Prije svega, zakazalo je Dobrovoljno vatrogasno društvo Bribir, koje je samo iz proračuna Općine Vinodolske u 2012. godini dobilo sredstva u visini od preko 820 tisuća kuna, a na raspolaganju imaju i prostorije DVD-a u samom središtu Bribira, svu radnu, svečanu, ali i opremu za gašenje požara, te dio sredstava primaju strogo namjenski kako bi osigurali požarna dežurstva u Vinodolu, radi pravovremenog dojavljivanja u slučaju izbijanja požara, te praćenja kretanja požara i stanja na požarištu. Kada je izbio požar, kako mi govore dobro upućeni Bribirci, DVD Bribir uputio je na mjesto izbijanja požara tek dvojicu neopremljenih vatrogasaca u malom osobnom vozilu.
Nakon što su ovi utvrdili o čemu se radi, vratili su se par kilometara do sjedišta DVD-a, gdje je netko u vrhu DVD-a odlučio kako će „ovaj požar gasiti profesionalci". Ako je vjerovati ovom svjedočanstvu, DVD Bribir nije ni pokušao gasiti požar prije dolaska profesionalne vatrogasne postrojbe, a do tada se požar već proširio na područje iznad Selca, odnosno na područje između lokacija Svete Barbare i Svetog Jurja, od kuda je krenuo prema Selcu i Crikvenici, a kasnije i prema samom Bribiru, odnosno prema Jargovu i Svetom Mikuli. Međutim, kada su i krenuli na intervenciju u DVD-u nisu imali na raspolaganju vozača za vatrogasno vozilo. No, ta je situacija bila rješiva. Naime, profesionalni vatrogasac iz Bribira, inače zaposlen u jednoj državnoj tvrtki, stavio se na raspolaganje DVD-u da kao vozač vatrogasnog vozila vozi njihovo vozilo. Tijekom cijelog dana, nitko iz DVD-a nije ga pozvao da sudjeluje u gašenju požara. To je samo jedan od primjera nespremnosti DVD-a Bribir tijekom nedavnog požara u Vinodolu.
Osim toga, bilo je jasno da i sustav vatrogasnih dežurstava, izviđanja i nadzora požarišta uopće nije funkcionirao. Bio je to apsolutni vatrogasni kaos, u kojem se kako kaže ona stara narodna „nije znalo ni tko pije, ni tko plaća". Situacija se, naime, nije značajnije popravila niti nakon dolaska profesionalnih vatrogasnih postrojba. Prvo, pomoć i pojačanje evidentno su kasnili, odnosno većina vatrogasnih vozila i profesionalaca, izuzev onih iz Crikvenice, na požarište su stigli nakon što se požar proširio prema Selcu i Crikvenici. Drugo, činilo se da vatrogascima nedostaje opreme, pogotovo opreme za gašenje poput tzv. „mlatača" i leđnih spremnika za vodu sa pumpama, popularno nazvanih „brentače" ili „žabe". U isto vrijeme, primjerice, DVD Bribir tijekom cijelog dana držao je svojih dvadesetak „brentača" u svojim službenim prostorijama umjesto da ih podijeli gasiteljima na terenu, odnosno pripadnicima DVD-a. ta je oprema za gašenje na požarištu završila tek pokraj dana, kada su je vatrogasni dobrovoljci doslovno oteli iz prostorija DVD-a.
Međutim, i nakon dolaska profesionalnih vatrogasnih jedinica, situacija se nije znatnije promijenila. Cijela operacija gašenja izgledala je kaotično, neorganizirano, nekoordinirano i prilično amaterski. U dijelu Bribira, gdje se požar približio obiteljskim kućama, vatrogasci su došli u pomoć stanovništvu tek nakon učestalih poziva u pomoć, iako su mogli vidjeti kako vatra ugrožava te obiteljske kuće. Ljudi su bili prisiljeni sami gasiti požar, naprosto zbog loše organizacije i koordinacije vatrogasaca. U jednom trenutku, primjerice, vatrogasci su se pomaknuli gasiti požar prema Selcu, dok su požarište iznad Jargova (tek nekoliko metara od kuća), kraj Bribira, ostavili praktički bez ikakvog nadzora, iako će sada možda tvrditi drugačije.
Osobno sam stalno bio prisutan na tom dijelu Vinodola i vidio kako su se udaljili sa požarišta koje su smatrali ugašenim, nakon čega se požar ponovno razgorio i krenuo prema kućama, ugrozivši tako Jargovo. Kada je vatra prebacila požar preko ceste u Jargovo i krenula prema dole, odnosno prema kućama, shvatili smo da vatrogasci nemaju postavljene ljude koji bi nadzirali vatru. To je potvrdio i moj poziv centru 193, jer su tek nakon mojeg poziva dobili informaciju o kretanju požara prema Jargovu, a tek negdje petnaestak minuta nakon toga uputili su prvu ekipu na to mjesto. No i tada je bilo nevjerojatno promatrati vatrogasce koji su stali iznad požara i gasili požar kontra bure, pa umjesto da gase vatru, bura je raznosila mlaz vode i tako onemogućavala gašenje.
Iako je bilo očito da se trebaju spustiti na cestu niže i odozdo u smjeru bure, i uz pomoć bure ugasiti kretanje požara prema Jargovu, da bi i vatrogasna jedinica na terenu to shvatila bio je potreban još jedan telefonski poziv centru 193. Na isti se način, zbog neorganiziranosti i nekoordiniranosti vatrogasnih jedinica na terenu, vatra kasnije vratila i proširila i na brdu Sveti Juraj iznad Vinodola, kraj Bribira, gdje su cijelu večer bile ugrožene kuće u selu Sveti Mikula, a vatra je na kraju došla na svega nekoliko metara od najudaljenije kuće u Mikuli.
S druge strane, izgleda da dio odgovornosti snosi i lokalna samouprava, jer kako se prepričava po mjestu veliki dio hidranata primjerice u Selcu nije bio ispravan, pa time niti upotrebljiv prilikom gašenja požara. U samom Vinodolu, točnije Bribiru, hidranti nisu bili propisno označeni kako bi ih se jednostavno pronašlo, a pokazalo se i kako postoji vrlo mali broj upotrebljivih hidranata što je također otežavalo gašenje požara, zbog udaljenosti koju su vatrogasna vozila morala prijeći kako bi napunili svoje spremnike. Jedan od problema bio je i nepristupačnost požarnih puteva, staza i pristupnih cesta.
Katastrofalni požar u Vinodolu tako je otkrio crne rupe u vatrogasnom sustavu, barem u ovom slučaju: DVD Bribir usprkos značajnim proračunskim sredstvima kojima se financira i opremi kojom raspolaže nije pokazao niti spremnost, ni organiziranost kod gašenja požara, profesionalne vatrogasne jedinice djelovale su neorganizirano, panično, nekoordinirano i nespremno, vidljiv je bio i manjak materijalno tehničkih sredstava i opreme za gašenje ovakvog požara, nisu mobilizirani vatrogasni dobrovoljci za pomoć pri gašenju požara i nadzoru požarišta, zakazao je sustav dojavljivanja, nadzora, dežurstva i izviđanja, lokalna samouprava pokazala se nespremnom za suočavanje s ovakvim izvanrednim situacijama, a manjkava lokalna infrastruktura znatno je otežavala posao gašenja požara. Trebamo zato, poučeni ovim iskustvom, malo pažljivije slušati Mladena Magdića, kada javno upozorava na rupe u vatrogasnom sustavu.
