SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
PRIOEKTI
 
Kontroverze u priči oko vađenja nafte i plina u Jadranu
Autor/izvor: SEEbiz / H
Datum objave: 25.01.2015. - 09:58:10
ZAGREB - Prije nego što je zapravo počelo, istraživanje nafte i plina na hrvatskoj strani Jadrana izazvalo je političke sukobe i medijska prepucavanja oko koristi moguće eksploatacije tih resursa - hoće li to uništiti turizam i okoliš, kako se pribojavaju ekološke udruge, ili će hrvatskoj državi i ekonomiji osigurati znatne profite, čemu se nadaju Vlada i energetski stručnjaci.
Protivnici podsjećaju na ekološku tragediju 2010. godine u Meksičkom zaljevu, zbog izlijevanja sirove nafte na istražnoj bušotini Macondo 252, na dubini mora od oko 1500 metara.

Katastrofalna nesreća zbog ljudskih propusta

Istraživanja su kasnije potvrdila da su za gotovo svih sedam izravnih uzroka nesreće krivi ljudski propusti, a izostao je i nadzor nad izvođenjem radova.

Kompanija British Petroleum sanaciju štete platila je enormnih 60 milijardi dolara. Četiri godine nakon incidenta neka su se područja vratila u normalu, okoliš se oporavlja, očišćena je većina obale, a u neka područja u Meksičkom zaljevu vratili su se i ribolovci. No, posljedice štete bit će vidljive još godinama.

Upravo je ta katastrofa bila glavnim povodom za donošenje novog regulatornog okvira na razini Europske unije, pa je sredinom 2013. godine usvojena Direktiva o sigurnosti naftnih i plinskih djelatnosti na moru, čiji je cilj temeljitije sprječavanje takvih nesreća.

Direktiva koncesionaru određuje donošenje korporativnog plana o sprječavanju velikih nesreća, unutarnji plan za dojave u slučaju nesreća, izvješća o aktivnostima na bušotinama, sustav upravljanja sigurnošću i okolištem i sl.

U slučaju slične katastrofe kod nas teško je i zamisliti što bi ostalo od Jadrana, jednog od najljepšeg mora na svijetu i naše prekrasne obale, koju mnogi svrstavaju u sam vrh svjetskih prirodnih posebnosti.

Hrvatska godišnje od turizma zaradi službeno oko 7,4 milijarde eura, a još najmanje 20 posto novca završi u sivoj zoni. Turizam nam još koliko-toliko drži glavu iznad vode i sprječava socijalne nemire jer privatni iznajmljivači, ugostitelji i prodavači tijekom ljeta zarade za život do novog turističkog ciklusa.

Tendencija je da se prihodi od turizma idućih godina podignu do razine od 10 milijardi eura, s time da je hrvatski potencijal daleko iznad 15 milijardi eura.

Talijani, Albanci i Crnogorci već buše Jadran

Zagovornici bušenja Jadrana ističu pak da je uz sve moderne sigurnosne sustave vjerojatnost da se dogodi katastrofa na nekoj budućoj naftnoj platformi u Jadranu ravna nuli.

Osim toga, u ovom trenutku istražuju se i eksploatiraju ugljikovodici u ostalim dijelovima Jadrana – talijanskom, albanskom i crnogorskom, pa se postavlja pitanje zašto i Hrvatska ne bi nešto zaradila na tome.

Pravo da u idućih pet godina istražuju naftu i plin na hrvatskom Jadranu dobili su Ina, Eni, OMV, Medoilgas i Marathon Oil. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak najavio je da će se slijedom početnih istraživanja u državni proračun sliti 100 milijuna kuna, dok će vrijednost investicijskih planova premašiti četiri milijarde kuna.

Procjenjuje se da će oko 60 posto vrijednosti investicija napraviti domaće tvrtke koje bi mogle dobiti i odraditi poslove u vrijednosti 2,5 milijarde kuna.

Također, ako dođe do ozbiljnije eksploatacije iz jadranskih bušotina, država će kroz različite naknade uzimati 53,5 posto vrijednosti nafte i 60 posto vrijednosti plina.

