SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ZAOSTAJANJE
 
Uskoro će nam i Rumunjska biti poput Švicarske
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 18.06.2017. - 20:00:54
KOLUMNA - Zglajzali smo. Više nismo ni favoriti u ''ligi za ispadanje''. Rumunjska je izjednačena s Hrvatskom prema kupovnoj moći. 

Iza nas su još samo Bugari. EU se pod hitno mora proširiti jer nije lijepo vidjeti Hrvatsku na europskom ekonomskom dnu. Recimo, najbolje bi bilo uvrstiti neku skromnu afričku zemlju pa da možemo likovati da nismo najgori. 

OK, činjenica da smo siromašni ko crkveni miševi nikoga nije zabrinula. Uvijek nam ostaju Irska ili Njemačka. Ljudi su letargični, apatični, no voda nam još nije došla do ušiju. Jedino što imamo potumplane uši kad idemo na izbore. Onda obično dajemo glasove procesuiranim političarima koje valja zaštititi. Dobar smo narod. 

O ekonomskom pretjecanju Rumunjske upozoravali su brojni stručnjaci. Upozoravali su i političare. 

No, političari su glas naroda pa im to upozorenje nije bitno. Pustoš koju ostavljaju iza sebe vjerojatno će uživo prenositi na fejsu i glumatati dušobrižnike koji se vozikaju u skupim automobilima. Trebamo li biti zabrinuti nad sudbinom Hrvatske zbog sustavnog ekonomskog uništavanja od bahatih političara? Oni će uporno govoriti o uspješnom procvatu hrvatskog gospodarstva žmireći pred istinom da smo najgori. Najgori. 

Dug Agrokora kao da je netko umijesio s kvascem; iz dana u dan buja. Više ni ne znamo kome sve duguje Todorić, zapravo građani i država. Samo, ako dugujemo Rusima kome zapravo dugujemo? Banci, majčici Rusiji ili mafiji? Ako smo upali u ruke mafiji onda nije ni čudo da se političari ne brinu nad usudom Hrvatske. U tom slučaju nas zapravo više ni nema. Ovo je očito fiktivna država, mafijaški eksperiment za pranje novca i izvlačenje istog legalnim putovima. 

''Gdje je žito?'' time dobiva novu dimenziju, novu konotaciju. 

Je li Gazda uistinu mogao izgubiti tolike pare ili se nešto skriva ispod žita? Bilo kako bilo, to nikoga više nije briga. I Todorića i korumpirane političare, sportske menadžere, sudstvo, sve smo to prepustili bujici koja odnosi i posljednji znak suvislosti u ovoj zemlji. Mladi dižu kredite, otplaćuju kuće i stanove tako da rintaju u dijaspori. U par godina otplate dužničko ropstvo zbog kojeg bi u nas robijali 35 godina i ne bi znali za koga i što rade. 

Hrvatska se raspala i više ne zna iz kojeg džepa bi izvadila novac. U ekonomskom smislu, sličimo na Al Bundyja. U zemlji gdje realni sektor vuče uhljebni javni sektor kao da miš vuče slona i hrani ga mrvicama sira, političari glume veličine, a građani pred svime zatvaraju oči. 

Makroekonomski pokazatelji ne lažu, predzadnji smo. Da bi ova zemlja mogla krenuti dalje trebala bi barem zrno poštenja. Pogledajte izborne liste i tko se sve dokopao vlasti. Nikoga ne diraju političke trgovine kojima će se priheftati na državne sise i isisati posljednju kap iz proračuna ili javnh poduzeća koja služe kao bankomati. Svi se bakću oko usuda raznoraznih pjevačica i ovisnika, a nitko da se okrene i kaže: ''Car je gol!'' Ma da i kažu rekli bi lakonski ''to znamo, ima li što novo?''

Nema, na Balkanu nema ničega novog; malo nacionalizma, ksenofobije, koji ''pride'' i poneki kriminalac uhvaćen s prstima u pekmezu kojeg će se osloboditi jer su dokazi prikupljeni nezakonito. Nestručna zemlja u kojoj smo svi stručnjaci. I ide se dalje. 

''Đekna još nije umrla, a kad će ne znamo!'' 

Možda nas spasi turistička sezona pa donekle stisnemo gas za usporednu vožnju s Rumunjskom. A onda slijedi jesen, Sabor, i novo rasipanje naše crkavice. Hrvatska je definitivno nečiji eksperiment. Eksperiment u kojem je bilo kakav uspjeh lišen zdrave logike. Mogli smo biti najbolji, no onda bi bio problem jer ne bi znali kamo s novcima. 
Jadran vapi za sezonskim radnicima. Predlažem Vladi i inim političarima da se zaposle za tri-četiri soma kuna preko ljeta. Da se osvjedoče o svojim uspjesima. Eksperimentalno dok eksperimentiraju s hrvatskim gospodarstvom kojeg više nema. Ne zbog utrke s Rumunjskom već zbog osjećaja manje vrijednosti koji je u njih skroz zakržljao.