SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ČINJENICE
 
Paul Krugman (ipak) je bio u pravu
Autor/izvor: SEEbiz / B92 / Business insider
Datum objave: 24.04.2013. - 23:41:59
NEW YORK - U posljednjih pet godina vodi se "rat" između onih koji su za štednju i onih koji su za stimuliranje državne potrošnje u koje spada i nobelovac Paul Krugman.
Portal Business insider piše o tome tko je u ovom ratu pobijedio. Tako se na jednoj strani "zaraćenih" strana nalaze ekonomisti i političari koji žele povećati vladinu potrošnju kako bi prevazišli ekonomsku slabost u privatnom sektoru.

Ekonomisti poput Paula Krugmana smatraju da će potrošnja pomoći da se smanji nezaposlenost i da se poveća ekonomski rast dok se privatni sektor ne oporavi.

Na drugoj strani su ekonomisti i političari koji žele skresati potrošnju i da smanje deficite državnih proračuna. Ovi ekonomisti smatraju da će povećanje potrošnje samo da podigne dug koji je ionako u crvenoj zoni. Ako vlade ne smanje svoje troškove, moglo bi doći do prelaska dozvoljene zone koju određuje odnos duga i BDP-a, poslije čega bi ekonomski rast teško ostvariti.

Te zemlje bi također bile zahvaćene hiperinflacijom, jer će investitori u državne obveznice biti uplašeni i zahtijevat će veće kamate. Ova debata nije bila samo akademska.

Jer oni koji su bili za vladine stimulacije su dobili jednu bitku kada je riječ o financijskoj krizi u zemljama poput SAD-a gde je sprovedena politika stimulativnih paketa.

Ali njihovi suparnici su uzvratili. I u nekoliko posljednjih godina, vladine politike u Europi i SAD-u su bili takve da su provodili smanjenje troškova zbog rizika od kolapsa uslijed prevelikog duga.

Ipak, poslije dugogodišnje debate, Business insider piše da je evidentno da je ova druga grupa ekonomista koja se zalagala za mjere štednje griješila. Na primjer, Japan je nastavio uvećavati svoj dug u odnosu na BDP i to znatno iznad praga poslije kojega su mislili da će nastati kolaps, a njihove kamatne stope su ostale izuzetno niske.

Još bolji primjer su one zemlje koje su prihvatile mjere štednje kao što su Velika Britanija i Grčka i na kraju završile sa recesijom a u slučaju Grčke i s depresijom.

Štoviše, zbog smanjene ekonomske produktivnosti došlo je do manjeg prikupljanja poreza što je opet prouzrokovalo da deficit ostane veliki.

Tako da postoji empirijski dokaz išao u korist nobelovcu Krugmanu i ostalim ekonomistima i političarima koji su se zalagali da treba poticati potrošnju.

A zatim prošloga tjedna je otkriven ključni dokaz koji je "počistio" pristalice mjera štednje. Naime, otkriveno je da računica koja je pokazivala da ne postoji ekonomski rast kada dug dostigne razinu od 90 posto BDP-a, ima aritmetičku grešku.

Kada je greška ispravljena ustanovljeno je da dug od 90 posto BDP-a samo usporava ekonomski rast i da posljedice nisu ni blizu opasne kako su predstavljene.

Otkrivanjem ove matematičke greške pokret koji je bio za štednju je ostao bez svog glavnog argumenta. Time je diskusija završena. Paul Krugman je pobijedio. Ostaje samo pitanje hoće li analitičari koji su izgubili biti dovoljno veliki da priznaju poraz.