SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
 
VJERA I NADA
 
Pismo Ocu
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 11.08.2015. - 13:31:00
Zadnja izmjena: 11.08.2015. - 13:39:18
Dragi Oče,

znam da u ovom trenutku Ti već sve znaš; znaš zašto Ti pišem, o čemu i koja je krajnja namjera pisma. Gle, lako je u tami sobe prekrižiti se i obratiti Tebi. Istresti iz sebe sve kroz molitvu i očekivati nešto zauzvrat. U pravilu, većina ljudi Te se sjeti kad trebaju nešto. Od toga da im se ublaže boli do toga da pogode par na kladionici.

Razmišljam o svemu što sam Te bio molio kroz sve ove godine otkad se družimo. I sam znaš koliko je bilo teško i kroz što sam sve prolazio. Visim na tom Fejsu, svakodnevno sam bombardiran crnim vijestima, jadom i beznađem. Ako ljudima pođe krivo, u pravilu te se odreknu u par sekunda. Zaboravljaju da je život kušnja i da ni jedna spoznaja ne dolazi bez boli. Oprosti, ne želim docirati ni Tebi ni drugima. I sam znaš da sam liberalan i nitko mi ne smeta.

Imam prijatelje koji ne vjeruju u Tebe i koji Te vrijeđaju, ismijavaju, ne poštuju ni tuđe vjersko opredjeljenje, a posljedično ni mene kao vjernika. Ne zamjeram im. Svako bira svoj put do konačne Istine. Nitko se još nije vratio s onog svijeta da u potpunom uvjerenju može ustvrditi da Te ima ili nema. Meni je lakše vjerovati u Tebe i živjeti ovaj život nego biti bez utjehe na svijetu koji je dovoljno kompliciran i sa mnom i bez mene. Još me više boli kad ljudi u ime vjere zlorabe Tvoju Ljubav da bi širili mržnju, netoleranciju te da bi manipulirali Istinom. Uzimaju si za pravo da budu veći od Tebe. Dao si nam slobodu izbora, življenja i činjenja dobra kao i zla. Za sve će nam biti suđeno, nadam se. Znam koliko puta su Te prokleli jer Ti ''dopuštaš'' jad i bijedu, tugu, bolest i siromaštvo. Ljudi zaboravljaju da si Ti stvorio ovaj raj na zemlji, a da oni polako čine pakao od njega. Svi problemi ovog svijeta rješivi su i bez Tebe. Kad čovjek shvati da ga gramzivost vodi u pustoš, a da je siromaštvo i bolest sam posijao, valjda će konačno nestati tame pohlepe i zasjati Sunce pravednosti.

Gledam koliko se ljudi mrze i preziru na ovom našem malom otoku. Brane jedni drugima dovesti vodu, struju ili dati puta. Noću pogledaju u nebo, pomole se bez razmišljanja i ne shvaćaju koliko si velik. Ovaj maleni kamenčić u našem sustavu tek je zrnce prašine u veličini Sunca i planeta koje postoje diljem prostranstva. Koliko si tek tamo bio velik? No, čovjek će radije ubiti za pedalj zemlje nego da ljubi cijeli planet.

Znam, zvučim naivno. Srećom, ima nas dosta naivaca koji želimo dobro jedni drugima.

Otkad me pratiš radio sam tisuće pogrešaka, griješio i zgriješio. Život mi je bio prožet tragedijama. Ostao sam u kolicima, nedavno mi je umro brat blizanac, uginuo pas. Ima ljudi koji su izgubili kuće, obitelji, teže nastradali od mene. Zajednički nam je da Te se nikad nismo odrekli. Bili smo s Tobom jer si Ti uvijek bio s nama.

Zato, sada, ovako iskreno, želim Ti zahvaliti što uz svu bol i rastanke koje sam proživio nisam niti jednom osjetio da si me napustio. Hvala Ti za utjehu, hvala Ti što se uvijek pobrineš da me okružiš divnim ljudima koji mi pomažu nositi ovaj težak križ. I sam znaš da molim za njih i da bi bilo glupo nabrajati stotine ljudi koje sam susretao, živio s njima. Molim Te, budi im milostiv i neka osjete moju zahvalu kroz Tebe. Kao osoba ovisna o tuđoj pomoći itekako znam koliko je teško i koliko je lijepo kad se možeš osloniti na nekoga.

Svoje strahove, svoju nadu, svoja pitanja, svoj životni put predao sam Tebi. Ti me vodi do kraja jer Tvoja je ljubav nepresušna.

Hvala Ti!

Tvoje dijete,
Krešo