DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
LADY DIPLOMAT-SIMETRIJA DIPLOMACIJE
 
Preispitivanje nivoa: Ne bacaj bisere pred svinje!
Autor/izvor: Zorica Živković Farina
Datum objave: 01.07.2018. - 11:49:06
KOLUMNA - Osnove komunikacija. Bonton. Geste i manire su plemenit izraz svakog dobrog školovanog diplomata.  

Bez obzira u kojoj drustvenoj skupini se nađete, ne bitno u kojoj zemlji i neovisno o ne poznavanju jezika koji se tamo govori postoje univerzalna pravila ponašanja kojima drugima izražavamo poštovanje. Na taj način se  svi osjećaju ugodno i dostojanstveno. No, nekada tradicija baci sjenu svojim nasljedstvom koje dolazi i prenosi se generacijama, u okvirima obitelji ili u nekoj većoj grupi ljudi. Diplomatska, poslovna ili društvena povezanost, ocito je da bi bez kohezije svijet bio u kaosu. 
Nedavno sam, nakon dugog vremena apstinencije od slikanja u trenutcima harmonije, ali i neopisive sreće te povezanosti s mjestom na kojem se nalazim odlučila osobi koja mi je to omogućila iskazati zahvalnost i poštovanje, onako od srca. Uzevši, naravno, u obzir da je poznavatelj umjetnosti, nakon što je i sam rekao da je nedavno kupio neke slike. Savršen trenutak da mu jedna bude poklonjena. 

I tako je slika rađena s namjerom završena u predano kratkom roku kako bi dotičnoj osobi bila uručena za rođendan.  Zbog velike udaljenosti, i to ne samo u kilometrima kako će se uskoro pokazati, fotografija slike obješene na zid stiže u mailu uz čestitku te napomenu kako je poklon obješen na zid u njegovom dnevnom boravku. Na to, nakon nekoliko dana,  stiže i odgovor, koji, zvuči kratko i jasno: Hvala. Nigdje očekivanog : Iznimno sam počašćen … Čime sam zaslužio ovako… ili Molio bih vas za detaljnije objašnjenje jer moje oko nije spremno analizirati prikazane detalje … Bio je to ujedno pocetak proispitivanja vrijednosti usadenih na kulturološkoj osnovi, koje se protegnulo na ono statusno sve dok nije dosegnulo do samog korijena. Često se znam našaliti da preispitujući druge zapravo uvijek preispitujemo sebe. što kada slika i osjećaj ne idu skupa i kako se nositi s vlastitom krivom procjenom i neispunjenim očekivanjima? - Je li ta osoba Dutch? – upitala me jedna simpatična djevojka nakon ispričane priče. 

- Nakon što sam potvrdno odgovorila ona je opravdanje za takvu, definitivno po meni neželjenu reakciju pronašla, niti manje, niti više već u nacionalnom obilježju. Objasnila mi je kako je iskusila neugodnu situaciju  kada ju je njezin suprug zamolio da njegovim roditeljima ne kupuje blagdanske poklone. To je uslijedilo nakon božićno-novogodišnje epizode kada se ona na ručku pojavila s poklonima, što je običaj u njezinoj zemlji. Obzirom da roditelji nemaju običaj darivanja situacija je proglašena čudnom i ona je ususret sljedećim blagdanima zamoljena, od strane supruga, da ove godine za dobrobit svih zaboravi na kupovinu poklona. Objašnjeno joj je da se ni tada osjećaju neugodno i dužno njoj uzvratiti poklon u istoj vrijednosti te da je nedarivanje puno jednostavnije od procjenjivanja koliko je njezin poklon koštao. - Jedna je samo šutjela i rekla: Mislim da je vrijeme da Ti poklonim knjigu pod naslovom: The UnDutchables .

- Kako bi promijenila perspektivu, odmaknula sam se od mišljenja osoba koje duže vrijeme obitavaju u Nizozemskoj i okrenula se međunarodnim okvirima od strane kulturnih profesionalaca:  

- Ja mislim da ta osoba ne zna davati, vjerojatno zato ne zna niti cijeniti nešto što mu je poklonjano. Jednostavno je, ne zna primati, ne zna niti davati – rekla je kolegica s etnološkog Instituta.

