SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
BEZ STRATEGIJE
 
Van pameti: Hrvatska ignorira suradnju zemalja Istočne i Jugoistočne Europe s Kinom
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 11.11.2016. - 11:55:27
KOLUMNA - Forum "16 plus 1", na kojem se kineski premijer Li Keqiang ovih u dana u Rigi sastao sa čelnicima zemalja Istočne i Jugoistočne Europe s ciljem daljnje koordinacije razvoja i logistike u strateškoj gospodarskoj inicijativi "One Belt One Road" (Novi Put svile) i ovaj put je u našim medijima i koridorima vlasti ostao većim dijelom nezapažen.
Poneki šturi osvrti na Plenkovićev sastanak s kineskim premijerom nisu nam otkrili detaljnu sliku cijele situacije i svu važnost projekta za gospodarsku i integrativnu budućnost naše zemlje, naše regije, Istočne Europe i čitave Azije.

Međutim, upravo su tijekom ove osmodnevne turneje Li Keqianga po Euroaziji bile iznesene ideje koje će snažno utjecati na budući mehanizam i strukturu gospodarske suradnje Kine i Europe. Kao prvo, par dana prije Rige, kineski premijer je na forumu zemalja-članica Šangajske organizacije za suradnju (ŠOS) u Biškeku iznenadio sudionike prijedlogom o stvaranju zone slobodne trgovine unutar te organizacije. Kao drugo, aktivno se promovira ideja spajanja tog istog ŠOS-a i Novog Puta svile.

O svemu po redu.

ŠOS, kojeg su davne 2001. godine zajednički utemeljili Kina, Rusija, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan,  bio je stvoren s ciljem promocije političke, vojne suradnje i ekonomske suradnje. Iako je vojna komponenta je podrazumijevala isključivo borbu sa "tri zla": terorizmom, separatizmom i ekstremizmom, zbog brzorastuće moći Kine i Rusije brojni su zapadni analitičari smatrali da organizacija ima skriveni "anti-NATO" karakter. Unatoč opaskama, ŠOS se zbog svojih specifičnih zadaća i politički-ideološko neutralnog pozicioniranja čitavo vrijeme nalazio na "tamnoj strani mjeseca". Neko je vrijeme Moskva pokušavala organizaciju usmjeriti u stranu vanjske projekcije moći (i tako opravdati američke strahove) dok su Kinezi nastojali ograničiti njeno djelovanje na Centralnu Aziju. Unatoč rusko-kineskom suparništvu i različitim vizijama razvoja, zemlje ŠOS-a su redovito provodile sastanke i zajedničke antiterorističke vojne vježbe. U suštini, Kina je kroz ŠOS nastojala stvoriti zonu sigurnosti u Centralnoj Aziji kako bi se pripremio teren za "upravljanje" Afganistanom nakon odlaska SAD-a i stabilizirati zapadno zaleđe za nesmetano angažiranje u istočnim pomorskim problemima.

Najava stvaranja zone slobodne trgovine unutar organizacije koja se gotovo diskretno fokusirala na uske regionalne sigurnosne probleme i njeno spajanje sa Novim putom svile je svakako značajna novina. Slična ideja ujedinjenja kineskog levijatana, ali s ruskom Euroazijskom ekonomskom unijom (EEU), pojavila se prije godinu dana na sastanku ŠOS-a u Rusiji. No Peking je očito shvatio da disproporcijalan i previše izolacionistički orijentiran EEU ne odgovara kineskim interesima i zbog tekućih ruskih problema u konačnici može naštetiti velikom projektu. Objašnjavajući nove planove, kineski ministar trgovine Gao Hucheng je rekao kako je "Novi Put svile dao ŠOS-u i regionalnoj suradnji novi i snažan poticaj".  

No što to sve u konačnici znači?

Prvo, budući da su zemlje Centralne Azije u političkom i sigurnosnom smislu nestabilnije, zona slobodne trgovine prožela bi njihove kompanije i institucije te pretvorila svaku od tih zemalja u zarobljenicu sigurnosnih politika okolnih zemalja. Trgovina bi prosperirala u onoj mjeri u kojoj je susjed stabilan i tako potaknula druge zemlje na pažljiviju izgradnju multi- i bilateralnih odnosa. Kroz uzajamnu trgovinsku ovisnost promovirala bi se stabilnost. To se ponajprije odnosi na stabiliziranje političkih borbi do kojih će neminovno dolaziti uslijed smrti ili odstupanja autoritarnih vođa ali i na klasične probleme poput krijumčarenja droge, ljudi i oružja.

