SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
OKRUTNOSTI TRŽIŠTA
 
Nije problem posao, problem je plaća
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 10.07.2017. - 11:38:54
KOLUMNA - Čitam brojne oglase na nekim rapskim grupama. Traže se pod hitno konobari, kuhari, picajoli, sobarice, trgovci. Svega nam nedostaje. Mladi su ili otišli prema dijaspori ili nitko radno sposoban ne želi otići u radnu neizvjesnost na moru. 

Gori nebo, gori kamen, a naši ljudi bi trebali po cijele dane za ispodprosječnu plaću stajati kraj vruće peći i ugošćivati sve zahtjevnije goste. Lani su se mnogi sezonci žalili da su ih na nekim radnim mjestima diljem Jadrana oderali i potplatili ne podmirivši im obećane obveze. U takvoj konstelaciji radnog odnosa mnogi se boje otisnuti se u nepoznato pitoreskno mjesto gdje će uz cvrčanje cvrčaka i svoje kože odrađivati sezonski posao. Posla nikad više, potražnja premašuje ponudu, no naš čovjek bez novca u džepu ipak traži neke standarde koji nadmašuju robovlasnički odnos. Stoga ni ne čudi da su krenuli ''odredi za čistoću'' iz susjedne BiH. 

Mnogi su posao dobili na crno no to je jedini način da se pokrpaju rupe u ugostiteljskoj ponudi. I nije to sad rušenje cijene rada našim sezoncima. To je jednostavno tako: ''O'š, ne'š, Bangladeš!'' Dok naši ljudi traže alternativu za isti posao negdje vani po tri puta boljoj cijeni rada, u nas dolaze još veći očajnici iz regije kojima mi nudimo financijsku blagodat. Rekli bi da smo ušli u proletersku rotaciju u kojoj smo mi nekom obećana zemlja, dok smo sami sebi maćeha.

Hrvatska traži i varioce. Nudila je i 10.000 kuna plaće. Jedno vrijeme su se i žene prekvalificirale za taj teški fizički posao. 

Manjak varioca je još uvijek velik. Ljudi idu van. Manje je vruće, a veće su plaće. Dok se traže konobari, sobarice, kuhari po razno raznim društvenim mrežama i portalima, dotle se zaboravlja nasušna potreba za medicinskim osobljem u bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama te ustanovama za skrb. Medicinske sestre, liječnici, fizioterapeuti, njegovatelji. Svi su manjak. Država se odriče svojeg vrhunskog radno sposobnog potencijala. Nudi male plaće, ne zapošljavaju ili izrabljuju osoblje po bolnicama dugim smjenama i natrpavajući im posla za troje, a ne za jedno.  

Tjeraju nas u inozemstvo. Tjeraju nas od sebe. Sistem se urušava zbog kretenskog sustava u kojem se štedi na potrebnoj bazi da bi se davalo lešinarskim uhljebima zbog kojih svi zajedno odlazimo u bezizlaznu propast. 

U jednoj anketi su pitali prolaznika kako regulirati šverc duhana. Pametno im je odgovorio da koliko god uštedjeli spriječenim švercom to će sve fino popušiti uhljebi na državnoj sisi. Hrvatska ne treba švercati duhan da bi se osjećali popušeno. 

Vrijeme i vremena se mijenjaju; sve nam je toplije i pakleno, kako s neba tako i od onih koji ne razumiju poslovnu logiku. Štedite li na onima koje trebate vrlo lako ćete upasti u zamku, takvu zbog koje bi mogli propasti i staviti ključ u bravu. Ne zato što nije bilo posla, već zato što niste bili spremni nagraditi nečiji dvanaest-satni rad. Ponude su takve kakve jesu, pa nam je i stvarnost takva kakva je. Posla ima, no ima li i logike?