SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
 
STAGNACIJA
 
Proždiremo sami sebe
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 11.03.2018. - 19:47:28
KOLUMNA - Hrvatska pod hitno treba na reviziju vizije. Zapravo, već desetljećima hrvatski vlastodršci nemaju viziju za boljitak.

Svidjelo li se to nekome ili ne, godinama hranimo populističke oportuniste koji poput tumora metastaziraju javnim sektorom i uništavaju svaku mogućnost za oporavkom. Koristeći inercijski val od turizma nadaju se da će izgurati još dvije godine blagostanja i osigurati si pristojne plaće na mjestima koje su si rezervirali za mandata.

Perfidni političari itekako su svjesni opasnosti od novog recesijskog vala koji bi mogao više koštati Hrvatsku nego ostatak Europe koja je stegnula kaiš gladnim bezjacima u birokraciji ne bi li stimulirala oporavak u poduzetničkom sektoru. Zato danas i imamo frapantan podatak da Hrvati odlaze raditi u Češku, Slovačku, Mađarsku ili Poljsku.

Manjak od 200.000 ljudi i 150.000 radnih mjesta provalija su nad kojom se pijano njiše isisana Hrvatska. Imamo političare kojima ništa nije sveto i koji ne razmišljaju dalje od svog džepa. Crne prognoze da bi na kraju ove godine mogao uslijediti kraj turističke renesanse, a rezervacije apartmana u Zagrebu upozoravaju na pad kontinentalnog turizma, mogle bi dovesti do potpunog ekonomskog sloma države.

Zašto? Još uvijek povoljno javno zaduživanje i atraktivna kamata mogla bi se pretvoriti u golemu financijsku giljotinu kad se trendovi promijene i stane upumpavanje novotiskanih novčanica. Triježnjenje bi moglo biti bolno za sve. Za dvije godine novim političkim strujama neće ispadati kosturi iz ormara već čitava groblja fiktivne gospodarske politike. Strah od gubitka beneficija i sigurnih mjesta moći u političara odrazit će se na još veće iseljavanje iz Hrvatske. Jedinu mjeru koju će tada moći izmisliti jest ona koju uvijek i donose, porezi na ovo, ono i na sam zrak.

Ekonomski stručnjaci skeptični su pred oporavkom zemlje. Mjere crkavicom kojom bi trebalo izbaviti Hrvatsku od bijele kuge su priče za malu djecu. Uostalom, da bi se dogodio baby boom trebao bi svake godine jedan nogometni klub iz regije biti prvakom države. Kako stvari stoje, možda da se izmjenjuju Osijek, Cibalia te Marsonia (dekretom ju vratiti u prvu ligu).

Spori oporavak stanovništva, prema stručnjacima, trebalo bi riješiti naseljavanjem ispražnjenih regija. Nekad je carska Austrija naseljavala područja Vojne krajine ljudima iz Češke, Slovačke, Njemačke, Mađarske, bilo je tu Rusina, Rusa, Ukrajinaca. Je li sazrelo vrijeme da se učini isto? Koga bi naselili kad u Hrvatsku ni vrag ne navraća? Čini se da političarima to nije zanimljivo jer nema financijskog interesa za njih. Kad je neki političar išta učinio, a da nas to poslije nije skupo koštalo?

Hrvatskoj treba rast populacije i pad političkog idiotizma. Teško rješiv zadatak u onih koji bi krali i iz vlastitog džepa kad više ne bi bilo u trezoru. Ima li uopće u Hrvatskoj političara s petljom? Nema. U nas sve anemična razmažena djeca koja cvile nad zanokticom. Zamislite da ih tek sve suočite s drastičnim rezovima kojima bi se oslobodio čelični zagrljaj javnog sektora. Nema šanse. Hrvatskoj trebaju istinski domoljubi, a ne deklarativni skorojevići koji ne znaju što bi od obijesti.

Domoljubi koji ne uništavaju gospodarski, demografski, socijalno ovu zemlju. Možemo li do takve utopije kroz ovu distopiju? Nažalost, ekonomisti i dalje upozoravaju na političku entropiju; interes prije svega. Sve dok se ne urušimo. Nama ne trebaju ratovi, strah od izbjeglica, ksenofobija ili mržnja.
Proždiremo sami sebe, s tom činjenicom da je običan čovjek tek rep tog samojednog sistema, odavno probavljen, odavno izdan.