SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
POLITIČKI PIRATI
 
Vrijeme je da se i u Hrvatskoj rodi legitimna piratska stranka
Autor/izvor: Ivan Brodić
Datum objave: 15.04.2012. - 21:05:45


KOLUMNA - Čovjek je najjači kada je potpuno osamljen jer na hridi samoće aristokratski prezire svjetinu, pripada vlasteli duha. Kao pripadnik aristokracije ljubomorno čuva slobodu napredne misli, piše na jednom mjestu Goethe.
Uistinu, što sam stariji, sve se više tako osjećam. Ne znam je li to Fukuyamin kraj povijesti, postmodernizam ili što već, ali nikako da prokljuvim što se to događa u svijetu.

Političke se stranke javljaju često kao odgovor na određeno vrijeme ili političku potrebu, Stranka se prava javila kada je trebalo defnirati naciju, Seljačka se stranka u nas javila kada je trebalo postići republikanizam...mnogi od nas mislili smo kako će se kao odgovor na želju za kontrolom interneta pojaviti hrvatski pokret ili stranka koja će artikulirano i argumentirano odgovoriti na tu potrebu. Šipak. Na prošlim je izborima piratska doktrina ušla u statističku pogrešku.

Internet je zamišljen kao medij na kojem će se događati potpuno slobodna razmjena znanja i informacija, o čemu smo već pisali u prethodnim tekstovima, stoga je želja za kontrolom istoga napad na samu ideju interneta. Kontrola interneta, možemo reći, dokinula bi samu njegovu bit. Težnje za kontrolom interneta predstavlja i već oplakana ACTA. Kažu, povećava se krivotvorenje, krađa autorskih prava, virtualni terorizam i tko zna što još.

Sve te krize i šokovi kojih smo svjedocima ili smo bili svjedoci kao da nas pod izlikom sigurnosti žele lišiti osnovnih sloboda i uvijek, ali uvijek netko još nešto stavlja pod kontrolu. Primjerice, školstvo je odavno pod kontrolom, kaže John Zerzan nedavno u svojoj radio emisiji, i jedini je način napretka čovječanstva stjecanje što je više moguće neovisnih znanja. Jedina je šansa internet. Baš poput knjige Farenheit 451, čovječanstvo naprosto mora ustati u obranu slobodnog protoka znanja kako bi što je više moguće ljudi razvilo kritičku misao.

Ovih dana u Pragu sastala se Međunarodna piratska stranka. Okupljaju predstavnike iz dvadesetak zemalja, a zalagat će se za dostupnost znanja i informacija te za potpunu privatnost u korištenju interneta. Nemam pojma je li netko od naših pirata bio tamo, no to bi mi bilo simpatično. Nekako smo odgajani voljeti ljude poput Davida u borbi s Golijatom, Robin Hooda ili senjskih uskoka, ljude koji se bore za ispravnu stvar unaprijed osuđeni na neuspjeh. Jedan moj pajdo bi rekao moralno superiorni luzeri. A naši se luzeri zalažu za to da znanje i informacija za krajnjega korisnika budu besplatni.

Financijski superiorni pobjednici smatraju kako je ova doktrina zapravo krađa privatnoga vlasništva, smatraju kako oni koji žive od intelektualnoga rada moraju obrati vrhnje i od krajnjega korisnika i od posrednika, jer eto, reče jednom aktualni predsjednik, tko bi dao da mu netko ore njivu bez naknade?! Isti ti superiorni pojedinci smatraju kako je samo intelektualni rad ispravan rad, pa predlažu kako bi mladi ljudi trebali raditi gotovo besplatno! Maestralna ideja! Gdje je nestao zdrav razum? Besplatno slušanje pjesme na internetu je krađa, a besplatan rad to nije?! Pobogu, čak je i feudalni sustav kmetovima dopuštao nekakvu zaradu.

Već mi neko vrijeme zvoni zaglušujuća buka sebične isključivosti, nešto malo sam u životu pročitao o događajima koji su se odigrali prije velikih povijesnih kriza  pa mi ova cijela situacija u glavi zvoni na uzbunu, jer kad god je u povijesti bio važniji partikularni interes od općeg, dolazilo bi do velike frke.

Anđelko Milardović danas predlaže lustraciju kao krajnji recept kretanja Hrvatske u dobrome smjeru. Nisam dovoljno proučio njegov prijedlog no mišljenja sam trebalo bi lustrirati sve one koji su vršili funkcije od županijske razine na više u postojećim strankama. Posebice bi trebalo obratiti pažnju na one socijaldemokratskog predznaka jer upravo su one platforma za maestralne ideje legalizacije besplatnoga rada. Naime, još od vremena onog britanskog manekena, socijaldemokrati su u protuprirodnome bludu s korporativnim kapitalom i upravo su tim izvanbračnim preljubom ljudi koji žive od vlastitoga rada, ljudi koji žele neovisno o dirigiranoj istini iz financijskih krugova moći stjecati alate i informacije za kritičko mišljenje, izgubili prirodnoga saveznika.

Nacija je u ozbiljnoj ugrozi, gospodarska je kriza uzela maha, pa ako tome pridodamo povijesne prilike i ne tako davnu privatizaciju doći ćemo do negativnog prirasta stanovništva i razloga iseljavanja. Nestajemo poput staroga Rima, a upravo je stari Rim ušao u mračno doba kad su znanje i informacije došle pod strogu kontrolu jedne institucije. Kontrolom interneta to neće biti jedna institucija, no institucije će biti značajna podrška te je upravo radi toga potrebna institucionalna borba.

U ovakvim vremenima legitimitet dobivaju radikalni lijevi i desni pokreti svojim utopističkim i sladunjavim govorima zato je krajnje vrijeme za pojavu nove političke snage koja će odgovoriti na ono što je Fukuyama nazavao krajem povijesti, a označava svijet u kojemu kapital kontrolira svaki segment ljudske misli i društva.