SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
NERAZUMNO
 
Tandem Divjak-Vrdoljak predlaže eroziju stručnosti
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 01.10.2018. - 19:25:36
KOLUMNA - Plan ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak da izbaci iz strukovnih škola povijest, geografiju i biologiju nije dalekovidan. 

Koliko god ministrica to pakirala u skrb o djeci i njihovom budućem zapošljavanju, koristeći lijepi izraz „dualno obrazovanje“. 

Tehnološki višak – profesori koji će ostati bez sati, a time i bez posla, prema riječima ministrice, trebali bi se prekvalificirati i po principu cjeloživotnog učenja adaptirati novim uvjetima. I ona, tvrdi ministrica, svaki dan pomno uči i usavršava se ne bi li bila bolja.

Ideja je, rekosmo, kratkovidna i loša.

Cjeloživotno obrazovanje je potreba bilo kojeg zanimanja, osim možda porno glume. Gdje god se pojavljuju nove metode i tehnologije, novi alati i teorije, potrebno je učenje kako bi se isto naučilo, usvojilo i prakticiralo. To je neprekidan proces.

Od profesora i učitelja se i bez ministričine poruke očekuje da stalno budu upoznati sa novim spoznajama iz područja kojim se bave. U akademskoj sferi to je znanstveni rad i stalan doprinos ukupnoj spoznaji unutar nekog polja. U pedagoškoj, školskoj sferi to je edukativni i pedagoški razvoj. Da malo iskrivim poslovicu, djeca mutantur i nos mutamur s njima. 

Prijedlogom da se skoči s učitelja povijesti i učitelja informatike, Divjak i njen politički zaštitnik Ivan Vrdoljak zapravo govore o prekvalifikaciji. Vrdoljak nikad nije bio bistar gospodin i vidi se da se prekvalifikacija i cjeloživotno obrazovanje ne odnose na njega. Jer, da u javnosti odgovorno predlažete ljudima isto, trebate biti barem malo upoznati s onime što predlažete.

Tržište obrazovnih usluga doškolavanja i prekvalifikacije u Hrvatskoj je vrlo slabo. Time se primarno bave pučka otvorena sveučilišta koja predlažu SSS zanimanja.

Generički profesor povijesti tu ne može naći gotovo ništa, što bi ga pripremilo za drugu disciplinu unutar područja obrazovanja. Ono što treba našem profesoru povijesti je program u visokoj školi ili sveučilištu. A to naravno košta, ovisno o ustanovi i traženom stupnju. 

Tandem Divjak-Vrdoljak predlaže eroziju stručnosti. Možda se Vrdoljaku u njegovom svijetu ružičastih jednoroga i jeftine saborske kave čini da je „skok“ s povijesti na informatiku sličan skoku iz stranke u stranku i odbora u odbor, ali stvarnost je bitno drugačija. Informatika uključuje matematiku, logiku, osnove programskih jezika, znanje brojevnih sustava i principe rada elektronike i ostalog računalnog sklopovlja. Ako taj „skok“ ne podrazumijeva pravi višegodišnji obrazovni program već nekakav online tečaj i malo grintanja, na izlazu dobivate lošeg ili osrednjeg informatičara koji će djecu učiti nedovoljno kvalitetno.

Ministrica zaboravlja i činjenicu da predmeti koji se njima čine nepotrebnima za struku spadaju u kategoriju pozadinskog znanja koje može kasnije u životu djeci itekako koristiti. Ako se djeca odluče za prekvalifikaciju ili cjeloživotno učenje o kojem govori Divjak, bit će im lakše to ostvariti ako „sa strane“ u glavi imaju nešto. Da ne govorim da znanje razlike između etanola i metanola može spasiti život a znanje menstruacijskih ciklusa – planove i sudbine.

Dakako, izborni vjeronauk i etika bez povijesti i biologije mlaćenje su prazne slame i gubljenje vremena. 

Da bi čovjek odlično funkcionirao isključivo s jednim setom znanja i vještina potrebno je veliko, dobro i neovisno tržište. Zidar u SAD-u doista ne treba ni povijest ni geografiju. No, bez obzira na to, u svijetu će biti sve manje zanimanja gdje će ljudi moći raditi neki poluautomatizirani posao do kraja života. Možda se izbacivanje triju predmeta ne čini mnogo, ali zapravo se djeci u startu oduzima dio mogućnosti za budućnost. 

Od prijedloga neće profitirati ni učenici ni učitelji, a Vrdoljak i Divjak bi se trebali zapitati zašto se u Hrvatskoj svake godine otvara sve više privatnih škola i fakulteta. 
Vrdoljaku savjetujem da se prekvalificira u jedino odgovarajuće za njega zanimanje koje isključuje ikakve realne ili virtualne posljedice za život građana – kontrolora ulaznica u kinu.

Foto: FaH