SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
 
SULUDO
 
Pijano razbacivanje javnim novcem izaziva mučninu
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 17.03.2019. - 20:18:00
Zadnja izmjena: 17.03.2019. - 20:21:09
KOLUMNA - Nikada nismo znali gospodariti, ali smo zato znali bančiti, nekako bi bio rezime nalaza ''Crne knjige trošenja javnog novca za 2018. godinu'' koju je ovoga tjedna predstavila Udruga Lipa.

Raspikuće smo i živimo kao da smo bogati Švicarci, no dok nam je izvana huj, iznutra nam je fuj. I koliko god se trudio pronaći nešto lijepo za što bih se grčevito držao, podaci o trošenju javnog novca na janjetinu, uhljebe i nerad odbacuju me eonima od pozitive.

I ne, nije to netko drugi, to smo mi.

Mi glasamo za iste. Mi biramo imati lopove koji će nas voditi od lokalnog do državnog nivoa. Krade se, kao što se nekad kralo na sindikalnim svinjskim polovicama, materijalima i lažnim otpisima. Ništa nismo naučili o razlozima raspadanja država, sistema i urušavanja gospodarstva. Naslijedili smo lopovluk crvene buržoazije i obojali ju u modro kvazidemokracije u koju prisežu najglasniji – uhljebi.

Kad pogledaš kakvi nam računi stižu za vodu onda ti sve postane jasno. U Gračacu iscuri nevjerojatnih 91% vode! U Imotskom 82%, Zadru 57%, Zagrebu 47%!

Zamislite koliko bi tek fontana bilo da pola vode ne ode u nepovrat!

Plaćamo tuđu nebrigu i sustavno uništavanje hrvatskog dobra. Vjerujem da je jedan od najbolnijih podataka devastacija Plitvica. Tamo se novac preusmjerava u razne udruge, a nitko ne povlači pitanje postavljanja pročistača otpadnih voda. Plitvice, koje su naš ponos i jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u svijetu, namjerno se zanemaruje ne bi li se ''nahranio'' glasački korpus u udrugama čije djelovanje nitko niti ne provjerava. U se, na se i poda se.

Banči u Hrvatskoj tko gdje stigne, a voda do ušiju i sve skuplja puku koji ju mora plaćati. I dok običan čovjek zbog sve većih računa izbjegava ovrhe i vrluda između financijskih virova, dotle nas raspikuće uspješno vode na bubanj. Osim što ne znaju gospodariti i zarađivati, najradije bi sve dali u koncesije ili rasprodali, a i prodali bi se za kilo janjetine i pušlek mladog luka. Netransparentno gospodarenje u javnom sektoru ukazuje da je cijeli sustav izvan kontrole.

Građani plaćaju za brodogradilišta, željeznice i ine rupe bez dna. Dok nam ljudi zbog kredita ostaju na cesti, 4.500 državnih stanova useljeno je bez ugovora. Imam prijateljicu, samohranu majku s troje djece kojoj prijeti ulica. Baš me zanima po kojem principu su dodjeljivani svi ti stanovi. Bandić je potrošio milijun kuna za besplatni prijevoz tramvajima u Adventu. Za taj novac mogao je kupiti kombi za prijevoz djece koja boluju od poremećaja autističnog spektra. Naime, ta djeca, ako nisu predaleko od svoje škole, nemaju pravo na besplatan prijevoz.

Nažalost, lovci na janjetinu, ne znaju koliko je put od dva kilometra javnim prijevozom stresan kako za roditelje tako i za djecu. Često puta djeca imaju reakciju na ljude oko sebe tako da vrište i ispuštaju krikove što ljudi neupoznati s takvom situacijom ne razumiju i osuđuju. Umjesto da s novcem oprezno gospodare, političari uništavaju i posljednju nadu za izbavljenjem iz kaosa u koji su nas doveli. Naš novac odlazi kao i voda u lošoj infrastrukturi. Ono što su cijevi za gradove, to su političari za naš proračun. Umjesto da zmija sjedi na novcima, mi imamo šerife koji nekažnjeno troše našu lovu.

S obzirom da je jedan pravni slučaj završen nakon 45 godina, da bi ih dostigla pravda hrvatskog pravosuđa, političari bi trebali živjeti 200 godina. Pravda je slijepa, a i mi kraj zdravih očiju. Voda nestaje zajedno s novcem, riskira se propast Plitvica, stanovi se dijele po babi i stričevima, nepotizam je pod normalno i ništa više nije normalno. I onda budi pozitivan. Nalaz ''Crne knjige'' tek je kap u moru nepravilnosti koje se događaju.

Zamračenja je daleko više, a sumrak nam je sve bliži. Je li čaša napola puna ili prazna? Kad vidite koliko nas košta, odgovor je jasan.