SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
BLISKA BUDUĆNOST
 
Useljenici će spašavati Hrvatsku
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 17.06.2018. - 19:26:20
KOLUMNA - Vrijeme je da stanu sva politička prepucavanja oko demografske politike. Ako se i moglo nešto učiniti po tom pitanju onda je trebalo iskoristiti nacionalni naboj od prije dvadeset i više godina ili pak povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije iz 1998. 

Da postoji neki program, proces, način da se stimulira ''proizvodnja'' novih Hrvata to bi i bilo prekopirano u naš sustav. Da Njemačka nije osamdesetih godina prošlog stoljeća uvela politiku useljavanja, prvobitno slavenskih naroda, a odnedavno ima i kvotu za milijun useljenika iz Afrike i Azije, ne bi bila ekonomski i politički najjača zemlja u Europi. Multietničnost, multikulturalnost te tolerancija izvjesni su put za sve ''stare'' države na ovom kontinentu. 

Hrvatska će morati promijeniti način razmišljanja. Eto, jučer prije tekme, prilog o nigerijskim navijačima koji imaju svoj restoran u Zagrebu. Normalni, pošteni ljudi koji poštuju Hrvatsku i njene običaje te donose i ljepotu svog podneblja u Hrvatsku. Slično je bilo i s naseljavanjem u vrijeme Austro-Ugarske kad su na ova područja naseljavani Česi, Slovaci, Rusini, Mađari. Kvote koje je Hrvatska s 4.660 povećala za još 4.000 stranih radnika, neće riješiti kronični nedostatak radne snage u pojedinim sektorima poput turizma, građevine ili brodogradnje. 

Potreba za radnicima u uslužnom sektoru nije inspirativna za naše potencijalne radnike. Slabe plaće, nemotiviranost za sezonski rad, veliki broj akademski obrazovanih građana jednostavno stvaraju ogroman jaz između ponude i potražnje. Hrvatska nije proizvela ništa što bi oživjelo ekonomiju, a da nije usmjerena na uvoz-izvoz. Postajemo trgovci među trgovcima. Javni sektor koči promjene u realnom sektoru i stvorio se zatvoreni krug neinventivne kohabitacije u kojem država sve više gura javni sektor u posljednji hropac. 

Eh, na nedavnom sastanku osoba s invaliditetom (OSI) u svezi domova i smještaja za OSI, razgovarali smo o srazu potencijala infrastrukture naspram nedostatne ponude osoblja. Iako u Hrvatskoj postoji potreba za 10.000 medicinskih sestara, država nema financijskih mogućnosti zaposliti ih, tako da naš visokokvalificirani kadar odlazi raditi u Europu. No, zato imamo novac da svakog dana uposlimo pet novih uhljeba. 

Na tom sastanku sam upitao zašto ne otvorimo kvote za medicinske sestre s Filipina? Ljudi mi se žale da im nema tko brinuti o starim i nemoćnim roditeljima, o pogođenima moždanim udarom. Probali su naći njegovatelje iz balkanskog bazena. Nažalost, ''svi su gore''. Europa je povukla sve. 

Treba promijeniti svijest i shvatiti da ''mi Hrvati'' mijenja svoje značenje. Možda da iskoristimo ovaj trenutak dok Ukrajina još nije u EU pa povučemo što veći broj ljudi u Hrvatsku? Zašto ne dovesti Azijce i Afrikance? Oni će postati buduća snaga ove zemlje kao što su doprinijeli jednoj Njemačkoj, Francuskoj ili Nizozemskoj. 

Hrvatska nasušno treba novu, mladu radnu snagu, nekog tko će stvarati novu vrijednost puneći ionako onemoćali mirovinski fond. Ova situacija i nije tako loša kako se čini, ukoliko želimo i imamo potencijala naučiti iz nje. Ako ništa naučit će nas toleranciji prema drugima i drugačijima.

Nije vrijeme za ksenofobiju, vrijeme je da shvatimo da zatvorena vrata, izolacija vode u konačno izumiranje. Promijenimo svijest da nas ne bi pekla savjest kad bude prekasno.