DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
 
USPOREDBE
 
Plaće u Hrvatskoj rastu sporije nego one u usporedivim zemljama
Autor/izvor: SEEbiz / Globus
Datum objave: 07.01.2019. - 13:58:36
ZAGREB - Među najnovijim blogovima na stranici Međunarodnog monetarnog fonda našao se i onaj koji u pet grafikona objašnjava što se događalo u globalnoj ekonomiji u 2018. godini.

Počela je poletno, nakon rapidnog rasta industrijske proizvodnje i trgovine u 2017., ali završila je pomalo ispuhano i s padom poslovnog povjerenja. Blog to ne spominje, ali vidjeli smo da su takvu završnicu godine dodatno začinile i burze, indeksi su se iznenada oko Božića zavrtjeli i snažno pali, pa porasli, pa pali... Nije, naravno, anuliran višegodišnji snažan rast, ali pokazuje nemir.

Jedan od razloga za globalnu promjenu raspoloženja izazvao je, naravno, američki predsjednik Donald Trump sa žestokom politikom dizanja carina, na što su uslijedile osvetničke mjere, uključujući i Kinu.

"Pojačana protekcionistička retorika znači veću nesigurnost u trgovinskoj politici, a to je imalo utjecaja na odluke o investiranju", objašnjavaju MMF-ovi blogeri. Ipak, naglašavaju, američko je gospodarstvo raslo jer su snižavanje poreza i veća potrošnja stimulirali potražnju. Vrijednost dolara je ove godine narasla, Fed je pak nastavio s politikom dizanja kamata te najavio da će u istom tonu nastaviti i u 2019. godini, a kamate na dugoročne američke obveznice rasle su sporije jer ulagači osjećaju da postoji rizik i tome prilagođavaju vrijednost američkih dužničkih papira kao utočišta.

Kako će izgledati globalna ekonomija u 2019. godini? Međunarodni monetarni fond iznijet će svoj pogled u drugoj polovici siječnja, kad izlazi njihov novi World Economic Outlook. Stručnjaci OECD-a su već snizili prognoze za većinu velikih gospodarstava, a globalni rast u idućoj godini očekuju da će biti 3,5 posto, kao i u 2020. godini. Prethodno su predviđali globalni rast od 3,7 posto, što znači da su trendovi usporavanja ekonomskog rasta prilično očiti. U mnogim pak zemljama, naglašavaju, nezaposlenost je na rekord­no niskim razinama i počinju se javljati problemi s nestašicom radne snage, piše Globus.

Prezentirajući godišnje prognoze, generalni tajnik OECD-a Ángel Gurría je poručio:

"Potičemo one koji donose odluke da pomognu u uspostavi povjerenja u međunarodni trgovinski sustav temeljen na pravilima te u primjeni reformi koje će ojačati rast i dizanje životnog standarda – posebno za najranjivije." I ta se organizacija, naime, priključila onima koji upozoravaju na zabrinjavajući trend u međunarodnoj trgovini te, s druge strane, razdvajanje medijana plaća od produktivnosti zadnjih desetljeća, uz poziv da se koristi od gospodarskog rasta distribuiraju široko. Tome su u OECD-u posvetili cijelo poglavlje svog Economic Outlooka, primjećujući da trend kretanja plaća i produktivnosti vodi smanjenju udjela komponente plaća te povećanju nejednakosti vezane uz plaće.

"Moguće je da su obje komponente vezane u povećanu važnost 'superstar tvrtki' koje su rezultat dinamike winner-take-most koju sada, čini se, viđamo u mnogim sektorima naših gospodarstava", rekao je Gurría.

U pitanju su često multinacionalne kompanije pa tradicionalne nacionalne politike tržišnog natjecanja nemaju pravih načina da ograniče njihovu tržišnu snagu, što znači da će trebati osmisliti politike koje će biti efikasne u visokoglobaliziranom i digitaliziranom svijetu. To, naravno, podrazumijeva veću međunarodnu suradnju.

