SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
MARATON
 
Zapjenjena poruka kojom dižemo glas za ravnopravnost i dignitet življenja
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 27.08.2018. - 20:19:51
KOLUMNA - Nekako ljudi već unaprijed računaju na neveru kad je dan od plivačkog maratona za OSI humanitarnog karaktera. 

Kao da priroda želi naglasiti kolika je snaga i izdržljivost u osoba s invaliditetom koji osim što ruše društvene barijere, ruše i sve moguće i nemoguće prepreke koje im nameće priroda. 

Eto, i ovaj 8. Maraton nije mogao proći bez nevere i utrke s lošim vremenom. Gledam te stotine ljudi koji su nam došli dati podršku. Gledam ponosne majke djece s invaliditetom, moje suplivače kako uzdignute glave ulaze u more ne srameći se svojih deformiteta, ''manjkavosti'', krhkosti. I naravno, ovaj maraton nema natjecateljsku formu. On je promicateljski. U moru smo svi jednaki. Tu ljepotu mora, jednakosti u kretanju i mogućnostima želimo i u stvarnom životu.

Želimo svojim srcima razrušiti društvene barijere, otuđenje i skrenuti pozornost na sve ostale NAS koji čame u mraku, nemaju mogućnosti izlaska ili su zapeli i nestali u nekom od staračkih, neprilagođenih domova u kojima njihova mladost nestaje uz hropac odlazećih života. Da, ovaj maraton, zadnja subota u kolovozu, to je naš dan. 

Dan kada molimo i kumimo medije da navrate na plivanje, da nas snime, uzmu izjavu i prikažu nas kao pobjednike u teškim životnim okolnostima. Kad želimo na lijep, kulturan, športski način ukazati da postojimo i da nismo stavka u proračunu od koje se uzima i sustavno uskraćuje. Jest, život ljudi s invaliditetom je i više nego težak i zahtjevan, kako fizički tako i materijalno i stoga plivački maraton za OSI na Rabu treba i mora ostati upečatljiva i snažna konstantna poruka kojom se dotiču i one najviše, uvelike emocionalno hladne instance koje odlučuju o našim sudbinama. Međunarodni plivački maraton za OSI na Rabu ima svoju svrhu i ispunit će se do kraja kad se pomaknu stvari u državi, kako našoj tako i u okolnim državama u regiji. 

Zato i jest ovako veliki odaziv, zato i jest važno naše plivanje kao snažna zapjenjena poruka kojom dižemo glas za ravnopravnost i dignitet življenja. Mlade majke, roditelji s puno brižnosti skrbe o svojoj djeci s invaliditetom. 

Sjećam se mojih roditelja. Mladih i s puno entuzijazma kad su se prije 28 godina borili za bolju skrb, specijalne domove koji jamče nesputan život za teške OSI, za bolju budućnost svog djeteta. Ništa se promijenilo nije. 

Imali smo rat. Tisuće i tisuće ljudi u kolicima, ali i političare koji ništa nisu promijenili iako im svojim glasovima sustravno dajemo moć. Onako kako država skrbi o najosjetljivijem dijelu društva, takva je njena stvarna snaga i veličina. Procijenite sami kakva je Hrvatska u kojoj jedino javna televizija te lokalni portal i portali partneri poprate ovakav događaj u kojem se borimo za svoja prava.

Izuzetno je važno da je uz ovaj maraton stao, osim Udruge invalida kvarnerskih otoka i Udruge Komin Barbat, i sam otok Rab, Rabljani i prijatelji Raba. Bez potpore Grada Raba, TZ Raba i gradonačelnika Nikole Grgurića naš glas bi utihnuo i nestao u valu žutih vijesti o skandalima, savršenim tijelima i snobovskim prenemaganjima preplanulih utjecajnih osoba koje živo boli briga za tamo neke ''invalide''.

Ovaj maraton, proizašao iz jednog mojeg samonadrastajućeg preplivavanja Barbatskog kanala uz pomoć Slavka Rake i sigurnosne pratnje Domagoja Gušteka u napuhanom brodiću, izrastao je u moćnu manifestaciju. Zato, ne zbog mene, ne mora to biti ''Krešin maraton'', već zbog svih ovih divnih ljudi čijoj snazi, odlučnosti i upornosti ste svjedočili,  podržite ovaj maraton, medijski ga eksponirajte i širite svijest o problematici osoba s invaliditetom. 

U svoje ime, mojih prijatelja koji su uz mene od samog početka te svih osoba s invaliditetom zahvaljujem vam svima na podršci, pomoći u organizaciji maratona, ljubavi koju nam dajete i oprostite što nikoga ne nabrajam, jer, u ovom maratonu baš kao i u životu, svi smo mi pobjednici, jednako važni i jednako potrebiti. Hvala vam!

Foto: Hrvoje Hodak