacije koristile su dostupno ljekovito bilje kao temelj narodnog ljekarstva, striktni znanstveni pristup i podizanje razine rasprava, istraživanja i primjene na akademsku razinu tek je novijeg datuma. Tako sve više britanskih sveučilišta nude studijske dodiplomske i poslijediplomske programe u području primjene ljekovitog bilja u medicini. Američki Centar za dodatnu i alternativnu medicinu na vodećem američkom Nacionalnom institutu za zdravlje u Bethesdi pokraj Washingtona, od 2002. financira i niz istraživačkih projekata u području biljne medicine. Nordijske zemlje s naglašenim trendom zdravog života otvaraju sve više studijskih programa u tim područjima.

Posljednjih godina sve više je znanstvenih istraživanja koja primjenom rigoroznih metoda ukazuju na ljekovita svojstva pojedinih biljnih sastojaka ili preparata. Uz podršku medija i javnost sve više prihvaća njihove prednosti. To pak prisiljava farmaceutske tvrtke na značajno preformuliranje svojih poslovnih planova i okretanje ka novim proizvodima baziranim na ljekovitim biljnim sastojcima. Sve to dovodi do značajnog povećanja potražnje za ljekovitim biljkama, a time i podizanja njihove cijene, te sve većeg gospodarskog interesa za njihov uzgoj i preradu.

Pravna regulativa i tržišni standardi prodaje biljnih lijekova i aromatičnog bilja
Početkom ovog stoljeća, značajniji zaokret prema ljekovitim biljkama prisutan je i od strane vodećih međunarodnih organizacija relevantnim u tom području. Tako FAO godinama postavlja sve preciznije standarde za zaštitu biljnog svijeta i kvalitete prehrane. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) usvojila je 2001. godine Preporuke za kontrolu kvalitete biljnih proizvoda, a dvije godine kasnije izdala i Smjernice za kvalitetno skupljanje i obradu ljekovitog bilja. Iste godine WHO usvaja i Rezoluciju o tradicionalnoj medicini, tražeći od država članica da osiguraju sigurnost, kvalitetu i učinkovitost biljnih lijekova donošenjem adekvatnih standarda i regula.

Na prijedlog Europske unije Europski parlament je 2004. godine donio direktivu kojom se uvodi jedinstvena regulacija tradicionalnih biljnih preparata koji se koriste u medicinske svrhe. Direktiva zahtijeva da svaki biljni medicinski proizvod prije dolaska na EU tržište dobije autorizaciju nadležnih stručnih službi. Lijekovi proizvedeni od tradicionalnog ljekovitog bilja koji se žele prodavati na tržištu EU prema toj direktivi moraju se proizvoditi po striktnim pravilima i standardima „Dobre proizvodne prakse“ (GMF) koju propisuje Europska komisija. Naravno da je ta direktiva s jedne strane unijela neophodan red u tržište sve većeg broja proizvoda na bazi ljekovitog bilja i veću zaštitu i sigurnost potrošača, no neposredno je ugrozila i brojne male uzgajivače ljekovitih bilja koji nisu mogli podići standarde i razinu proizvodnje na potrebnu razinu. U skladu s regulativama svaka tvrtka koja proizvodi biljni lijek za europsko tržište mora dokazati da se taj lijek baziran na konkretnoj ljekovitoj biljci koristi na EU tržištu minimalno 30 godina, odnosno barem 15 na EU tržištu i minimalno 30 na tržištu izvan Europske unije.

Udruge uzgajivača ljekovitih bilja te biljnih ljekara ukazuju kako će skup proces dobivanja licence dovesti do smanjivanja ponude ljekovitih biljaka, dok će ograničenje od 30 godina prodaje na EU tržištu blokirati neke nove lijekove za koje su dokazana ljekovita svojstva. Jednako tako, europski biljni ljekari ukazuju kako nije korektno da se iste regulative i mjere ne odnose na isti način i na američke proizvođače koji izvoze biljne proizvode na EU tržište.

Nordijske zemlje i primjeri ostalih EU zemalja
Nordijske zemlje pronašle su svoj prostor komercijalizacije dostupnog divlje rastućeg bilja kroz branje brojnih vrsta šumskog bobičastog voća. Tako u finskim šumama raste preko 50 različitih vrsta bobica od kojih se njih dvadesetak sustavno i ubire.  Finska samo od prodaje tih bobica godišnje zaradi oko 200 milijuna eura, oko 100 milijuna eura na branju gljiva i oko 20 milijuna eura na branju različitog divljeg ljekovitog bilja. Sigurno su to iznosi koji značajno pridonose i finskom gospodarstvu, ali i na konkretni način podižu obiteljski budžet svih koji žele, jer finski zakoni omogućuju slobodno branje šumskih plodova u svim šumama neovisno o njihovom vlasništvu.

