SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
 
TRGOVINSKI RAT
 
Tarife na soju: Dobro pogođen trenutak za kineski odgovor SAD-u
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 05.04.2018. - 12:40:26
KOLUMNA - Nakon kraćeg nećkanja, Kina je ipak povisila tarife na soju. U trgovinskim odnosima SAD-a i Kine, soja je „teška artiljerija". 

Njen izvoz čini 12% od ukupnog izvoza a vrijedan je preko 14 milijardi dolara godišnje. O soji se šuškalo, no malo tko je vjerovao da će Peking ipak pribjeći drastičnijim mjerama. Soja je jedan od ključnih elemenata kineske prehrambene i stočarske industrije. Zato je uvođenje tarifa na soju potez za koji se smatra da može naštetiti Kini u istoj mjeri, ako ne i više, kao što će naštetiti američkim proizvođačima i izvoznicima. Ipak, po svemu sudeći Peking se osim odgovora SAD-u vodi i drugim računicama. Kina je nekoć bila neovisna o soji i namirivala potrebe iz domaće proizvodnje.

No, s kineskim otvaranjem Kine i reformama u 90-im godinama, Kina je polako postala jedan od najvećih uvoznika soje i potrošača sojinih produkata, posebice ulja. Tako se stvorila velika ovisnost o stranim izvorima—posebno SAD-u, koju je Peking desetljećima negirao.

Pred kraj prošle godine, Kina se okrenula prema diversifikaciji dobavljača soje. Tu je uskočio Brazil sa kompetitivnim cijenama i velikim količinama i zabrinuo američke dobavljače. Ukupna zarada od prodaje američke soje u razdoblju od 2016.-2017. Iznosila je prema podacima Reutersa 22.8 milijardi dolara, od čega gore navedenih kineskih 14 milijardi čine više od polovice. Već tada, prije carinskog okršaja, američki su proizvođači osjetili promjene u kineskoj poljoprivrednoj politici. Sretno ili nesretno, poklopilo se da je Kina prošle godine u sklopu diversifikacije počela razmišljati i o poticanju domaće proizvodnje soje.

U skladu s tim planom, Peking je nedavno odobrio veće državne subvencije za proizvođače soje. Osim smanjenja ovisnosti o uvozu, Kina je imala problem s viškom kukuruza, koji se akumulirao u velikim količinama budući da je zemlja dugo vrijeme provodila politiku skladištenja zrna. Subvencije se daju i za rotaciju kultura, kojim će se poljoprivrednike poticati da izmjenjuju usjeve kako bi se proizvodnja zrna uravnotežila i odmakla od kukuruza. Zato je kineski odgovor SAD-u zapravo dobro pogođen trenutak kako bi se ono što je inače logičan slijed poljoprivredne reforme predstavilo kao snažan i simboličan potez.

Da, kratkoročno, kineski proizvođači, prerađivači, stočari i konačni potrošači imati će problema i vjerojatno više cijene. Domaća soja nije genetski modificirana kao američka, upozorava South China Morning Post, stoga će stoga biti skuplja kao prehrana u stočarstvu.

No dugoročno, potez Pekinga će, bez obzira hoće li tarife ostati ili ne, emancipirati domaću proizvodnju soje i osnažiti proizvođače poput Argentine i Brazila, što je korisno i u političkom kontekstu i dobro za odnose Kine sa Južnom Amerikom.