SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
KAZAHSTAN
 
Nazarbajev: Kontemplacije o budućnosti Kazahstana
Autor/izvor: SEEbiz
Datum objave: 01.12.2014. - 12:48:00
Zadnja izmjena: 01.12.2014. - 13:52:40
ZAGREB - U gradu Žezkaganu, podno planine Ulitau, predsjednik Kazahstana Nursultan Narazbajev je nakon nedavnog otvaranja novih strateških željezničkih pravaca popričao sa novinarima iz agencije Habar o problemima razvoja suvremenog gospodarstva te se osvrnuo na kazahstansku povijest, vjeru i jezik.

O POVIJESTI
Našu povijest mladi obavezno trebaju znati. Planina Ulitau je za svakog Kazaha sveto mjesto, to je bio duhovni centar naših predaka Huna, Gök Turaka i Zlatne Horde. A i nalazi se u samom središtu Kazahstana. Odavde su 1730. protiv džungara krenule ujedinjene snage svih triju žuzeva (rodova). U bici podno jugoistočnog dijela Ulitau, džungarske su snage bile pobijeđene. Od tada to se mjesto zove Kalamakirgan.

Na vrhu planine nalazi se izvor rijeke Auliebulak. Nekoć su nomadi u ljetnim mjesecima u velikom broju pristizali sa svih strana svijeta kako bi rasprostrli svoje nastambe na pašnjacima predgorja Ulitau. Bilo je mjesta za milijune grla stoke a rijeka Auliebulak nepresušno je opskrbljivala vodom sva žedna grla.

Postavljale su se jurte, slavilo se i igralo. Ovdje su udavali kćeri, ženili sinove te pobratimivši se, odlazili dalje. To je razlog zašto kazaški jezik nema dijalekata – svi rodovi i sva plemena bila su u rodnim vezama. To je i razlog zašto su u bilom kojem zakutku naše beskrajne domovine identični običaju, obredi, tradicije rođenja, sahrane, udavanja, obrezivanja. Udaljenost između suprotnih granica u Kazahstanu je približno jednaka udaljenosti suprotnih granica u Kini. Međutim, stanovnik Pekinga ne razumije stanovnike juga. Kod nas je to drukčije.

Domovina je velik pojam. Kada se radi o obrani domovine, svaki kazahstanac u prvom redu misli na svoje rodnu ognjište, na majku i oca, braću i sestre, djecu i unuke. Sa takvim pravednim mislima on brani domovinu. Stoga valja znati svoju povijest; budućnost naroda koji ne poznaje i ne poštuje povijest maglovita je. Hrast odolijeva buru zbog snažnog korijenja.

Trudimo se upoznati vlastitu povijest. Jedan od djelića i svjedoka te povijesti, svakako je i planina Ulitau. Kada sam nakanio graditi novu prijestolnicu, moram priznati da sam ozbiljno razmatrao i ovu lokaciju ali sam na koncu shvatio kako bi bez postojeće infrastrukture takva zamisao bila poprilično skupa. Bilo kako bilo, ova će sveta za kazahe zemlja zauvijek biti njihova duhovna prijestolnica. Sada je to lakše jer postoji cestovna i željeznička mreža. Ulitau će biti novi turistički centar, ovamo će dolaziti kako bi odali počast precima. Kažu da je ovdje nekoć bio i veliki kazaški vladar Žoši-kan i kako je upravo ovdje napisan poznati ep u kojem se pripovijeda o njegovoj pogibiji. Takve stvari moramo pamtiti.

O VJERI I JEZIKU
Kazasi nikada nisu izgubili vezu sa svojom vjerom. Vratili su joj se kao da prekida (za sovjetske vladavine – op. prevoditelja) nije ni bilo. Jednostavno su bez prijašnjeg straha počeli štovati zapovjedi Svevišnjeg i graditi džamije. To je dobro, narod ne može bez vjere i bez tradicija.

U vjerskim pitanjima moramo biti vrlo oprezni. Nipošto ne smijemo tvrditi da je naša vjera istinska a da su druge vjere manje važne. Moramo proučiti, znati i poštovati druge religije. Samo će na taj način ljudi poštovati Islam. Živi u skladu sa zapovijedima, ali ne gubi mjeru. Postoje vjerske struje koje nam štete i takvih se moramo kloniti. Osnovu trebaju činiti zapovjedi istinski duhovne vjere.

Ispunjenje zavjeta Kurana uz razvoj vjerske svijesti moguće je isključivo ako se ide putem pomoći nemoćnim, suosjećanja, bratstva, poštovanja prema starijima, odgoja djece, zaštite domovine, naroda i jedinstva. Samo na taj način religija može doprinijeti državi i biti korisna. Tada će religija spajati. To je Islam kojeg moramo ispovijedati.

Mnogi pak posjećuju džamije jer smatraju kako moraju izvršavati namaz. Statistički podaci upućuju na to da 60 posto kazahstanaca ispovijeda Islam. Ali samo njih 20-25 posto doista živi vjerskim zapovijedima. Danas je u porastu broj onih koji u hadž lete zrakoplovom, ako im sredstva to dozvoljavaju. Možda je to u redu, ali nemojmo zaboraviti da je hadž ispunjen vrlo dubokim smislom. Nekoć je to bio težak put, pun poteškoća i nezgoda, koji je znao potrajati i nekoliko mjeseci. Vjerujem da se svi znaju za hadž Kunanbaja koji je opisan u romanu Put Abaja, tako da mogu usporediti koliko je odricanja bilo za vrijeme hadža nekoć i danas. Volio bih da se hadž radi sa čistim srcem, radi pravde i duhovnosti.

