SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
PERSPEKTIVE
 
Rast BDP-a od 3,9% znači i zadovoljstvo i oprez
Autor/izvor: Velimir Šonje, Arhivanalitika
Datum objave: 03.06.2019. - 21:29:52
KOMENTAR - Već je dulje vrijeme jasno da se osobna potrošnja oporavlja i preuzima ulogu glavne poluge u generiranju gospodarskog rasta.

topa rasta osobne potrošnje od 4,4% sama je stvorila oko 2,5 postotna boda od 3,9%, koliko iznosi stopa promjene BDP-a u prvom tromjesečju 2019. u odnosu na prvo tromjesečje 2018. godine.

Spomenuti rast je brži od rasta realnih plaća. Njihov tempo oscilira oko 3% na godinu. To znači da višak iznad 3% treba pripisati opuštanju i optimizmu potrošača koji više ne prezaju od novog zaduživanja radi financiranja potrošnje. To nije nužno loše, s obzirom da su se građani od 2009. do 2016. značajno razdužili i povećali vrijednost imovina (kao sektor). Međutim, to poziva na oprez pri tumačenju kvalitete i održivosti rasta.

Drugi ključan faktor stvaranja rasta su investicije. Približno kao i aktivnost u građevinarstvu, bruto investicije su rasle po izvanredno visokoj stopi od 11,5%. Strukturu ovog podatka ne znamo, ali slutimo da brojku nisu povukle privatne, već javne investicije u sprezi s povećanim korištenjem EU fondova. Pelješki most je vidljiva manifestacija, no ima toga još na svim razinama vlasti.

Kao i kod osobne potrošnje, tumačenje je ambivalentno. S jedne strane veseli značajan oporavak investicija. S druge strane, množe se pitanja:

postoji li korelacija između građevinskog booma i napuhavanja cijena nekretnina;

kakva je kvaliteta i dugoročna održivost investicijskog rasta zasnovanog na javnim projektima?

Iskustvo s napuhavanjem građevinarstva, cijena nekretnina i s ulogom javnog sektora u pokretanju investicijskog booma prije krize 2008./09., dovoljno su traumatična da je danas opravdano puhati i na hladno.

S druge strane, ovaj investicijski boom za razliku od prethodnog ne zasniva se na skupom zaduživanju, nego na dobrim dijelom poklonjenom novcu. Kontrola nad sredstvima iz EU fondova značajno umanjuje mogućnost korupcije i političkih marifetluka. S treće pak strane, ne postoji zemlja koja se razvila samo na EU fondovima. U konačnici i u dugom roku, privatne investicije vode igru.

Već dulje vremena znamo da će se priljev sredstava iz EU fondova ubrzati. Ako smo iz budžetskog razdoblja 2014.-2020. ugovorili oko 70% iznosa sredstava ili oko 7 milijardi eura, a do kraja prošle godine povukli oko 2 milijarde, jasno je da do 2023. treba priteći minimalno 5 milijardi eura ili 10% BDP-a čak i kada bi ugovaranje stalo (a neće, ići će dalje, prema 90% i više, što znači još oko 3 milijarde ili 6% BDP-a). Prema tome, događa se očekivano, samo u sprezi s otpuštenim kočnicama potrošnje u početku razdoblja intenzivnijeg povlačenja sredstava privremeno proizvodi ovaj učinak koji je registriran u vrlo dobroj brojci rasta za prvi kvartal.

U kontekstu sada već očitog ekonomskog usporavanja u EU, ova dva amortizera (osobna potrošnja i investicije tj. EU fondovi) prvi put u novijoj povijesti otvaraju prostor za amortizaciju nekog kriznog udara koji bi eventualno mogao doći izvana. No, ne treba se zavaravati; ako Europa nastavi usporavati, i nama će se dogoditi oseka: manja potražnja za izvozom roba i usluga te prelijevanje na sentiment potrošača neće se moći izbjeći. Ipak, djelovanje potrošnje i investicija kontra ekonomskog ciklusa moći će ublažiti  taj učinak.

Stoga rast za 3,9% (i 1,8% u odnosu na zadnji kvartal 2018.) znači i zadovoljstvo i oprez. Razvojne pobjede u dugom roku odnose ona društva koja urede svoje institucije i pronađu mehanizme za rast znanja i produktivnosti. Društva koja se prepuštaju kratkoročnim euforijama i histerijama, kao i ona koja zanemaruju temelje svoje produktivnosti, a to je ljudsko znanje, a ne potrošnja (ona dolazi kao posljedica) – takva društva stradaju.

Barem nitko neće moći reći da nismo imali i ovu priliku.

http://arhivanalitika.hr/blog/kako-tumaciti-nevjerojatnih-39/