- Iza toga uslijedila je procjena od stručnjakinje s umjetničkog Instituta sa korijenima na relaciji SAD-Izrael: Ta osoba ne zaslužuje tu sliku. Ne možeš dati sliku na kojoj si otvorila srce nekome tko Ti ga je svojom reakcijom zatvorio. Nađi lijep način da povučeš svoju darovnicu. Reci da Ti je ipak slika toliko draga da se ne možeš odvojiti od nje i u zamjenu mu pokloni nešto prikladnije: Poster od Britney Spears ili neke popularne manekenke za donje rublje.  Moja draga kolegica koja radi u diplomaciji je bila iznenađujuće kratka i nediplomatična u svom izričaju: On je prost. 

- Jedna od svjetski priznatih psihologinja krenula je, naravno, objašnjenje za reakciju tražiti u obitelji te trenutnom okruženju u kojemu se osoba nalazi, ljudima kojima je okružen, također se dotaknuvši i manira koje su uvjetovane staležom tj. pripadnosti određenoj skupini s kojom se individua postovjećuje. Zaključila je da se možda nikada nije susretao s tako sofisticiranim izrazima zahvalnosti te da ga naravno sukladno tome nitko nije mogao niti naučiti odgovarajućoj reakciji.

 - Kako će recimo netko iz undergrounda prepoznati pravo Sunce, pravi izvor svjetlosti,  kad on misli da je reflektor sunce. Tako su mu rekli, tako su ga naučili. Radije mu pokloni Platona s onom pričom o pećini pa možda izađe iz svoje rupe i otkrije nešto novo: Sunce umjesto reflektora! Pravo svjetlo umjesto sjena. A i što ćeš s takvim koji to nema prirodno u sebi nego treba naučiti?

- Financijska konzultantica je rekla: Znaš kako mi kažemo u Francuskoj: Ne hrani svinje s džemom (Donner de la confiture aux cochons). To je značilo da stvari od značajne vrijednosti ne daješ onima koji ih neće razumjeti i znati cijeniti. Dakle, inačica onoj našoj: Ne bacaj bisere pred svinje.

Obzirom da sam zapela na ženskoj publici upitala sam dva muškarca za mišljenje. Potrudila sam se da budu iz različitih društvenih i profesionalnih kugova.

Pa krenimo od šefa za građevinske radove koji je zatražio da vidi sliku. Gledao je u sliku koju sam dokumentirala kao fotografiju na mobitelu i rekao: Koja seljačina! Ma gdje ćeš ti to seljačini dati!? Nego slušaj, daj Ti to lijepo meni pa da vidiš kako ću ja to lijepo metnuti u zlatni okvir … Ovdje bi nekako stala sa daljnjim opisom jer se cesto ponavlja rijec ‘Seljačina’ , a zatim i neke riječi koje bi se mogle nazvati prijetnjama poput ‘Ma nabijem ga!’ Komentar je dao i jedan diplomat u zrelijoj dobi: Je li Ti uzvratio nečim sličnim ili cvijećem za tvoj rođendan? I na kraju bih zaključila sve s komentarom nizozemske marketinške stručnjakinje iz divne obitelji koja je poput vage odvagala rukama, jedna je na kraju stajala više, a jedna niže: Nivoi. Različiti nivoi. Stvar je u nivoima. Nakon svih različitih perspektiva nisam pronasla nikakvu uvredu za svoju gestu. No, jako puno sam naučila o sebi, slika i osoba kojoj je namijenjena postali su nebitni. Postalo je bitno to kako sam ja u Nizozemskoj, zemlji ispod razine mora, plutajući na kući-brodu osvijestila Nivoe. 

Otvoreno srce, ljubaznost i zahvalnost je univerzalni  jezik. Neovisno o kulturološkim postavkama i glasovnoj komunikaciji govor srca je jezik koji svi govore i razumiju. Vratimo se na moju poruku koja nikad nije dostavljena. Neovisno o tome koliko je lijepa, ukoliko netko ne razumije našu poruku, ona je izgubljena.  Dakle, kako bismo izbjegli nesporazume, ukoliko vam netko uputi rečenicu na japanskom, a vama je taj jezik nepoznat, nemojte to ignorirati ili se kratko zahvaliti, zatražite da vam prevede i mogli bi se iznenaditi koliko vas to može transformirati. Zlatno pravilo je: tretiraj ljude na onaj način na koji i sam želiš biti tretiran. No, u svijetu diplomacije puno je važnije ono rjeđe i iznad cijene: Tretiraj ljude na način na koji bi oni željeli biti tretirani.