Samo vlastiti jezik može prenijeti povijest, kulturu i običaje naroda. Nemoguće je na engleski ili ruski prevesti neke Abajeve kazaške poredbe, uzrečice i frazeme. Ta svaki jezik ima neke svoje neponovljive osobine. Kada umire jezik, sa njim umiru i te osobine.

Kada bi zakonom zabranili uporabu drugih jezika, ponovili bismo sudbinu Ukrajine. Danas svi Kazasi to razumiju. Što je bolje: prisilno nametnuti svima kazaški jezik ili ga promovirati mirno i staloženo? O tome se radi. Strpljenje je ključ. Na primjer, svi uče engleski jer je to jezik znanja, medija, Interneta, medicine i kulture. U Japanu je engleski dio poslovne elite. Moramo imati na umu da smo multinacionalna zemlja i naša je zadaća očuvanje društvenog jedinstva.

O CARINSKOJ UNIJI I SANKCIJAMA
Svi razgovori o neisplativosti članstva Kazahstana u Carinskoj uniji nisu utemeljeni na činjenicama. Zahvaljujući gospodarskom povezivanju Kazahstana, Bjelorusije i Rusije pala je cijena prijevoza, što u konačnici znači da su kazahstanski proizvodi postali konkurentniji. To je isključivo gospodarska a ne politička unija. Sve članice imaju jednako pravo glasa i sve se rješava sporazumno. Štoviše, Kazahstan ima pravo u bilo kojem trenutku uniju napustiti ukoliko će ona prijetiti našem suverenitetu. Ipak, unija ima puno više dobrih strana i tu ne vidim razlog za pesimizam. Jačanje trgovačkih odnosa sa susjedima ojačati će i našu sigurnost jer je stabilnost zemalja Unije u interesu naših partnera.

Oni koji to ne žele shvatiti, nikad ni neće. Ali, evo vam primjer. Kazhastan je u srcu kontinenta i nema more. Cijena izgradnje dvokatnice koda nas jednaka je cijeni izgradnje desetak takvih zgrada u Maleziji. Zašto? Jer su kod nas zimske temperature padaju do -40C dok ljetne dosežu 40C. Malezija i Singapur takvih oscilacija nemaju. Kod nas je i gradnja tvornica 5-6 puta skuplja.

Malezija i Singapur su pomorske države koje brodovima izvoze po niskoj cijeni. Mi pak prevozimo robu željeznicom iz Karagande i Žezkazgana, plaćamo svaki kilometar dok roba ne stigne do obale Crnog mora. U tom kontekstu možemo metaforički reći da naša su „mora“ Rusija i Kina; ako nećemo poslovati sa njima, kako će nam rasti gospodarstvo? Ta u Kazahstanu živi 17 milijuna ljudi. Što činiti nakon što zadovoljimo potrebe pučanstva, kako dalje rasti? Ako se naš izvoz neće prodavati, roba će ostati na skladištima, tvornice će prestati sa radom a svi radnici izgubiti će posao i plaće te neće biti u stanju hraniti svoje obitelji. Zato su gospodarske spone sa najbližim susjedima za nas iznimno važne. Drugog načina nema, nemoguće je ne trgovati sa Kinom i Rusijom. Isto kao što je nemoguće ne poslovati sa Bjelorusijom i Ukrajinom. Imamo dobre gospodarske odnose i sa našim južnim susjedima. Neki od njih nemaju mogućnosti poslovati sa nama ali vjerujem kako je ta situacija privremena.

Kada se sastaju čelnici Rusije, Kazahstana i Bjelorusije kako bi razmotrili neko pitanje, uvijek je sve sporazumno. Ako je jedan od nas predsjednika protiv, odluka ne prolazi. To je jednoglasna odluka. U Uniji svi imaju jednaka prava i zemlje Unije dragovoljno su pristale na takve uvjete.

Sankcije, koje je su uvele zemlje Zapada utječu na različite grane gospodarstva susjedne nam države. Moguće je da neke ruske tvornice neće moći raditi punom snagom, što znači da iste neće biti u mogućnosti kupovati naše sirovine u prijašnjim količinama. Tu ćemo se suočiti sa poteškoćama. S druge pak strane, Rusija je uzvratnim sankcijama zabranila uvoz nekih namirnica iz zemalja Zapada. U tom svjetlu otvaraju nam se vrata za povećanje izvoza živežnih namirnica u Rusiju, posebice voća i povrća te mesa. Moramo iskoristiti situaciju i povećati proizvodnju za ruske potrebe. Naši poljoprivrednici i stočari mogu dobiti dohodak od dodatne proizvodnje povrća, mliječnih proizvoda, mesa…

Općenito gledajući, sankcije protiv Rusije neće nas okrznuti. Kazahstan ove godine planira riješiti svoje pitanje pridruživanja WTO-u i svakako ćemo nastaviti naše odnose sa EU te sklapati nove ugovore o suradnji.

O BUDUĆNOSTI
Vjerujem kako je budućnost vedra. Mi smo miroljubiv narod koji nije posezao ni na koju zemlju. Nikome nismo neprijatelji kao što ni susjedne zemlje nisu naši neprijatelji. Naravno, uvijek moramo misliti na sigurnost i cjelovitost te imati vazda budno oko. Jedinstvo Kazahstana temelji se na jedinstvu našeg multinacionalnog naroda. Moje je san, moja je čežnja da Kazahstan postane vječan. Zato sam i predložio koncept „Mengilik El“ odnosno Vječita država. Činimo sve da dosegnemo vječnost. Vjerujem da je sadašnji mladi naraštaj domoljuban i da su ti mladi ljudi sposobni doprinijeti razvoju Kazahstana. Nadam se da će naša djeca i unuci živjeti još bolje.