Ta, tko ne zna one poznate kadrove iz legendarnog vlaka iz filma ''Tko pjeva zlo ne misli''? U vlaku se pjevalo, veselilo, družilo, upoznavalo, ljubilo. U ljeto, kad bi se išlo Marjan Expressom za Split, gužvali bi se svi da što prije stignemo do mora i rashladimo svoje bijele purgerske stražnjice na Bačvicama. Sjećam se i onih lokalnih vlakova koji su prevozili radnike iz Zagorja u Zagreb. Željeznica je imala perspektivu, ljudi su masovno putovali vlakom, a posebnost takvog prijevoza te komfor koji je nudio bili su brza i povoljna opcija za duga putovanja.

Vani je putovanje vlakovima i više nego ritual. Strojovođe u rukavicama, samoubojstvo u Japanu ako se zakasni koju minutu, brze željeznice, jurilice koje idu više od 250 kilometara na sat, pa poseban odnos spram vlakova i kolodvora u Engleskoj. Čini se da cijeli svijet vidi budućnost u vlakovima i odnose se spram tog dijela gospodarstva s poštovanjem osim kod nas. U nas maltene moraš obavijestiti osiguravajuću kuću ili Posmrtnu pripomoć da krećeš na put s vlakom. Učestale nesreće na prugama Hrvatskih željeznica srozale su na najniže grane nekad cijenjenog prijevoznika.

Našu željeznicu jednostavno je pregazilo vrijeme. Infrastruktura je takva da vlakovi jedva idu 20-30 kilometara na sat, lokomotive se kvare, pruge su oštećene, razmatra se ukidanje 165 putničkih linija. U trenutku kad nam se nudi željeznički koridor između Rijeke i srednje Europe, čini nam se da će prije biti ukinut HŽ nego što će se ostvariti snovi o revitalizaciji željezničkog prometa i najveće nam luke. Restrukturiranje nikako da započne. Najavio se otkaz za 2700 radnika. Projekcije su da ih je barem 5000 viška.

Dugogodišnja kadroviranja po partijskom ključu dovela su do očekivanog kolapsa koji je neizdrživ za državu. Previše se davalo iz proračuna, previše se zapošljavalo, sumanuto trošilo. Imamo mastodonta koji bi svojim kadrom mogao opsluživati negdašnju Jugoslavensku željeznicu, a ne ovu našu Hrvatsku. I tko je krivac u svemu tome? Krivca nema, niti ga se traži. Uhljebljeni partijski aparatčici licitiraju s imenima resora koje namjeravaju ukinuti. Samo čekam da na površinu ispliva kakav odjel u HŽ-u za razdvajanje tople od hladne vode.

HŽ se pretvorio u rupu bez dna u kojoj se skuči svatko tko ima imalo veze. Sve je to stiglo na naplatu. To više nitko ne može pratiti. Planiraju dati Glavni kolodvor u najam. Putnici će se valjda ukrcavati u Ljubljani. Nekretnine sestrinskih poduzeća idu u rasprodaju. Sami nazivi sestrinskih poduzeća su da se smrzneš; Željezničko ugostiteljstvo (sjetimo se afere s privatnim cateringom u restoranima vlakova), Željezničke tiskare (bit će da ih je zeznuo EPH sa svojom prodajom knjiga uz novine), Servisni centar u Čakovcu i Bjelovaru, podjela tvornice željezničkih vagona Gredelj na dva dijela (gradnja vozila i tehnički servisi)... Jesu li ti ''Tehnički servisi'' ikad napravili išta? Vlakovi nam iskaču kao negda osigurači za stare Juge, zabijaju se, proklizavaju... Sve se realnije čini da će HŽ usrat motku do kraja.

Kao i uvijek, nekretnine će biti prodane budzašto nekome, korupcija u HŽ-u neće biti iskorijenjena, vozne karte se i dalje neće moći kupiti preko interneta, nesreće će se i dalje događati, imat ćemo opet višak zaposlenih (što je krivnja svih vlada u ovih 20 godina), i na kraju će vuk pojesti magare. Uslijedit će totalna rasprodaja imovine i otkazi kad više neće biti nikakvog izlaza. Poznati scenarij koji smo već vidjeli s brodogradilištima. A trebalo je samo malo vizije i kopiranja uspješnih sistema dok se još moglo.

Uložili smo u autoceste koje se neće isplatiti za sto godina, a pustili rentabilne željeznice da nam propadnu. Zašto se ulagalo samo u autoceste, a ne i željeznice to nitko ne zna. Valjda se bolje zarađuje po kubiku betona nego po metru pruge. Ispada kao da se sve uništavalo namjerno. Sada, kad je infrastruktura devastirana, kad je živa lutrija putovanje željeznicom, kad vlakom možeš oko svijeta brže od 80 dana, a do Splita je vrijeme relativno, više nitko ne zna kakva je budućnost Hrvatskih željeznica.

S mukom u želucu sagledavamo ovu situaciju i mislimo da je najbolje da se HŽ ukine ili barem zamrzne dok se ne pretvori u pristojnu kompaniju. Ima li nade za to? Možda, ukoliko nas privatiziraju Japanci. Samo, tko će školovati toliko strojovođa kad uslijede ritualna samoubojstva? Ne brinite, nema toga što bi našeg čovjeka moglo izbaciti s kolosijeka. Kolodvor u Ljubljani, misa prije puta i potpisana polica osiguranja. Gdje'š boljeg ljetovanja? A i fino se nagledaš krajolika, prosto osjetiš prirodu na sebi.