DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
 
KINESKA NOVA GODINA
 
Stigla kineska nova godina: Pas će donijeti sreću svakom tko je dobar i darežljiv
Autor/izvor: Antonija Putić
Datum objave: 16.02.2018. - 22:58:00
Zadnja izmjena: 16.02.2018. - 23:00:15
ZAGREB - Na sam spomen proslave Nove godine u Kini svaki će pravi Kinez vjerojatno prvo pomisliti na hranu.

Hrana je i inače neizbježna tema svih razgovora u Kini, za punim se stolom sklapaju svi važni dogovori, a o popularnosti njihove kuhinje i izvan Kine svjedoče i mnogobrojni restorani diljem svijeta koji nude kineske specijalitete.

Čak i ako niste ljubitelj njihove hrane, vjerojatno ste barem jednom otišli probati Pekinšku patku ili ljuto-slatki umak s piletinom. Baš poput hrane, i proslava Kineske nove godine sve je popularnija i izvan Kine. Ove će godine taj važan dan tako proslaviti u čak 129 zemalja i 400 gradova diljem svijeta. Slavi se i u Zagrebu. Program koji je uvelo Ministarstvo kulture Kine održava se pod nazivom "Sretna Kineska nova godina". Cilj projekta je uključivanje međunarodne publike u proslavu nove godine i upoznavanje s kineskom kulturom. A ako ste ikad poželjeli naučiti više o povijesti i tradiciji Kine, onda su praznici najbolje vrijeme za to. Za blagdanskim stolom okupljaju se sve generacije, prepričavaju se obiteljske priče, slavi se duga povijest Kine.

Proljetni festival, kako se još naziva Kineska nova godina, uvijek pada na neki drugi datum, kao kod nas Uskrs, a točan datum ovisi o nizu faktora. Primjerice, određuje se prema lunarnom kalendaru. Kinezi su napravili svoj kalendar za vrijeme dinastije Shang u 14. stoljeću prije Krista. Taj je kalendar izrađen po lunarnom ciklusu koji ima 12 mjeseci. Svake druge ili treće godine ima i 13. mjesec. Godina ima između 353 i 355 dana, a prijestupna 383 i 385 dana. Zbrajanje, oduzimanje, razne kombinacije – dovode nas do datuma. Iako sustav možda izgleda komplicirano, Kinezi kažu da je jednostavan i lagan. Meni nije. Kinezi su i inače odlični matematičari, a na podužu listu onoga što su izmisli/otkrili spada i starinska brojalica kakvu su do dolaska kalkulatora koristili svi u nižim razredima i kod nas.

Proljetnim festivalom u Kini obilježava se dolazak Nove godine koji označava dolazak novoga ciklusa u životu ljudi i prirode. Tradicija kaže da je to prilika da se sve loše ostavi u godini na izmaku. Kineskom novom godinom ujedno se obilježava kraj zime i dolazak proljeća, iako će u mnogim krajevima Kine proljeće zapravo stići tek koji mjesec kasnije. Sjever Kine ima i sad iznimno niske temperature, a snijeg je iznenadio i Šangaj koji rijetko ima priliku uživati u pravim zimskim radostima. Na sjeveru Kine uvijek je hladno, siječanj je uvijek najhladniji mjesec u godini, a ove je godine temperature pala na nevjerojatno hladnih -40. Najhladnije je bilo u mjestu Huzhong District − Daxing'anling gdje je temperatura bila nevjerojatnih -50 nekoliko dana u siječnju. A prema datumima – proljeće stiže s Novom godinom 16. veljače. Stiže godina žutog zemljanog psa. Da, Kina svoje godine naziva po životinjama, što je također jedna davna tradicija.

Isto tako, ljudima se pripisuju osobine znaka u čijoj su godini rođeni. Kineski zodijački kalendar poznaje dvanaest znakova koji se određuju po godini rođenja, a ne po datumu. U kineskom horoskopu svaka se godina povezuje s jednom određenom životinjom i njoj pripadajućim značajkama koje se razlikuju od životinje do životinje. Ovaj horoskop tradicija je u Kini i na Tajvanu, ali i u velikom broju drugih zemalja na istoku Azije. Za detaljnije objašnjenje uistinu kompliciranoga sustava imenovanja godina potrebno je ispisati jedan manji priručnik sa svim detaljima, pravilima i iznimkama. Nisam sigurna razumije li itko od stranaca kako zapravo godine u Kini funkcioniraju i kako se broje. Dobra strana svega je da se lunarni kalendar koristi isključivo za određivanje datuma dolaska Kineske nove godine i tek nekolicine blagdana. Sve ostalo računa se kao i u ostatku svijeta.

