SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
 
ANALITIČARI
 
Milat o Pelješkom mostu: Prigovori protiv CRBC-a su PR trikovi
Autor/izvor: SEEbiz / Radio Slobodna Evropa
Datum objave: 13.02.2018. - 22:20:16
ZAGREB - Protivi li se Bruxelles zaista, kako tvrde pojedini hrvatski mediji, odluci hrvatskih vlasti da Pelješki most, za koji je 85 posto novca dala EU, gradi kineski konzorcij predvođen kompanijom China Road and Bridge Corporation (CRBC), dužnosnici Europske komisije ne žele komentirati.

Neimenovani visoki dužnosnik Europske komisije, upućen u ovaj proces, dopisnici RSE iz Bruxellesa je rekao kako "ništa u regulativi o kohezijskoj politici ne pravi diskriminaciju između kompanija iz Europske unije ili kompanija van EU, u tenderima koje financira EU".

Kinezi su, međutim, tvrdi austrijski Strabag koji je takođe konkurirao za posao, na tenderu za Pelješki most, ponudili dampinšku cijenu. Isto tvrdi i treći ponuđač, konzorcij u kojem su talijanski Astaldi i turski CT Ictas, a koji se također žalio na izbor kineskog konzorcija.
Andrea Milat, glavna urednica regionalnog portala Bilten.org, sa sjedištem u Zagrebu, koja se podrobno bavila kineskim investiticijama na Balkanu, navodi kako, kada je u pitanju spor oko Pelješkog mosta, sumnja da je Bruxelles pritisnuo Zagreb zbog davanja posla Kinezima.

"Ne baratam pouzdanim informacijama, ali cijela logika jednostavno ne drži vodu. Kriteriji natječaja su ispoštovani: da je bilo razloga za njegovo poništavanje, to bi se dogodilo prije godinu i pol dana. Usprkos poluinformacijama hrvatskog medijskog mainstreama, s ovim se slažu i članovi hrvatske delegacije koja je pregovarala s CRBC-om, kojega su, pak, nazvali oštrim pregovaračem, dok je sam proces predstavljen kao dugotrajan i isrcpan. Iz ovoga se vidi da se poslu pristupalo ozbiljno i odgovorno."

Drugo, argumentacija pritiska Bruxellesa ne drži vodu ni na makrorazini – podsjetimo da su Kinezi uložili pozamašna sredstva u Junckerov plan koji se bazira na javno-privatnim partnerstvima, čime se u mnogobrojnim primjerima okoristio i sam austrijski Strabag koji je podnio prigovor, a što u ostalom i sami otvoreno kazuju na svojim stranicama. EU bazično nema problem s kineskim investicijama ni u Uniji, ni u Europi općenito. Također, odmah u startu treba odustati od logike Europske unije kao prvoborca radničkih prava i dosljednih poslovnih politika. Kao što treba razlikovati lobiranja i pritiske austrijskih, njemačkih i talijanskih firmi od službenih pritisaka Bruxellesa. Ovdje se, zbog pristupa hrvatskog medijskog mainstreama, možda malo zamutila ta granica.

S druge strane, EU gubi na konkurentnosti pred Kinom. To se, osim na trgovinskim balansima, vidi i na opsezima pojedinih novim i eksplozivnim industrijskim granama poput solarnih panela ili litij-ionskih baterija – gdje je politika EU de iure i de facto onemogućila snažniji razvoj ovih industrija i ograničila stvaranje novih radnih mjesta, a suprotno mišljenju npr. samih proizvođača. Međutim razni aspekti europskih odnosa prema Kini kompartmentaliziraju se i analiziraju odvojeno. Na primjer, kineska državna intervencija naspram europskih jednako državnih antidampinških pravila usmjerenih izravno protiv Kine. Zatim prigovori o CRBC-u kao državnoj kompaniji, dok se isto ne problematizira kad se radi o T-Comu i njegovom privilegiranom položaju u zemljama Balkana poput Hrvatske, ili kad nikome nije sporno kad Deutsche Bahn kupuje prijevozničke tvrtke u Europi – bilo u UK ili u Sloveniji.

Zatim je tu prigovor kineskih "izravnih" državnih subvencija CRBC-u, dok slično postoji i u Europi ali se dobivaju "neizravnim" putem, bilo putem natječaja europskih fondova, posebnih i – nužno je naglasiti brojnih – poreznih olakšica.

S druge strane, ogromna je razlika u pristupu nadnicama između Europe i Kine, što je vjerojatno najvažnije objašnjenje niskih cijena kineskih projekata. Dok, naime, politika EU kontinuirano ruši cijenu rada u Europi u Kini nadnice kontinuirano rastu. Dok se zapadnoeuropskim i američkim firmama na gradilištima ovog dijela svijeta isplati angažirati lokalnu radnu snagu jer je jeftinija od njihove domaće, Kinezima se isplati dovoziti svoju radnu snagu jer je jeftinija od lokalne. Stoga, kao što pokazuje primjer ceste kroz crnogorski grad Bar, – s Kinezima treba žestoko pregovarati o angažmanu lokalne radne snage. Još jedan aspekt niskih kineskih ponuda jest podugovaranje ili "outsourcing" – Kinezi siromašnim lokalnim tvrtkama ruše cijenu rada nudeći im dijelove svojih ugovora s lokalnim državama za još nižu cijenu rada. I pritom se države često obvezuju uzeti kineske kredite za izvođenje tih poslova.

U konačnici, Kina sa svojom kombinacijom tržišno-planske ekonomije, za ralizku od heterogene tvorevine kakva je EU ne radi stvari niti stihijski niti kompartmentalizirano, pa se tako i Pelješki most uklapa u njihovu strategiju ulaganja na Balkanu i u Europi – pelješki most naime jednog će dana biti dio jadransko-jonskog koridora koji je dio kineske strategije što kraćeg transporta roba iz Kine na bogato i veliko EU tržište. Zbog toga grade prometnice koje spajaju balkanske države, a ne projekte koje bi pojedine naše zemlje smatrale projektima od javnog interesa.

Zaključno, ideja EU kao zaštitnice javnog interesa na Balkanu koja će zaustaviti kineske projekte u kojima postoje izrazito loši i teški radni uvjeti fiktivna je i nema temelje u činjeničnom stanju. Prigovori zapadnoeuropskih tvrtki iako trenutno koriste socijalno osjetljivu perspektivu, zapravo su PR trik, jer radni uvjeti balkanskih radnika nisu puno bolji ni u takvim kompanijama. Radni uvjeti su uvijek onakvi kakvi su zakonodavstvo i kontrola. Stoga se slažem sa strogom kontrolom radnih uvjeta u projektima koji su financirani javnim sredstvima – neovisno o tome da li se radi o kineskim firmama ili europskima."