SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
DOSTA JE MRŽNJE
 
Nove generacije odbacuju tradicionalne balkanske podjele
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 02.12.2018. - 18:21:04
KOLUMNA - Ovih se dana navršilo stotinu godina od formiranja prve Jugoslavije. 

Ovaj tekst nema ambiciju odgovarati na pitanja tko je više kriv, tko više prašta i voli i tko je veći dobročinitelj, a tko veći zlotvor. 

Od početka dvadesetog stoljeća pa naovamo događaju se sukobi Hrvata i Srba. Bilo ih je i u 19. stoljeću. Vode se paneli o mržnji dvaju naroda, o populizmu i političarima s obje strane granice koji povlače ustaše i četnike za uši kako kome paše. Zbog njih krv teče ovim brdovitim Balkanom cijelo stoljeće. Cijena samostalnosti sviju naroda skupo je plaćena, pa iz poštovanja prema svim žrtvama neovisnosti, uistinu je kretenski čestitati Dan Republike kad druge Jugoslavije nema već tri desetljeća. 

Raspala se u krvi, nestala, ostaju tek kateterizirane uspomene na izblijedjele slike pionira i izrezanih novinskih članaka o udarnicima što su prebacivali normu iz šupljeg u prazno. Sad imamo druge države, s drugačijim redovima, recesijom i kreditima koje ne jede inflacija. Paradigma o sretnoj državi sretnih naroda i narodnosti odavno je srušena i svi mi stavljeni smo u drukčiji društveni kontekst. Imamo demokraciju i kapitalizam u najsirovijem obliku. Regija je prepuna korumpiranih političara zbog kojih je ubijena konkurentnost, a sve nove države uspješno izvoze samo svoju mladu radnu snagu i pamet. 

A gdje je tu mržnja? Rekao je Viktor Frankl: ''Čovjek je jedinstveno i neponovljivo biće.'' 

Uistinu, no glupost, svjetonazor i primitivnost jesu. Ima jedan video gdje bijelo dijete od dvije godine stoji pred ekranom televizora i pokušava nahraniti svojom bočicom gladno tamnoputo dijete na ekranu. E, to je polazna točka od koje svi u regiji trebamo krenuti. Ne sukobi u Zagrebu 1903. godine, ne atentat na Radića ili kralja Aleksandra, Jasenovac, Vukovar ili Srebrenica. U trenutku kad dojimo našu djecu imamo izbor čime ćemo ih zadojiti. 

Hrvati ne žive u federaciji s Ircima pa ih obožavaju ko pivu na Sv. Patrika. Srbi ne žive u Rusiji, a dali bi Rusima svaki po bubreg. Dakle, može se poštivati, voljeti, prihvaćati i imati svoje. Kakav medij u odrastanju stvorimo takva će nam biti budućnost. Odgovornost, zapravo, nije na političarima već na nama odgajateljima. Jer, ako pravilno usmjerimo djecu, pogani jezik političara i njihova manipulacija mržnjom bit će relativizirana pa i ismijana od većine. Sjeme mržnje može niknuti samo na plodnom tlu indoktrinacije. 

Srećom, današnji klinci iz Srbije dolaze na Advent u Zagreb, a klinci iz Hrvatske slave Novu godinu u Beogradu ili Sarajevu. Imaju mogućnost informiranja, dostupne su im činjenice, globalizirani su i razmišljaju kozmopolitski. Retorika bezidejnih političara sve više se odbija o zid njihove suhoparnosti i zatucanosti.

Današnji klinci, nezainteresirani za politiku, prisilit će novovalne političare na evoluciju. 

Trebat će se dobro pomučiti da pridobiju glas iz dijaspore onih kojima je egzistencija važnija od partizana, četnika i ustaša. Tu su i migracijske promjene, dolazak brojne radne snage iz cijelog svijeta, utjecaj kineske ekonomije i tko zna koji još parametri. Neka nam svima bude uzor Viktor Frankl koji je proveo godine u koncentracijskom logoru, kojem je holokaust ''spalio'' cijelu obitelj, a on, samonadrastajući sebe kao žrtvu, oprostio je svojim krvnicima tražeći ljudskost u svakome, onu neoboljivu dušu kojom ne može uvjetovati psihofizikum. 

Busamo se da smo vjernici, tolerantni Titovi pioniri, domoljubi ili komunisti koji prihvaćaju sve narode, narodnosti i ispovijesti. Svi smo na testu budućnosti jer, kako sijemo tako ćemo i žeti!