DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
NOVOGODIŠNJA ŽELJA
 
Želimo da nova godina donese više povjerenja
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 31.12.2017. - 16:08:57
KOLUMNA - Posljednjih osam godina sam kolumnist SEEbiza.  Pišem osmu zaključnu kolumnu za tekuću godinu.  

Poklopila se nedjelja sa zadnjim danom i razmišljam o tome što bih trebao reći o staroj, a što poželjeti novoj. U 365 dana toliko se toga dogodilo što čovjek nije poželio da mu se čini da i nema baš razloga željeti više od onog pozitivnog što grčevito drži u svojoj šaci. Zapravo, kad razmišljam što bih to mogao poželjeti sebi i nama u idućoj godini, osim onih standardnih želja, bilo bi povjerenje. 

Da, zvuči pomalo apstraktno u zemlji u kojoj ima ponajmanje povjerenja da konačno počnemo vjerovati jedni drugima. Nedavni božićni blagdani i milijuni čestitki na društvenim mrežama daju mi za pravo vjerovati da smo dobri ljudi. Pomažemo jedni drugima, sudjelujemo u humanitarnim akcijama, odričemo se u korist potrebitih, pomažemo napuštenim životinjama. Dakle, imamo povjerenje u sebe da to što pomažemo nije uzaludna misija.

Osviješteni u svojoj dobroti želimo da ta dobrota domino efektom poruši sve loše što ovo društvo koči u napretku. U prošlogodišnjih pedesetak kolumni poprilično sam se okomio na političare, socijalnu nepravdu, nehumanost, neravnopravnost. U ovoj, novogodišnjoj, kolumni želim na trenutak gledati svijet očima djeteta. Nevino i naivno, prepun optimizma. Kad me urednik pitao kakva su moja očekivanja za 2018. skroz sam se zbunio. Gledao sam prazno ispred sebe sliježući ramenima. 

Besprizorno i daleko mi se činila godina ispred mene koja samo što nije stigla. Nije ni zakucala, a ja sam joj već oduzeo pravo da se pokaže najboljom do sada. Kako život ide tako su mi mnoge godine koje su obećavale uspjeh bivale pretvorene u fijasko ili najtužnije godine u životu. Pamtim ih jer su urezale bolne tragove na srcu i ispunile me prazninom. Zbog svoje specifične situacije naučio sam gledati život dan po dan. Život, jednostavno, tako funkcionira. 

Jedan dan ti donese kišu, drugi dan sunce. Ni meteorolozi se ne usuđuju gledati dalje od tri dana unaprijed. Znam da ću se veseliti rukometnom i nogometnom prvenstvu.

Pisanju romana, diplomi iz logoterapije, pisanju kolumni, odlasku na Rab, druženju s prijateljima. Molit ću se da nas sve posluži zdravlje te da Svjetlost dobrote obasja srca bešćutnih političara, vlastodržaca i okrutnih šefova koji će zaštititi čovjeka, kome će ta krhka duša biti na prvom mjestu. Eto, na samom početku godine trebalo bi se govoriti o socijalnoj ugroženosti osoba s invaliditetom, o nasušnoj potrebi za izgradnjom spinalnog centra te doma za OSI. Dajem povjerenje u Providnost da će se puno toga promijeniti u odnosu spram OSI-a te da će se nakon 36 godina nešto ipak pomaknuti dalje od pukih obećanja. Istom se nadam da će procvjetati realni sektor te da nećemo imati tako bremenit javni sektor u koji se upumpava uhljebni glasački korpus. 

Nadam se dobroj turističkoj sezoni sa zdravom vizijom na koji način osuvremeniti i podići vanpansionsku ponudu turistima kojima je puna kapa retroturizma iz osamdesetih. Nadam se velikim književnim trenucima mojih kolega. Da mnogima djela izađu na vidjelo. Nadam se dobroj glazbi, tehnološkom napretku te da konačno popijem kavu s nekim dobrim izvanzemaljcima. Vjerujem da će izbjeglice i beskućnici pronaći svoj dom te da neće biti ratova i zbjegova. Nadam se da će Trump priznati globalno zagrijavanje te da ćemo s fosilnih prijeći na neka druga ''goriva'' koja će pokretati ovaj napaćeni i izraubani svijet. Jutros me prijateljica pita kamo ću za Novu.

Eto, 24 godine Novu slavim s roditeljima. Pred ponoć sjednem kraj prozora i promatram vatromete iz kuća na brijegu. Svatko pronađe svoj način i razlog za veselje. Prijateljica će čitati knjigu i čuvati svog psa da se ne preplaši pucnjave. 

Nedjelju će zamijeniti ponedjeljak. Okrenut ćemo novi list na kalendaru i pokušati dati sve od sebe da promijenimo, poboljšamo ili zadržimo svoj usud. Netko dobije dobre, a netko loše karte. Vjerujte, sjetim se preferansa. I s najlošijim kartama može se odigrati jedna od najjačih igara. Zove se ''betl''. Bitno je da imate povjerenje u sebe i povjerenje u svoje ''karte'', a to ste vi. 

Igrate igru sa svojim mogućnostima, a one su neslućene. Stoga, neka nova godina bude godina povjerenja, prvenstveno vas samih u sebe, a onda i u ljude koji vam dolaze ususret. Sretna vam 2018. godina!