DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
NA RUBU
 
Mirovinski sustav blizu pucanja: Kako ga spasiti?
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 12.03.2017. - 20:07:00
Zadnja izmjena: 12.03.2017. - 20:33:25
KOLUMNA - Bijela smrt nas je stigla. I odlasci u pečalbu. I loša gospodarska politika i vladajuće elite koje pojma nemaju ni o čemu osim kako iskoristiti rupe u zakonu i okoristiti se njima.

Gdje je zakon deblji od Biblije u toj zemlji ne traži kruha i pravde. Hrvatski zakoni, članci, paragrafi i aneksi bujaju kao gljive poslije kiše, o parafiskalnim nametima da i ne govorimo. Sve nas je manje, poreza sve više, a umirovljenika na lopate.

Da, država smo koja bi se mogla utopiti u svom umirovljeničkom bespuću izazvanom prijevremenim umirovljenjima. Naputak EU o penalizaciji prijevremene mirovine i produljenja rada do 67. godine života za one rođene poslije 1962. godine zgrozio je mnoge, a posebice sindikaliste. No, što učiniti da se spasi mirovinski fond koji sve teže puni i prvi stup?

Može li sve manji broj mladih u Hrvatskoj, visoka stopa nezaposlenosti, glomazni javni sektor jamčiti kontinuitet mirovina? Odgovor je gotovo sigurno - ne. Koliko god rogoborili protiv duljeg radnog staža i penalizacije, logika nas usmjerava na prihvaćanje solucije prije nego posljedice ''grčkih umirovljenika'' ne postanu dramatične.
Resursi su potrošeni, a ideja je sve manje. Grozi i činjenica da će se neki poslovi koji zahtijevaju beneficirani radni staž produljiti u duboku starost. Neki poslovi se uistinu ne mogu raditi do 67. godine no možda bi se moglo kopirati projekte zapošljavanja umirovljenika i porezna stimulacija na tu plaću kako to postoji u Njemačkoj. Bojazan da neće biti poslova za mlade možda se može liječiti danskim primjerom koji ima malu stopu nezaposlenosti.

Stimuliranjem deficitarnih poslova u Hrvatskoj mogla bi se i trebala izbjeći velika seoba Hrvata. Prekvalifikacijom na poslove primjerenije starijoj dobi rješavao bi se problem dužeg radnog odnosa, ali i punio prvi mirovinski stup. Otvorila bi se i mogućnost većih mirovina. Istina, Hrvati žive kraće nego većina Europljana, žele uživati u starosti i barem si osigurati kakvu-takvu palijativnu skrb u posljednjim trenucima. Potez produljenja radnog vijeka palijativna je skrb stručnjaka spram mirovinskog sustava koji je na izdisaju.

Određeni rizik postoji i od intervencije države i političara kojima je bitniji glasački korpus od realne slike stanja u ekonomiji. Statistika je tu u korist manipulacije glasačima. Ukoliko država uistinu želi pomoći hrvatskom narodu u kojem se broj zaposlenih gotovo izjednačio s onim umirovljenih, onda će trebati zaboraviti na ego i uprijeti svu intelektualnu snagu da se omogući ozdravljenje sektora čije urušavanje bi urušilo cijeli socijalni ustroj.

Sindikalisti, kao glavna kočnica, bit će ljut protivnik progresiji i promjeni gospodarske politike. Jasno je, treba zaštititi mentalno, fizičko i emocionalno stanje hrvatskog radnika. Nažalost, ovako više ne ide. Vremena je sve manje, a planova sve više. Hrvatskoj je potrebna realizacija, a ne projekcija.

Na temelju uspješnih primjera valja izbjeći greške jer prostora za neku novu grešku nema. Hrvatska je pristala na pravila igre EU. Bit će ovo teška šahovska partija, simultanka s mnogim sindikatima, udrugama, zakonodavcima. Ishod je vrlo predvidljiv. Oreškovićeva vlada je pristala na uvjete EU. Sad je samo bitno kojom brzinom će se krenuti u realizaciju ili će biti predizbornog zavlačenja. Na nama je da odlučimo želimo li prijevremeno u mirovinu bez mirovine ili nešto kasnije uživati u kakvoj takvoj plaćenoj sigurnosti.

Teška vremena za sve nas. A političke elite sve više samodopadne, inertne, nezainteresirane za boljitak, gramzive. I oni bi u mirovinu, zar ne? Ili su osigurali starost svojim predanim radom?