S horoskopom je također drukčija situacija. Postoji nekoliko zajedničkih dodirnih točaka između kineskoga i zapadnjačkoga horoskopa − i jedan i drugi imaju dvanaest znakova, većinu znakova nazivamo prema životinjama, oba horoskopa pripisuju utjecaj znaka, odnosno ciklusa na osobnosti rođenih u određenom znaku. Glavne su razlike u tome što je kineski horoskop u osnovi podijeljen na godine, a ne na mjesece. To ujedno olakšava i računanje starosti kod ljudi jer se točno zna koja godina pripada kojem znaku. Osim kad to pravilo ne vrijedi. Naime, ono što je iznimno važno jest i kada točno u kojoj godini počinje koji znak jer za razliku od nas kojima je 1. siječnja početak nove godine, u Kini se taj datum svake godine mijenja.

Naravno, tu su opet neke kineske matematičke zagonetke i opet dodatno preračunavanje po drugom kalendaru. Sve u svemu, svi koji se rode do 4. 2. 2018. bit će rođeni u znaku vatrenog pijetla. Oni koji se rode nakon tog datuma – pripadaju znaku žutog (smeđeg) zemljanog psa. Nova se godina slavi 16. 2. 2018. i koliko god vam se sve to možda činilo nevažno – u Kini ima veliki značaj.

U Kini je uistinu vrlo važno u kojoj si godini rođen. Kada je prolazila godina zmaja, mnoge su majke na sve načine pokušavale što prije roditi jer je znak zmaja dobar znak. Simbolizira snagu. Koza nije toliko popularna. Djeca se često planiraju jer je horoskop jako važan i mnogi vjeruju da ovisno o znaku ovisi i u kakvog će čovjeka dijete izrasti. A ako se već može birati, bolje da je zmaj nego koza, majmun ili pile. Kina je u 2016. ukinula politiku jednog djeteta i danas se mnogi roditelji odlučuju i za drugo dijete. U 2017. u Kini se rodilo 17,23 milijuna djece, a 51 % od tog broja je drugo dijete u obitelji. U 2016. godini rodilo se 18,5 milijuna malih Kineza. To je najveći broj od 2000. godine. Kina, kojoj danas nedostaje mladih ljudi, a u budućnosti će to biti još veći problem, potiče parove da imaju drugo dijete. No, parovi navode kako su razlozi zbog kojih ostaju pri samo jednom djetetu uglavnom financijske prirode.

Brine ih i skrb o drugom djetetu, kao i problem s karijerom. Mnogo razloga za ostanak pri jednom djetetu. Svemu treba nadodati i činjenicu da se djeca u Kini uglavnom odgajaju kao da su mali Bude te da s njima uistinu imaju posla svi članovi obitelji. A ako vam se još dijete rodi pod nekim nepovoljnim horoskopskim znakom – brigama nikad kraja. Nije točno poznato kako su Kinezi došli do svojeg horoskopa, ali vjerovanje se održalo do današnjih dana. Prema jednoj legendi, horoskop se temelji na mitu u kojem je Buda na Novu godinu pozvao sve životinje u goste. Naravno, nisu mu se svi odazvali. U goste mu je stiglo samo 12 životinja pa je, kako bi im zahvalio, naredio da svaka sljedeća godina od toga dana nosi ime gostujuće životinje. Navodno je na to druženje prvi stigao štakor pa zbog toga ciklus i počinje s njim. Redoslijed ide prema rasporedu dolaska životinja na druženje kod Bude − štakor, bik, tigar, zec, zmaj, zmija, konj, koza, majmun, pijetao, pas i svinja.Druga je legenda posve drukčija i pravo je čudo da su se obje jednako očuvale u kineskoj povijesti. Ona kaže da su se životinje borile za prvenstvo u ciklusu godina te da se zbog toga organiziralo natjecanje u prelasku preko rijeke.

Redoslijed kojim su životinje prešle rijeku odredio je i redoslijed u horoskopu. Tu su bile i životinje koje nisu prešle rijeku, a jedna od njih je i mačka. Mačka se navodno bojala, a isto je osjećao i bik. Mačke se i danas boje vode pa ovo zapravo i nije nelogično objašnjenje zašto mačke nigdje nema. Navodno je štakor predložio da se on i mačka popnu biku na leđa − on će njih prenijeti preko vode, a oni će njega navoditi putem jer je bik slabije vidio. Krenuli su tako preko vode, no potom je štakor gurnuo mačku u vodu, a kada su došli do obale, odskočio je s leđa bika i na cilj stigao prvi.