Drugo, zona slobodne trgovine preko čitave Euroazije pružila bi ogromne ekonomske prednosti za Kinu i zemlje regije. Unatoč dobroj suradnji, Kina i njeni zapadni susjedi trenutno nemaju razvijene svoubuhvatne nacionalne mehanizme slobodne trgovine, dok su rijetke granične posebne zone u većoj mjeri nefunkcionalne i loše administrirane. Naravno, Kina bi de-facto na taj način dobila zeleni koridor do same granice sa Europom.

Treće, spajanje Novog Puta svile i ŠOS-a smjestilo bi projekt Novog Puta svile u čvršće institucionalne okvire. Put svile se temelji na raznovrsnim Kineskim bilateralnim sporazumima i inicijativama, no logika upravljanja Pekinga teži ka unifikaciji i sistematizaciji. U Europi je stvoren okvir "16 plus 1", dok Euroazija takvih okvira nema.

Četvrto, spajanje govori o tome da Peking dugoročno računa na širenje ŠOS-a. U tom kontekstu, ideja o zoni slobodne trgovine dobiva sasvim drugu dimenziju. Usprkos nedostatku precizno razrađenog mehanizma primanja novih stalnih članova (odluke se donose konsenzusom, na temelju procjene odgovaranja kandidata "duhu" organizacije u Statutu), trenutno Bjelorusija, Aftanistan, Indija, Iran, Mongolija i Pakistan imaju službeni status država-promatrača. Turska, Azerbajdžan, Armenija, Kambodža, Nepal i Šri Lanka su pak "partneri u dijalogu ŠOS". Osim što su potencijalni kandidati za stalno članstvo u ŠOS-u, sve navedene zemlje su angažirane u projektu Novog Puta svile. Ovdje možemo dati prostora mašti i zaviriti kroz zavjesu još dalje budućnosti.

Naime, staranjima Pekinga, ŠOS je ostao "blokovski" neutralan pa čak i nedefiniran. Nakon što se inicijalni strahovi NATO-a nisu obistinili, Savez je prema ŠOS-u zauzeo labav promatrački stav s pozitivnim predznakom. U suštini, ne postoje prepreke koje bi priječile ulazak NATO zemalja u ŠOS. Status Turske to dobro demonstrira. Također, ne postoje razlozi koji bi spriječiti pristupanje EU graničnih zemalja poput Srbije ili Bjelorusije. S obzirom da su obje zemlje orijentirane na Europu (da, Bjelorusija dugoročno gleda baš u tom smjeru), bit će zanimljivo promatrati usklađivanje principa i mehanizama ŠOS-a sa zakonodavstvom Europske Unije. Iako sve rečeno zvuči dosta fantastično, ne treba zanemariti činjenicu da je u formatu "16 plus 1" EU prisutan samo kao promatrač, odnosno da je Kina stvorila svoj klub unutar EU, ali bez EU.

Simbiozom gospodarskog projekta i "malo-više-od-regionalne" organizacije za sigurnost, Peking želi institucionalno učvrstiti temelje Puta svile i dodatno ojačati integracijske silnice između angažiranih zemalja. Kopnena sigurnost cestovnih i željezničkih pravaca je bitna i složena i ŠOS može doprinijeti jačanju te sigurnosti, pogotovo kad je riječ o Centralnoj Aziji i pravcu Afganistan-Iran-Turska.

Značaj pedeset milijardi dolara vrijednog infrastrukturnog gospodarskog projekta povezivanja Istočne Azije i Europe, u kojem zemlje Istočne i Jugoistočne Europe aktivno sudjeluju već više od dvije godine vidljiv je golim okom. No ne i u Hrvatskoj.

Hrvatsko ignoriranje ovog vrlo značajnog formata suradnje zemalja Istočne i Jugoistočne Europe sa Kinom je nadrealistično i srednje-dugoročno vrlo štetno za Hrvatsku i njen razvoj. Ignorancija koja tu neangažiranost prati, podupire i hrani je neopisivo zloćudna.

Poneke reakcije dužnosnika, poput komentara ministrice Martine Dalić dobrodošle su, ali nedovoljno sveobuhvatne i invanzivne da napokon potaknu aktivnu, dosljednu i determiniranu politiku uključenja u veliki kineski projekt.

Vremena je još malo. Procjenjujem da raspolažemo s godinu, maksimalno godinu i pol dana.