SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
 
POLITIKA I PREBJEZI
 
Slučaj Milanke Opačić: Imaju li političari obraz?
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 09.12.2018. - 20:20:10
KOLUMNA - Ima li političar obraz? Štite li političari volju građana? Nedavni prelazak Milanke Opačić u Bandićev klub ukazuje na sve nedostatke demokracije u koju prisežemo. 

Fotelje se brane krvlju, cirkusom, prebjezima i degutantnim koaliranjima. Nedavno glasanje Opačić za Zakon o udomiteljstvu samo je potvrda davne činjenice da političari nemaju dignitet već otvorenu lisnicu za suradnju. Iako je Opačić žustro replicirala o kupovini i preprodaji političkog stava, te o 20.000 preferencijalnih glasova, svojim odlaskom Bandiću potvrdila je koliko joj je plaća i zastupnička privilegija bitna. Jer, budimo realni, 20.000 glasova dobila je kao članica SDP-a s jasnim političkim stavom kojim je te glasove obezvrijedila. 

Politička odluka Milanke Opačić uvod je u oproštaj od političke karijere. Osim, ako se ne dogodi čudo u SDP-u pa Milanka opet zaigra u prvoj postavi stranke koja se raspala kao krpena lopta. 

Ovako, ako puca na saborsko mjesto kroz Bandićev stožer, a koji obično dobiva 1-3 zastupnička mandata, teško da će ikada više ući u Sabor. 

Čini se da svi jednom moramo otplesati posljednji ples, a Opačić ga je odlučila sačuvati za Bandića koji se izgubio između svjetlucavog Centra i tromboznog rotora koji će dvije godine stvarati kaos u Zagrebu. Ovakvi prelasci i zastupnička trgovina otvaraju glasački lijevak prema Pernaru i Bunjcu. 

Otvore li se vrata većem broju ovakvih političkih analfabeta i cirkusanata kojima je performans za govornicom bitniji od suvisle političke ideje, možemo se pozdraviti s klasičnom demokracijom. Nedavno sam javno komentirao da je uz ovakve zastupnike bolje Sabor pretvoriti ponovno u kazalište nego ga prepustiti cirkusu. 

Nije tu kriva samo Milanka Opačić. Krivci su svi oportunistički prebjezi koji uvlače depresiju, nevjericu i rezignaciju u birača. Birač, onaj koji misli svojom glavom, ne želi dati povjerenje prebjezima i labilnim političkim strukturama. Kako je pomalo zavladao populizam, navlakuša joint političara  bit će toliko snažna da će ljudi, iz pukog revolta, cirkusu podariti klaunove. 

Kad već tonemo, barem da tonemo u zabavi i smijehu. Iako su predstave koje drži Pernar već odavno dosadne i zabavne tek kojem pubertetliji kojem dotični može imponirati. Dok se Opačić nada preferencijalnim glasovima bez jasnog političkog stava, stranačke nedefiniranosti pa i orijentacije, dokle god pristaje na hijerarhijsku manipulaciju, može slobodno zaboraviti na Sabor. Izdani birači, posebice lijeve orijentacije, ne praštaju tako lako koaliranje s desnim centrom. Osjećaju se izdanima i prevarenima. Opačić će morati dobro razmisliti kako povratiti narušeno povjerenje i izgubljen kredibilitet.

U suprotnom, morat će tražiti po prvi puta posao u realnom sektoru i konačno zarađivati plaću. Nadamo se da politička erozija neće zahvatiti sve stranke, jer bi urušavanje demokratskog privida mogao dovesti do žutih prsluka u Hrvatskoj. Kome to treba i tko naginje kaosu? 

Ajde, Milanku Opačić barem nikada nije iznosila saborska straža. Cirkusantski likovi mogli bi, nažalost, iskoristiti građansku političku nepismenost i neinformiranost. Baš poput onog lika u publicističkoj knjizi koji psuje i viče na svoje suradnike da su neradnici i neznalice iako on ništa, zapravo, ne radi. Na kraju dogura do upravljačkog mjesta.

E, takvi smo mi; primijetimo najglasnije, a one tihe radnike bacamo na smetlište povijesti. Tako se zakoni izglasavaju, prelaze političari preko saborskih plotova, a građani zbunjeni. Srećom, još nisu i poludjeli. Normalan, već odavno, nitko nije.