SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
GLOBALNA POLITIKA
 
Može li Trumpova politika stvoriti raznovrsniji svijet?
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 02.07.2018. - 21:18:00
Zadnja izmjena: 03.07.2018. - 09:30:32
KOLUMNA - Otkako je počeo provoditi svoju politiku, Donald Trump je za zemlje Zapada postao velika neugodnost i akter čije riječi i odluke ugrožavaju prijašnje jedinstvo. 

Trump je bez okolišanja dao do znanja da ga donedavne prakse, prije svega politika njegova prethodnika Baracka Obame, ne zanimaju. Prema Trumpu, prijašnji modeli političke, ekonomske i vojne suradnje s drugim zemljama bili su neučinkoviti i štetni za američke interese. U borbi s takozvanim nepoštenim praksama i trgovinskim deficitom Trump se osim Kine podjednako  okomio na sve velike zapadne i istočne ekonomije čime ih je faktički stavio u red američkih antagonista. Gorak sastanak zemalja G7 samo je nadopunio podugačak niz neuspješne komunikacije oko čitavog niza integrativnih i multilateralnih projekata te sporazuma koje je SAD napustio, poput TPP-a, Pariškog klimatskog sporazuma, nuklearnog sporazuma s Iranom te povlačenja iz Vijeća za ljudska prava UN-a. 

Iako već postoji konsenzus oko mišljenja da će Trumpova politika naštetiti svjetskoj i američkoj ekonomiji te izolirati SAD, postoji mogućnost da će Trump nehotice kreirati raznovrsniji i fleksibilniji svijet.Trumpov pristup ima slijedeće osobine:

a) bilateralnost — stavljanje bilateralnih sporazuma ispred multilateralnosti i savezništva,

b) interes — guranje ekonomske ili političke agende bez obzira na probleme ljudskih prava i kompatibilnost sugovornika sa zapadnim normama i

c) personalizacija komunikacije — pregovaranje temeljeno na osobnom pristupu nasuprot institucionaliziranom procesu.

Navedene osobine izrazito pogoduju komunikaciji sa čvrstim predsjedničkim, autoritarnim i diktatorskim režimima jer koriste njihov jezik, alat i metode. Štoviše, Trumpu takva komunikacija godi i dobro pristaje.

Sjeverna Koreja najslikovitiji je primjer. Tu je i dobro razumijevanje sa filipinskim Dutuerteom. Unatoč odupiranju velikog dijela domaće političke klase, Trump je odlučan u nakani da još jedanput porazgovara sa Putinom. Zato je moguće da će se Trump, unatoč sadašnjem animozitetu i problemima, susresti sa iranskim Rouhanijem ili Sirijskim Assadom. Bivši Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost, H.R. McMaster je u svom članku objavljenom na Wall Street Journalu u svibnju prošle godine pojasnio da svijet nije „globalna zajednica već arena gdje se nacije, nevladini akteri i poslovni subjekti sučeljavaju i bore za prevlast“.

Umjesto pružanja neupitne podrške čitavom demokratskom, liberalnom svijetu, McMaster je pojasnio da je SAD spreman zajednički rješavati probleme i razmatrati mogućnosti tamo gdje se interesi Washingtona i drugih zemalja podudaraju. Ključna hipoteza bivšeg savjetnika skriva se u poruci neprijateljima Amerike koja glasi: branit ćemo svoje, ali tražit ćemo područja od zajedničkog interesa na kojima možemo surađivati.

Za društva koja dijele naše interese, SAD će biti najpouzdaniji partner. To znači da sustavi i režimi koji su se stjecajem okolnosti našli u izolaciji, ili koji su daleko od demokratskih standarada, slobode medija ili poštivanja ljudskih prava imaju šansu biti legitimizirani od strane SAD-a i dobiti „svojih pet minuta“.

Prema indeksu demokracije EIU upravo zemlje s manjkavom demokracijom (flawed democracy), hibridnih te autoritarnih režima čine većinu zemalja UN-a, odnosno svijeta. Zato možemo pretpostaviti da će u slučaju nastavka Trumpove politike dio tih zemalja dobiti više manevarskog prostora pa čak i inkluzivnosti.Jer Trumpovo djelovanje stvara dodatni efekt na saveznike, koji počinju tražiti izlaz iz situacije.

U nedavno objavljenoj kolumni u New York Timesu Wendy Cutler skrenula je pozornost na rast popularnosti pojma diversifikacija u gospodarskim krugovima koji zapravo znači potragu za novim mogućnostima izvan američke domene. Cutler navodi da zbog Trumpa i njegovih carina američki saveznici traže nova izvozna tržišta i dobavljače. Na primjer, Južna Koreja je nedavno objavila da će stupiti u pregovore oko sklapanja sporazuma o slobodnoj trgovini sa Rusijom a Kina se zbližava sa starim suparnikom Meksikom.Diverzifikacija se posebno tiče Europske unije za koju je SAD tradicionalno bio najveći trgovinski partner. Sredinom ovoga mjeseca očekuje se potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini s Japanom.

Sličan sporazum s Kanadom je već na snazi od prošle godine a EU je trenutno u pregovorima o slobodnoj trgovini sa Australijom. No, svijet liberalne demokracije i slobodnog tržišta je ograničen. Usprkos za EU problematičnim gospodarskim praksama, Kina je drugi po veličini europski partner a potraga za alternativama iz dana u dan će naglašavati tu činjenicu i iznova vraćati „kineski problem“ na radni stol Europe. Indikativan je i najavljeni za 2019. politički i gospodarski sporazum sa Azerbajdžanom koji je već duže vrijeme na meti europskih kritika u smislu režima, sloboda i ljudskih prava. 

Zbog sve većeg rascjepa u nekoć monolitnom bloku, ne-zapadna svjetska većina Latinske Amerike, Afrike, Bliskog Istoka, Centralne i Jugoistočne Azije sada će možda dobiti više prilike za onu globalizaciju koju su nekoć priželjkivali. Ukoliko Trump tim zemljama nastavi davati politički carte blanche, a američki saveznici nastave istraživati nove trgovinske opcije, svijet bi mogao postati inkluzivniji i šareniji. Kako se slikovito izražavaju stručnjaci za međunarodnu trgovinu, Trump može stvoriti situaciju u kojoj će umjesto ekonomske dnevne ponude, odnosno preporuke šefa kuhinje akteri moći birati sugovornike i ekonomske saveze à la carte.Što u konačnici nije loše jer svijetu treba više ekonomije, a manje politike.