Globalne prilike na tržištu rada, odnosno plaća, detaljno opisuje Global Wage Report 2018/19 Međunarodne organizacije rada (ILO). Konstatira se da je u prošloj godini zabilježen najniži rast plaća od financijske krize 2008. godine. Radi se o realnom rastu plaća koji je sa 2,4 posto u 2016. godini usporio na 1,8 posto u 2017. godini. Ako se iz tog globalnog prosjeka isključi Kina, jer zbog velike populacije i rapidnog rasta plaća bitno utječe na globalni prosjek, ispada da je u ostatku svijeta realni rast plaća usporen sa 1,8 posto na 1,1 posto u 2017. godini. U Europi, isključujući istočnu, plaće su u odnosu na 2016. godinu ostale realno iste; na to je najveći utjecaj imalo usporavanje njihova rasta u Francuskoj i Njemačkoj te pad u Italiji i Španjolskoj.

No trend u istočnoeuropskim zemljama je obrnut. Lani su plaće realno rasle pet posto, a rasle su i u Hrvatskoj.

"ILO-ovi podaci za Hrvatsku pokazuju da nakon smanjenja rasta realnih plaća u 2013. u iznosu od 1,4 bilježimo pozitivne stope u svim sljedećim godinama koje u 2017. prvi put prelaze dva posto i zaustavljaju se na 3,9 posto. Nedovoljno s obzirom na emigraciju", primjećuje docent s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Velibor Mačkić.

Sve nove zemlje članice Europske unije, naglašava, bilježe veće stope realnog rasta plaća, "ali nažalost Hrvatska divergira u odnosu na njih po svim ekonomskim pokazateljima, pa tako i po ovome". Budući pak da je sada po ekonomskim pokazateljima bliža Bugarskoj i Rumunjskoj nego drugim istočnoeuropskim zemljama, Mačkić je posebno izdvojio podatke za njih: u Bugarskoj je riječ o prosječnoj stopi rasta plaća u iznosu od 7,3 posto, a u Rumunjskoj u iznosu od 5,2 posto. Od zemalja regije, jedino je u Srbiji zabilježen pad u iznosu od 0,1 posto. Usput dodaje kako rast iseljavanja iz Hrvatske nije potaknut samo ekonomskim razlozima, odnosno niskim plaćama, jer lojalnost građana državi sasvim sigurno nije jednodimenzionalna.

Kao što primjećuju analitičari ILO-a, vodi se rasprava o tome zašto su takvi trendovi u bogatijim zemljama, s obzirom na oporavak BDP-a i postupno smanjenje nezaposlenosti. Moguća objašnjenja su u skromnom rastu produktivnosti, intenziviranju globalne konkurentnosti, padu pregovaračke snage radnika itd., zaključno s neizvjesnim ekonomskim prognozama koje obeshrabruje poslodavce oko podizanja plaća. Inače, kao zanimljivost, izdvajamo iz izvještaja da je među zemljama s visokim dohocima, nejednakost plaća najmanja u Švedskoj, dok je najviša u Čileu.

Međunarodne organizacije sada već skoro unisono naglašavaju problem nejednakosti kao i niskog rasta plaća. To je i razumljivo jer taj trend može imati implikacije za ekonomsku politiku - od bojazni da to upućuje na krhkost ekonomskog oporavka, preko toga da su nejasni uzroci dugoročnog trenda razdvajanja stopa rasta produktivnosti i stopa rasta nadnica, pa do pitanja primjerene brzine izlaska iz tzv. akomoditivnog načina rada monetarne politike, upozorava Mačkić.

Dodaje i kako su na agregatnoj razini plaće ključna odrednica dohotka sektora stanovništva, odnosno posljedično agregatne potražnje i inkluzivnog rasta.

"Drugim riječima, plaće direktno doprinose smanjivanju nejednakosti i podizanju životnog standarda", naglašava, "pa time pitanje plaća postaje ne samo par excellance ekonomski već i politički problem."