Nordijske zemlje zbog hladne klime u značajno manjoj mjeri uzgajaju prirodno ljekovito bilje, ali svoje inovacijske potencijale sve više usmjeravaju u nove tehnološke metode i načine destilacije i obrade uvezenog ljekovitog bilja, te na tome ostvaruju iznimno visoke prihode. Tako prema statistici FAO-a, Finska ubire oko 8.500 kg raznolikog ljekovitog bilja, no istovremeno uvozi i prerađuje preko 100 tona različitih začina te proizvodi oko 25.000 litara destiliranog aromatičnog ulja. Naravno da ti finalni proizvodi na svjetskom tržištu imaju značajno veću cijenu, a finska inovacijska snaga, unatoč nepovoljnim klimatskim uvjetima za uzgoj, ponovo se pokazuje ključnim faktorom poslovnog uspjeha.

Sve više je zemalja usmjerenih i na proizvodnju sintetičkih preparata kojima sve uspješnije konkuriraju nekim svjetski-vodećim začinima. Tako su američki i norveški znanstvenici uspjeli komercijalizirati ekstrakt drveta, složeni prirodni polimer lignin koji određenim postupkom prerade zamjenjuje vaniliju, kao jedan od najskupljih začina. Naime, uz Indoneziju, uvjerljivo dominantni svjetski izvoznik vanilije je Madagaskar, koji je posljednjih godina zbog političkih turbulencija i klimatskih nepogoda značajno smanjio proizvodnju i visoko podigao otkupnu cijenu. Dok je svjetska potražnja za vanilijom 2001. godine bila oko 12.000 tona, tek je oko 1.800 tona bilo proizvedeno prirodnim putem. Naravno da je ta tržišna neravnoteža i podizanje cijene dodatno potaklo neke zemlje ka istraživačkim projektima koji su dotadašnjoj drvnoj industriji dali potpuno novu komercijalnu dimenziju. Tako je cijena vanilije sa 102.5 eura po kilogramu koliko je iznosila 2003. godine smanjena na 23 eura/kg 2007. godine.

No poučni su primjeri i ostalih zemalja. Italija godišnje zaradi oko 70 milijuna USD na izvozu kestenja, Nizozemska 34 milijuna na izvozu borovnica, a Kina gotovo pola milijarde USD na izvozu sušenih gljiva. Španjolska zarađuje tek oko 4.3 milijuna USD na izvozu maslina, ali zato preko 660 milijuna USD na izvozu prerađenog maslinovog ulja. Na FAO ljestvici prvih 20 proizvođača maslinovog ulja u svijetu, na žalost nema Hrvatske, iako su na toj ljestvici sve europske Mediteranske zemlje i većina zemalja sjeverno-afričkog Mediterana i Bliskog istoka.

Izvozni potencijal biljnih začina
Biljni začini u prehrambenoj industriji iznimno su profitabilni i godišnje se samo u zemlje EU uveze začina u vrijednosti od gotovo milijardu eura, odnosno ukupno oko 400 tisuća tona. Najveći potrošači začina su Njemačka, Velika Britanija, Rumunjska i Mađarska, dok npr. sve nordijske i baltičke zemlje zajedno troše dvostruko manje začina od Mađarske. Najveći proizvođači začina unutar EU su Rumunjska, Mađarska i Bugarska. Zanimljiv je podatak da je samo kroz uvoz papra u zemlje EU 2007. godine ostvaren prihod od 267 milijuna eura. Istovremeno, iz zemalja Europske unije izveze se začina u vrijednosti od preko 600 milijuna eura.

Najskuplji začin je šafran čija se cijena ovisno o kvaliteti kreće između 1.100 i 11.000 USD po kilogramu, a godišnje ga se u svijetu proda oko 300 tona, od čega oko 50 tona vrhunske kvalitete. Budući da je glavni svjetski proizvođač šafrana (oko 95 posto) Iran, a obzirom na moguću daljnju dinamiku političke krize, realno je pretpostaviti da će se ponuda smanjiti, a cijena višekratno povećati. Naravno da je taj slijed događaja atraktivan za sve koji se žele upustiti u uzgoj šafrana. No, za 1 kg osušenih cvjetova šafrana potrebno je oko 150.000 cvjetova, što pri uzgoju traži površinu od 2.000 m2. Uz Iran, u značajno manjoj mjeri i s lošijom kvalitetom, šafrane danas proizvode Grčka (5.7 tona), Maroko (2.3 t) i Kašmir (2.3 t). Naravno da postoji prostor svima koji mogu osigurati potrebne uvjete, znanje i tehnologiju da pokušaju osvojiti značajni dio svjetskog tržišta tog najskupljeg začina.