Drugi znak u horoskopu je uistinu bik, a za njim redom idu svi ostali. Mačka je navodno stigla prekasno da bi uopće ušla na listu te se zbog toga zavjetovala na vječno neprijateljstvo sa štakorom. Ima još nekoliko legendi vezanih uz godine, a sve su varijacije na temu. Kako god i kojoj god godini pripadali – neka je sa srećom. A to će vam poželjeti i Kinezi. U vrijeme blagdana čestita se na sve strane – najviše putem mobitela i aplikacije WeChat. Tradicionalno se uz čestitanje poklanja i novac u crvenim kuvertama. Iznos ne mora biti velik, a zahvaljujući čudima društvenih mreža, novac se sve više šalje i preko njih. Svake godine broj poslanih digitalnih kuverti raste, a mjeri se u milijardama. U 2016. poslano je više od 32 milijarde kuverti.

Moja kineska WeChat društvena mreža spremna je za primanje darova. No, darove primam i na Facebook profilu Antonija Putic. Može i osobno, no u tom slučaju obavezno moram nekoliko puta odbiti poklon, vi morate navaljivati da ga uzmem pa ja opet odbijam, vi silite... I tako to ide neko vrijeme. Na kraju u kineskom duhu pristanem uzeti kuvertu s novcem, ali i vama dajem jednu kuvertu.

Svi si međusobno zahvalimo, a onda sve ispočetka s novom kuvertom koju dajemo. Stariji članovi obitelji obično daju kuverte unucima, ali nešto starija djeca daju i svojim djedovima i bakama. Učitelji će dobiti kuverte od svojih učenika, zaposlenici na poslu će dobiti godišnji bonus od svojih firmi ako su poslovale dobro. Poželjno je tih dana dati mali bonus svima koji vam tijekom godine pomažu – portirima, čistačicama, svima redom.

Na kraju smo Kineske godine purpurnog vatrenog pijetla. U Kini je drugo ime za pijetla još i Feniks, a to označava iznimno snažnu, borbenu osobnost ljudi koji su rođeni u godini pijetla. Pijetao je uvijek fleksibilan, brzinski donosi odluke, snalažljiv je u svakoj situaciji – rođen spreman. Godina na izdisaju uvelike je bila obilježena novcem – bez obzira na to jeste li ga imali ili ne – sve se vrtilo oko novca. Istih novčanih problema imale su i države, ne samo pojedinci, iako se to teško odnosi na jednu od najbogatijih zemalja svijeta – Kinu. Godina pred nama je godina žutog zemljanog psa, a to je po kineskom horoskopu dobar znak. Pas donosi sreću i bit će darežljiv prema svakom tko je dobar, pomaže drugima, odiše mirom, harmonijom i pozitivnom energijom. Također, bit će velikodušan prema ljudima koji se znaju suočiti s poteškoćama, može im se vjerovati i zaslužuju poštovanje. Za svijet je važno postići dijalog i solidarnost s problemima ljudi diljem planete. Godina je dobra i za one koji planiraju donijeti važne odluke vezane uz zdravlje – kao prestanak pušenja. Negativna strana godine je da ćemo svi imati razdoblja usamljenosti i prolazne melankolije.

Diljem Kine ovih se dana mogu vidjeti ukrasi s psom u svim mogućim oblicima i veličinama, ali mnogo manje nego kad se radi o godini majmuna ili konja koji su svakako među omiljenim znakovima. Prvo pitanje koje meni prijatelji postavljaju kad spomenem psa je – jedu li u Kini pse? Na žalost – jedu. Lychee and Dog Meat Festival je tradicionalni festival koji se održava na jugu Kine. Lychee je slatko voće koje mnoge obitelji imaju u svojim dvorištima, raste na drvetu poput šljive. Samo su okus i tekstura drukčiji. Kora je tvrda, meso vodenasto i prozirno, u sredini je velika okrugla koštica.

