DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
LADY DIPLOMAT - SIMETRIJA DIPLOMACIJE
 
Osobna nekultura ne može se pripisivati kulturi nacije
Autor/izvor: Zorica Živković Farina
Datum objave: 25.12.2017. - 22:28:00
Zadnja izmjena: 26.12.2017. - 09:50:30
KOLUMNA - Zamislite mene kako sjedim na jednom od umjetnih plutajućih otoka Titicaca jezera, tzv. mjestu rođenja Inka.  

Tamo predsjednik tog otoka u trenirci marke Puma prezentira njihov način života uz asistenciju prevoditeljice. Da napomenem samo da je on predsjednik svog otoka i da na njemu žive tri generacije obitelji. To je čitav otok, a u slučaju slavlja poput svadbi predsjednici otoka se dogovore da ih spoje u jedno kako bi izbjegli potonuće od velike težine posjetitelja na tako maloj površini. 

No vratimo se na predsjednika koji meni i grupi od 30-ak posjetitelja prezentira način života. U nekom lavoru drži nekoliko malih ribica  i u trenutku u kojemu govori da se prehranjuju ribolovom naglo rukom uhvati jednu od njih i stavi je na suho te nastavi s pričom o kulturi i običajima. 

Meni su se uši začepile i sve je stalo u tom trenutku! Jedino što sam mogla vidjeti je ribica koja se bori za život na suhom. Pogledam grupu ljudi oko sebe da vidim reagira li tko na to da spasimo ribici život. Nitko ništa. Pokušavam uhvatiti pogled prevoditeljice koja stoji uz predsjednika kako bi joj bacila pogled na ribicu. Ništa! 
I dalje su mi uši začepljene i jedino na što mislim je kako tu ribicu vratiti u vodu gdje joj je i mjesto. Ponovno gledam grupu od 30-ak ljudi tražeći blago odobrenje za svoju akciju jer treba mi ipak netko držati leđa ako svojim činom uvrijedim domaćina. Hvatam jedan pogled, bacam mu oko na ribicu, a on napravi grimasu i odmahne rukom.

Shvaćam da je život te ribice na meni i u pitanju su sekunde. Bacam pogled na ribicu, ali i na logotip Pume na predsjednikovoj trenirci. Ako je on puma, bit ću i ja puma! Dižem se i krećem prema predsjedniku i ribici. Svi su umuknuli i gledaju u mene.  

Predsjednik je pomalo uzrujan i obraća se prevoditeljici. Ja u to vrijeme nježno podižem ribicu s tla i vraćam je natrag u vodu. Pogledam predsjednika i ljubazno se nasmijem. I dalje mislim: Puma! 

Prevoditeljica mu nešto objašnjava i za to se vrijeme polako vratim te sjednem u grupu. Kad su bili gotovi sa svojom prezentacijom malo sam ih osmjesima motivirala da puste ribice natrag u njihovo prirodno stanište, jezero. Nakon što smo navečer stigli u hotel znala sam da mi definitivno nitko nije uzeo taj potez za zlo, no rizik je bio velik, pogotovo jer je predsjednik tog otoka prezentaciju držao i doživljavao jako profesionalno. 

- Zorice, mogli su te tamo skuhati ko tu ribicu -  šalila se grupa na veceri. 

- Ah, nisu jer sam tada bila puma, a to je ipak predsjednikova sveta životinja – uzvratila sam s druge strane stola. 

Nešto kasnije saznajem od prevoditeljice da se Titicaca prevodi kao "Kamena puma" zato što jezero oblikom podsjeća na pumu. 

Kako su se moja putovanja nizala, to sam se sve više prepuštala domaćinima, a samim time i gradila povjerenje i smanjivala rizik od kulturoloških nesporazuma. Ukoliko ćete me pitati za recept reći ću da s ovim osnovnim vrlinama i ono što se naizgled čini katastrofalno uvijek završi dobro. Dakle, fokus na ljubaznost, vjernost, razboritost, umjerenost, hrabrost, pravednost, velikodušnost, suosjećanje, milost, zahvalnost, poniznost, jednostavnost, toleranciju, čistoću, nježnost, dobronamjernost, duhovitost, humor i ljubav.

Nedavno sam imala prilike doživjeti velike šokove, a sudionici su se ničim izazvani opravdavali kulturnim razlikama. Nije tu bilo riječi o nikakvim kulturološkim razlikama već je bila riječ o pomanjkanju njihove vlasite kulture. Kad bih sagledala to s njihove razine u kojoj se vlasiti postupci pravdaju kulturom nacije vjerojatno bih našla i opravdanje za velike svjetske sukobe. 

Ovaj put zamislite mene kako trazim sustanara u Amsterdamu. Na intervjuima su se pojavili razni ljudi, različitih osobnih interesa i iz raznih zemalja. Među njima mi je najvise ostao u sjećanju umjetnik koji se htio obnažiti. Želio se ogoliti, osloboditi odjeće kako bi isprobao stan jer se on, eto tako u vlastitoj kući voli obnažiti pa ako će već tu živjeti bilo je u redu da i to isproba. Jedva sam uvjerila dotičnog gospodina da se suzdrži jer njegova golotinja na intervjuu za sustanara nije nikako bila primjerena. On je svoje ponašanje prezentirao isključivo dijelom vlastite kulture, poprilično snažno i ritualno.

Šokirana iskustvom odabrala sam prvu žensku osobu iza njega i prekinula mučenje. No, ishitren izbor nekad nije najbolje rješenje. To shvatite u trenutku kad vaša sustanarka otvora poštu koja nije naslovljena na njezino ime. Potrudila sam se objasniti da je otvaranje tuđe pošte nepristojno. Zauzvrat sam dobila nasilje i urlikanje popraćeno riječima da što ću ja nju učiti pristojnosti i kulturi. Svoj postupak uz izostanak isprike pravdala je kulturološkim razlikama. Nakon toga sam se posvetila proučavanju njezine kulture i došla do spoznaje da se njezini postupci temelje na pomanjkanju njezine osobne.  

Objasnila sam gospodični da je ona samim svojim prisustvom u drugoj zemlji predstavnica vlastite kulture te da se nije lijepo pozivati u svojim postupcima na kineske običaje. 

No, uskoro sam uvidjela da jedan kulturološki šok nije bio dovoljan i našla sam se dramama s idućim sustanarom koji je bullying, prijetnje i fizičke napade pravdao kulturološkim razlikama, a provalu u kuću načinom na koji Americi požuruju stvari neovisno o ugovoru.

Ponekad se u cilju približavanja nečijoj kulturi jednostavno nađete u raljama nečije osobne nekulture. Ona se, naravno, ne treba pripisivati nekoj skupini ili naciji. Osobno se nadam da mi je predsjednik jednog od plutajućih otoka na Titicaca jezeru oprostio prekidanje njegovog govora kako bih spasila život jednoj nevinoj ribici.