SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ŠIRENJE
 
Strateška ekspanzija: Kina kupila luke na jugu, ali i zapadu i sjeveru Europe
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 04.12.2017. - 20:26:55
KOLUMNA - Namjerava li Kina postati mediteranska i pomorska europska država? Prije nekoliko godina takvo bi se pitanje moglo činiti pomalo čudnim. 

Međutim, niz nedavnih događaja - otvaranje vojne baze u afričkom Džibutiju, zajedničke pomorske vježbe s Rusijom ljetos te sve češće akvizicije europskih luka i terminala ukazuju na to da tema zaslužuje pozornost.Ti događaji, na prvi pogled, nisu uzajamno povezani. Prema službenim izjavama, baza u Džibutiju otvorena je u svrhu zaštite kineskih ulaganja na istočnoj obali Afrike te provedbe mirotvornih i protu-piratskih operacija. Pomorske vojne vježbe s Rusijom se pak održavaju od 2005. godine i svijet se na njih naviknuo dok je kupovina luka samo dio ekonomskog projekta Pojas i put.

Ipak, ako prema staroj kineskoj uzrečici „opipamo čitavog slona“, u oba se slučaja može naslutiti pomorski i mediteranski pravac. Kina ima složenu morsku povijest. S jedne strane, znamo za legendarnog Xu Fua, koji je u 3. stoljeću prije Krista po nalogu cara Qin Shi Huanga sa pedesetak brodova otplovio u potragu za eliksirom mladosti. Tu je i ništa manje legendaran Zhang He, čija je flota divovskih brodova u 15. stoljeću stigla do Afrike i Arapskog poluotoka. S druge strane, kao zemlja sa ogromnom obalom, Kina nikada nije mogla (nije htjela) postati prava pomorska zemlja i iskoristiti tu prednost onako kako su to činile zemlje Europe, Japana i SAD. No, "Stoljeće poniženja“, koje kineske političke elite još uvijek drže za valjano opravdanje moralne ispravnosti državnog razvoja, jasno je pokazalo važnost mora i morske nadmoći.

Tema pomorske zaostalosti iz očiglednih je razloga pratila Kinu tijekom čitavog XX. st. – Tajvan je samo jedan u nizu primjera neučinkovitosti Kine na moru. Suvremena Kina je bez ikakve sumnje ozbiljno odlučila nadoknaditi propušteno..

Dolaskom Xi Jinpinga, Peking je agresivno krenuo u jačanje pomorskog vojnog kapaciteta kroz teritorijalnu „ekspanziju“ odnosno izgradnju otoka u Južnom kineskom moru, izgradnju vojnih baza i ulaganje u razvoj komercijalnog, znanstvenog i vojnog pomorstva.  Obrambeni pristup "A2/AD" (anti-access/area denial), više ne zadovoljava Peking koji se fokusirao na širenje fizičke prisutnosti van teritorijalnih obala Kina. To nas ne treba čuditi: zemlja koja ima iskoristiv pristup moru i globalne aspiracije mora stvarati snažan ekonomski i/ili vojni pomorski kapacitet. 

Uspostava vojnih baza i akvizicija luka i lučkih terminala je logični dio izgradnje tog kapaciteta.Kao (zasad) konačno odredište projekta Pojas i put, Europa je geografski vrlo povoljna i raznovrsna zbog mogućnosti kreiranja makro- i mikro-pravaca—kopnom i morem iz Azije te kopnom, morem, rijekama i kanalima unutar Europe. Stoga je u svjetlu nove paradigme Europa za Kinu kako kopnena, tako i pomorska cjelina. Širenje na Mediteranu Kina (točnije COSCO) je počela s kupovinom grčke Luke Pirej, o čemu smo dosta pisali na stranicama SEEbiza. Kad se uspostavi kontinentalni pravac između Grčke i Mađarske, Pirej će biti osnovno uporište za istočni Mediteran te južnu polovicu Istočne i Jugoistočne Europe.

S druge strane, pomorski div COSCO kupio je za 203 milijuna eura 51% udjela u terminalu Noatum španjolske luke Valencija. Prema navodima Financial Timesa, kompanija China Merchant Group je prošle godine investitirala u terminal luke Klaipeda u Litvi. Ove godine, taj isti COSCO u cjelovitosti je kupio terminal APM u luci Zeebrugge, Belgija. Osim toga, nastavlja Financial Times, Kina je u pregovorima s norveškim Kirkenesom na Barentsovom moru te s dvije islandske luke.

Dovoljan je jedan pogled na kartu da slika postane vrlo jasna: preko Valencije i Grčke Kina pokriva čitav Mediteran i jug Europe. Klaipeda na sjeveru je luka koja obrađuje arktičke rute – novi strateški pravac u gospodarskoj ekspanziji Kine, o kojemu također možete pročitati na stranicama ovog portala. Belgijski se pak Zeebrugge nalazi u samom prometnom čvorištu europskog zapada, između Velike Britanije i Nizozemske. U ovoj mreži, sve su luke komplementarne dok željeznički pravci i cestovna infrastruktura pojačavaju kinesku prisutnost i sigurnost njihova ulaganja. Velike nove akvizicije znače porast transporta Suezom, Crvenim morem i Bab-el-Mandebom pa je stvaranje vojne baze u Džibutiju pravodoban i dalekovidan poduhvat.

Luke u vlasništvu Kine teoretski se mogu koristiti i za razmještanje ili transport vojne tehnike — pogotovo uz Džibuti — što zabrinjava strateške analitičare u Bruxellesu. Takvo što je vrlo realno iako je teško da će se dogoditi u skorom vremenu. Barem ne dok većina zemalja EU ne počne gajiti političke simpatije prema Pekingu. No, budući da će Kina biti sve jača pomorska sila, kineske vojne vježbe na Mediteranu i Sjeveru Europe vjerojatno će biti sve učestalije.

Za kraj valja konstatirati činjenicu da Hrvatske, odnosno hrvatskog Jadrana više nikad ne može biti na velikoj ekonomskoj i strateškoj karti Kine. Sve opcije su propuštene; Hrvatska se može isključivo nadati da će neke od njenih velikih luka igrati sporednu, ulogu mikro-regionalnog „support-a“ u slučaju prekapacitiranosti osnovnih luka ili za neke specifične grupe proizvoda.