Plin se može vaditi, nafta ne

No, predsjednik udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić nije impresioniran mogućom zaradom. S eksploatacijom plina nemaju problema, kaže, ali učinit će sve da ne dođe do vađenja nafte.

Piršić se ograđuje od najave referenduma protiv bušenja Jadrana u medijima jer referendum je skupa igračka i ne treba ga olako potezati. Imamo dvije moćnije opcije za sprečavanje vađenja nafte i javnost će uskoro saznati za njih, poručuje Piršić.

Po njemu je skandalozno što su se koncesije za istraživanje počele djeliti prije nego što su se stekli zakonski uvjeti, a cijeli proces vodi se bez javne rasprave, u mutnim uvjetima.

"To je suludi projekt očajničke Vlade koji stavlja na test mentalno stanje nacije. Ako mi, koji najvećim dijelom živimo od turizma i ribarstva, to dozvolimo, onda smo bolesna nacija", kaže Piršić koji tvrdi da se eksploatacijom ugljikovodika može zaraditi svega dva - tri posto novca koji se godišnje obrne na turizmu.

Na podsjećanje da i naši jadranski susjedi, ponajprije Talijani, buše Jadran u potrazi za ugljikovodicima Piršić odgovara da Talijani imaju više od sto platformi, ali ni na deset posto od njih ne vade naftu, nego plin.

Gotovo nikakva vjerojatnost za havariju na naftnoj platformi

Predsjednica Uprave Agencije za ugljikovodike Barbara Dorić iznosi pak podatak da Talijani imaju 38 naftnih polja i nešto više od 100 plinskih.

Ne postoji gotovo nikakva vjerojatnost da se na Jadranu dogodi havarija na naftnoj platformi. Sigurnosne mjere iznimno su jake, inzistira se na najvišoj razini tehnologije i zaštite, tvrdi Dorić.

Taj je problem prenapuhan jer su se proteklih desetljeća dogodile tek dvije velike katastrofe na naftnim platformama, obje u Meksičkom zaljevu. Havarije se uglavnom događaju na naftnim tankerima, kojih kroz Jadransko more godišnje prođe više od 4000, napominje Dorić.

Diže se buka oko budućeg istraživanja nafte i plina u Jadranu, a zaboravlja se da Ina provodi istraživanje na pet polja već 40 godina, pri čemu su sigurnosni kriteriji bili znatno slabiji.

Sada je, temeljem novih svjetskih propisa, sigurnost podignuta na bitno višu razinu, a Hrvatska je Agenciju za ugljikovodike i osnovala zato da osigura dosljednu provedbu propisa.

Dorić tvrdi da će Hrvatska imati velike izravne i neizravne koristi od tog projekta - u prvoj fazi istraživanja otvorit će se najmanje dvjestotinjak radnih mjesta, ako krene eksploatacija i više od tisuću, nove će poslove dobiti hrvatske luke, tražit će se pomorske usluge, oživjet će građevina...

Studija utjecaja na okoliš

Strateška studija utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu od 16. je siječnja u javnoj raspravi.

Studija preporučuje da se istražne radnje istovremeno ne provode na više od tri istražna prostora, smanjuje mogućnost istraživanja oko glavnih turističkih, ribolovnih i ekoloških zona i sl.

Zbog zaštite turizma, platforme se neće smjeti vidjeti s plaža, naselja i turističkih zona, što će, kažu oponenti, biti teško realizirati jer je za sunčanih dana vidljivost na moru i do 30 kilometara.

Hoće li buka s platformi uništiti riblji fond, kako tvrde ekološke udruge, ili se neće dogoditi apsolutno ništa, trebali bi zaključiti stručnjaci nakon provjeravanja činjenica.

Podaci pokazuju da plovila, kojih je pun Jadran, stvaraju buku od 171 do 186 decibela, buka s platforme prosječno iznosi 80 decibela, a bušeće postrojenje od 90 do 262 decibela. Mogu li to ribe i turisti podnijeti?