Mnogi Kinezi koristit će dugi nokat na malom prstu da ga otvore. Također, dugi nokat još je jedna od tradicija koje su se održale u Kini. Danas duži nokat na malom prstu uglavnom imaju muškarci, a nekad su ga puštale žene. Mali prst su tad ukrašavale i prigodnim nakitom koji je u pradavna vremena simbolizirao činjenicu da žena dolazi iz imućne kuće te da ne radi u polju. Od Lychee se radi popularno vino, koje meni nije baš najdraže, ali popije se. Lychee se danas stavlja i u mnogobrojne koktele, od njega se pripremaju jela, može se kupiti diljem svijeta konzerviran, a ja sam ga u Hrvatskoj pronašla i u jednom velikom supermarketu (Kaufland) koji i inače ima dobar izbor egzotičnog voća. Na sreću, ne prodaju pse. Niti se psi u Hrvatskoj jedu.

Prije nego što svi ljubitelji životinja krenu slati peticiju za zabranu jedenja pasa u Kini, valja napomenuti kako su se psi jeli donedavno i u Europi. Posebice u planinama. Pseće meso jede se u Švicarskoj, a u pradavna vremena vjerovalo se čak da jedenje psećeg mesa pomaže kod reume. Konzumacija psećeg mesa nije ilegalna u Švicarskoj, a najviše se jede oko Božića. Poljaci od pasa rade posebnu mast za koju vjeruju da pomaže kod bolova u zglobovima i tijelu. Pseće meso jede se i u velikom broju azijskih zemalja, ali da, Kina vjerojatno konzumira najviše psećeg mesa. Tradicija seže daleko u prošlost, no danas se u Kini jede sve manje pasa. Mlade generacije na pse sve više gledaju kao na ljubimce, starijim ljudima jedino društvo često su upravo psi, a u skladu s tim sve se više gubi interes za psećim mesom.

Pas nije tradicionalno jelo za proslavu Kineske nove godine, većina mojih prijatelja ga ne bi jela, a ja bih radije da me pas ugrize nego da ga pojedem. No, meso je na stolovima itekako prisutno. Biti vegetarijanac u Kini je misija poput puta na Mjesec, a jednako je teško i objasniti zašto u vrijeme izobilja vi odbijate jesti meso. Starije generacije pamte vremena kada se preživljavalo na zdjelici riže i pomalo im je neshvatljivo da danas netko namjerno bira jesti samo povrće.

No, jednom kad vaši domaćini prihvate vašu odluku, očekujte da će vas i s povrćem ugostiti kao da ste kineski car. Blagdanski stol u Kini je pravi primjer spoja tradicije i moderne Kine te se danas na njemu nalazi sve što možete zamisliti, jede se preko svake mjere i nepristojno je odbiti hranu. Proslavu obilježavaju mnogobrojni tradicionalni obredi sačuvani iz pradavnih vremena, a sama priprema i proslava počinje gotovo dva tjedna prije samog dolaska Nove godine. Prije svečanog ručka domaćice će danima čistiti kuću, sve će se ukrašavati lampionima i prigodnim natpisima.

Tradicija se uvelike razlikuje od pokrajine do pokrajine, no neke su karakteristike posvuda jednake i nisu se mijenjale tisućama godina. Hrana na blagdanskom stolu ima uvijek i neko simboličko značenje, a stol koji nema određene namirnice – može donijeti i lošu sreću u narednoj godini. A to nitko ne želi. Geografski, klimatski i vjerski uvjeti uvelike se razlikuju diljem Kine, pa tako i sezonska ponuda hrane. U pradavna vremena nije bilo dostave, na stolu se nudilo ono što se tad imalo, danas se ima apsolutno sve. U cijeloj Kini uvijek se jedu jabuke za blagdane, koje se i poklanjaju za vrijeme naših božićnih blagdana u prigodnim pakiranjima. Diljem Kine jede se i riba. Običaj je da se riba nikad ne pojede cijela. U Kini riba simbolizira bogatstvo i izobilje, tako da riba nepojedena do kraja znači da će i u novoj godini uvijek biti dovoljno hrane. Pa i viška.