Osim šafrana i vanilije, mnogi ostvaruju dobar profit i uzgojem i prodajom ostalih začina. Papar se tako prodaje po 2-3 tisuće eura po toni, cimet po 750-1.500 eura po toni ovisno o kvaliteti, te češnjak po 500-700 eura po toni. Sve te cijene su neusporedivo više od cijene otkupa pšenice ili kukuruza. To pokazuje da je i  proizvodnja začinskog bilja iznimno unosan posao, i gdje god postoji povoljna klima, kvaliteta zemlje i potrebne površine koje bi mogle biti zasađene nekom od začinskih biljaka mnogim agrarima mogu donijeti značajne izvore prihoda.

Hrvatska i ljekovito bilje - Može li Hrvatska pronaći novi prepoznatljivi izvozni proizvod?
Prema studiji njemačke savezne Agencije za zaštitu prirode, Hrvatska je zemlja bogate tradicije u skupljanju i uzgoju ljekovitog bilja, a od 1930-ih godina do Drugog svjetskog rata postaje glavni snabdjevač ljekovitim biljem za zemlje srednje Europe i SAD, sa ukupnim godišnjim izvozom 1930-ih godina od 5,800 tona. Usporedimo li to s podatkom da je npr. 1997. godine Hrvatska izvozila tek 1,200 tona ljekovitog i aromatičnog bilja, od čega polovica otpada na kamilicu, te znamo li da je trend popularnosti ljekovitog i prirodno uzgojenog bilja rapidno ojačao posljednjih godina, uistinu se ne koriste iznimno velike mogućnosti.

Danas je u Hrvatskoj sve više uspješnih privatnih uzgajivača ljekovitog i aromatskog bilja i sa punopravnim članstvom u Europskoj uniji sigurno će se dodatno povećati i potencijalno tržište. Hrvatska vlada poticajnim mjerama dodatno stimulira ulaganje u proizvodnju ljekovitog bilja. S članstvom u EU, otvaraju se i brojne mogućnosti dobivanja financijskih poticaja iz EU fondova. Bugarska je npr. u razdoblju 2007-2013. godine kroz Sapard program dobila od EU dodatnih 5 milijuna eura za čak 117 projekata poticanja proizvodnje organske zdrave hrane i ljekovitog bilja.

Statistika danas, na žalost, još uvijek ne ide u prilog Hrvatskoj. Prema podacima UN COMTRADE Hrvatske nema na ljestvicama prvih desetak izvoznika pojedinih ljekovitih ili aromatičnih biljaka. Hrvatska danas uzgaja ljekovito bilje na površini od oko 3.000 hektara te godišnje izveze ljekovitog bilja, uglavnom kamilice, za oko 7 milijuna USD.  Znamo li da je i dalje oko milijun hektara neobrađene površine, logično proizlazi da je potencijal uzgoja i izvoza neusporedivo veći. Vrlo pozitivan primjer daje Sisačko-Moslavačka županija koja državnim poticajima od 2.000 kuna po svakom novom hektaru zasađenom ljekovitim biljem pridodaje i dodatnih 5.000 kuna financijske pomoći. Ako se na jednom hektaru može proizvesti oko 500 kg kamilice, uz otkupnu cijenu od 10 kuna po kg onda formula moguće zarade uistinu može poticajno djelovati na sve sa poduzetničkim duhom, prije svega što europsko i svjetsko tržište traži sve više tih proizvoda.

Kamilica je najrasprostranjenija biljka koja se danas koristi u medicinske svrhe, uz moguću ekstrakciju čak oko 120 ljekovitih sastojaka. Glavni ljekoviti sastojak kamilice jest ulje koje se destilira ili ekstrahira iz glavica cvjetova. Nakon destilacije, ulje kamilice postiže na svjetskom tržištu značajno veću cijenu. Zato bi tehnološko osposobljavanje za destilaciju i preradu ljekovitog bilja od strane većeg broja proizvođača mogao biti slijedeći razvojni korak u jačanju hrvatske industrije biljnih lijekova. To bi svakako povećalo izvoz te otvorilo veći broj novih radnih mjesta. Inozemna tržišta, međutim traže i ostale ljekovite biljke, prije svega kadulju, ružmarin, mažuran, metvicu, te lavandu.

Kvalitetna lavanda, koja je nekada znatno više krasila mnoge dalmatinske otoke, sve više se proizvodi u kontinentalnim dijelovima Hrvatske, a državni poticaji stimuliraju sve više proizvođača u Slavoniji, Banovini, Posavini, Lici, Zagorju i drugim krajevima zemlje. To samo dodatno pokazuje da se poduzetnička hrabrost, dobro razumijevanje svjetskih trendova i potreba tržišta te odbacivanje zastarjelih stereotipa uvijek u konačnici isplati. Država orijentirana na inovacije i poduzetništvo u tome može uistinu puno pomoći.