Na novogodišnjem meniju će se posvuda naći obavezno i glavna namirnica Azije − riža. Riža je dio svakog obroka i servira se uvijek i uz apsolutno sve. Obrok bez riže nije obrok. Uvijek se poslužuje obična, kuhana riža bez ikakvih začina. A onda ovisno o tome što volite odabirete za prilog koji zapravo pojedete prije jer se riža čuva za kraj obroka ili se jede tek kao dodatak. Za blagdane riža simbolizira i blagostanje pa ju svi nude i više nego za vrijeme regularnih obroka te ako niste ljubitelj riže, ovo bi vam moglo biti jedno dugo i teško razdoblje u Kini s obzirom na to da blagdani traju desetak dana. Mnogi će za blagdane jesti i nacionalni specijalitet – patku. Posebice su popularni pačji jezici, a rado se jedu i vratovi, noge – drape. Pripreme su razne, o pokrajini ovise i prilozi, ali patka je uvijek delicija bez premca na svakom blagdanskom stolu. Naravno, na svakom stolu će se naći i obavezne nudle, pa zatim cijeli niz jela pripremljen na pari, kao i razne juhe – od morskih trava pa sve do najraznovrsnijih gljiva. Za mnoga jela ne postoji točan prijevod na naš jezik i teško je točno objasniti što je što i od čega je i kako pripremljeno. Prijevodi na engleski jezik često su nezgrapni i teško razumljivi. Moje omiljeno jelo zove se Niangao − 年糕.

Postoji još nekoliko verzija imena na engleskom, a na hrvatskom ga nema pa recimo onda da je to kobasica od riže. I dok možda izgleda kao kobasica, Nian Gao (Niangao) je zapravo tradicionalni novogodišnji kolač. Prema nekim prijevodima, riječ je o novogodišnjoj torti. Bez obzira na to kako ga zvali, neophodno je da se tijekom blagdana nalazi na svim stolovima. Izgovor riječi Nian Gao zvuči kao "viša-veća-bolja godina". Nian Gao se prvo koristio kao žrtvena hrana u ritualnim svečanostima, a početak pripreme kolača kakvog poznajemo danas stariji je od 1000 godina. Početkom dinastije Liao (907. − 1125.) ljudi u Pekingu započeli su običaj jedenja novogodišnjeg kolača na prvi dan prvoga mjeseca u lunarnoj godini.Tijekom dinastija Ming (1368. – 1644.) i Qing (1644. – 1911.), Nian Gao je već postao uobičajena delicija koja se konzumira tijekom cijele zime, posebice za vrijeme blagdana. Uz Nian Gao vežu se i mnogobrojne legende, a samo ime navodno nosi po zmaju Nianu koji je jednom godišnje, uvijek oko Nove godine, dolazio u sela i plašio sve ljude.

Jedan je starac tad otkrio da se Nian boji glasnih zvukova, otuda i mnogo pucanja petardama u vrijeme blagdana. A bojao se i crvene boje pa otuda i crvena boja koja se posvuda viđa za Novu godinu. Kad se sve zbroji, taj strašni zmaj Nian i nije tako strašan i neustrašiv. Ali da se ne bi dogodilo kakvo zlo s njim – jer nikad se ne zna, treba se pridržavati tradicije i za blagdane pucati, kuću okititi crvenim bojama, a i osobno obući nešto crveno. Mnogi će Kinezi u proslavu uvrstiti i glavni TV događaj u sezoni, Gala program u kojem sudjeluju najveće zvijezde Kine.

Red pjesme, red pošalica uglavnom je zabavan starijim generacijama, ali i nama strancima, posebice kad pokušavate shvatiti kineski smisao za humor. Biti pozvan u kuću na proslavu Kineske nove godine iznimna je čast i prava privilegija, posebice ako ste stranac i niste rodbinski povezani s domaćinima. No, onoga trena kad uđete u kuću, kao da ste postali dio obitelji. Kinezi su beskrajno ljubazni domaćini, nutkat će vas svim mogućim jelima, točit će vam razna pića i učiniti sve da se osjećate kao kod svoje kuće. A u Novoj godini će vam poželjeti isto što si žele i ljudi diljem svijeta – zdravlje, sreću i malo više novca. Sretna vam Kineska nova godina!! Svako dobro!!

ANTONIJA PUTIĆ

Producentica i komunikologinja Antonija Putić provela je u Aziji gotovo tri godine. Očarana dalekoistočnom kulturom i načinom življenja, piše o svojim doživljajima i neobičnim mjestima koja je posjetila, okusima koje je isprobala i receptima koje je na Dalekom istoku prikupila te pripremila. Završetkom Akademije dramske umjetnosti te studija komunikologije u Zagrebu krenula je na putovanja, zbog posla, znatiželje, umjetničkog duha. Proputovala je, kako sama ističe, više zemalja nego što je planirala, a sada o njima rado piše i govori. Uz objave u tiskanim izdanjima ili pak portalima, Antonija vodi svoju Facebook stranicu na kojoj možete saznati mnogobrojne zanimljivosti o nepojmljivom životu Kine, njihovim običajima, ali i znamenitostima Azije.